Društvo

Istovremeno kad i školarci koji su se 1. oktobra vratili u školske klupe - i njihovi mlađi drugari su počeli da idu u vrtić. 

Prvi dani su neobični za sve – i za djecu i za vaspitače, ali i za roditelje.

Psihologica u Javnoj predškolskoj ustanovi „Radost“ Tatjana Sabolski je gostujući u našoj emisiji „Radost“ kazala da je znatno manje mališana u vrtiću nego što je to slučaj u redovnim uslovima.

„Prvih dana je u vrtić dolazilo oko 19 odsto upisanih mališana. Prema informacijama koje imamo, većina roditelja zapravo želi da vidi kako će stvari funkcionisati, pa više djece očekujemo od sredine mjeseca. U svakom slučaju, za sada sve funkcioniše kako treba“ - kaže Sabolski.

Kako navodi, „ono što ide na ruku u procesu objašnjavanja pravila djeci“ jeste to što situacija u vezi sa kovidom traje već nekih šest ili sedam mjeseci. „ U ovom periodu su i mališani posmatrajući svoje ukućane vidjeli da se koriste maske, da se ruke peru češće i da se prostorije i predmeti u prostorima u kojima žive češće dezinfikuju...To je olakšavajuća okolnost jer su djeca već, na neki način,  upoznata sa situacijom“ – kaže Sabolski.

U cijeloj priči, ponašanje odraslih koje može zbuniti i uplašiti djecu, je veoma važno. „Sve se to jako prenosi na djecu. Najveći procenat učenja u predškolskom uzrastu je zapravo  učenje po modelu pa tako mališani imitiraju odrasle. Ukoliko im se mame, tate i ostali bližnji pridržavaju pravila onda će se i oni tako ponašati“ – kaže Sabolski.

Ona pojašnjava da ponašanjem u ovoj situaciji odrasli na neki način kreiraju mehanizme koje će njihova djeca koristiti i u starijem i u zrelom dobu, a prilikom „kriznih životnih situacija“.

„Svi mi djecu učimo kako da se nose sa izazovima i teškoćama, kako da rješavaju probleme. Ako mi na problem reagujemo strahom, depresivnim reakcijama ili bijesom – ponudićemo djeci model kako da u ovakvoj ili nekoj kriznoj situaciji u budućnosti reaguju i to oni najčešće usvoje“ – kaže Sabolski. Djeci, ističe, situaciju uvijek treba objasniti onakvom kakva jeste, u skladu sa njihovim uzrastom odnosno mogućnostima njihovog razumijevanja. „ Objasniti im što je kovid, kako se zaštititi. Naravno, bez zastrašivanja, bez stvaranja panike i uvijek sa perspektivom. Znači, ako objašnjavate djeci da se propisanih mjera treba pridržavati kako bismo se zaštitili od bolesti – dajete im perspektivu. Bolest, dakle, postoji – a što mi možemo – da se zaštitimo poštujući mjere. To je situacija koja djetetu daje perspektivu. Najgore su one situacije kada nemate izlaza i nemate rješenje. Ovo svakako nije u potpunosti rješenje ali jeste preporuka kako u dobroj mjeri sebe možemo zaštititi. To je već dovoljno relaksirajuće za dijete“ – objašnjava Sabolski. Nekad se, prema njenom mišljenju, situacije nepotrebno mistifikuju. „Treba razumjeti da je djetinjstvo period najintenzivinjeg učenja tako da je olakšavajuća okolnost i što mališani uče brzo i prihvataju pravila. Već nakon godine savladaju hod. U tom uzrastu i nešto starijem ih učimo da ne diraju rukicama šteker, da se klone šporeta, pripaze od visine i oni to usvajaju. To su neke realne opasnosti, a tako ih i u ovoj situaciji učimo kako da se zaštite i oni to vrlo brzo usvajaju“ – zaključuje Sabolski. 

Razgovor sa Tatjanom Sabolski zabilježila je Jelena Kljajević.