Društvo

Bez obzira na zabrinutost koju većina stanovništva osjeća zbog pandemije korona virusa, kako se situacija usložnjava – čini se da je sve više onih koji se oglušuju o pravila ili “sebi daju oduška” tako što se ponašaju kao da su “uslovi redovni”. Sve više je onih koji ignorišu nošenje maski i održavanje distance, iako su na samom početku borbe sa pandemijom bili odgovorni i preventivni. Prema riječima psihologice Tatjane Sabolski, ovakvo ponašanje nije neuobičajeno u epidemijskim uslovima.

 „Nama je u prirodi da se adaptiramo i prilagođavamo na različite vrste situacija. To je prosto evolutivna tekovina. Primjera radi - nekada vam buka smeta kada pokušavate da zaspite, a onda - ukoliko je ta buka u produženom trajanju, poslije nekog određenog vremena - prestaćete praktično da je čujete. Tako je i u ovoj situaciji sa pandemijom. Koliko nam je u početku izazivala strah, zabrinutost i slična osjećanja, pošto produženo traje, nekako smo se svi navikli na tu situaciju - da su okolnosti u kojima živimo izmijenjene, da neki virus postoji i da bi prevazišli taj strah izgledamo i ponašamo se kao da se ništa ne dešava“ – objašnjava Sabolski. 

Ona podsjeća da pandemija korona virusa traje skoro godinu dana i da bi taj period „bio predug za bilo kog čovjeka da bude u strahu“. 

„Toliki intezivni strah bi vrlo teško bilo ko mogao da podnese. Zato se prilagođavamo situaciji. Virus postoji, živimo sa tim. Nekada takvo ponašanje izgleda kao nedostatak zdravorazumskog i odgovornog stava. Nasuprot tome – javlja se nonšalantnost, kao da ne marimo za virus i da nam to ne predstavlja nikakav problem u funkcionisanju. Zapravo, ljudima je vrlo bitno da zadrže taj privid „normalnog“ života. Tako se na primjer, iako je to pravilo, u redu na kasi ne udalje od druge mušterije neka dva metra, već se spontano približe. Takve situacije im daju osjećaj da su uslovi u kojima živimo redovni, iako nije tako“ – objašnjava Sabolski. 

Ona navodi da ljudi to često ne rade namjerno, već „zaboravljaju na preporučene mjere za suzbijanje korona virusa“. 

„Sa  druge strane, mi smo na ovom podneblju skloni da, poput adolescenata na primjer, preispitujemo sve što dolazi od autoriteta. Pa smo tako imali razne teorije zavjere - da li virus uopšte postoji, rasprave na teme da li je prirodni ili je vještački napravljen i slično. I time smo možda sebi zamaglili situaciju i nedovoljno jasno se odnosili prema tim pitanjima. Pogotovo se na društvenim mrežama nudi sve i svašta pa ima mnogo teorija i analiza koje možete čuti i pročitati“ – kaže Sabolski. 

No, i radoznalost je, dodaje, u ljudskoj prirodi.

„Tako smo skloni da mistifikujemo, umjesto da stvari prihvatimo na jednostavan način. Međutim, mi to sve komplikujemo raznim drugim objašnjenjima“ – ističe Sabolski. 

Struka bi, prema njenim riječima, trebalo da „ljudima pojednostavi stvari“.                                                                                 

„Virus postoji. Kakav je i kako je nastao nije bitno za nas laike. Bitno je za ljekare i ostale koji se time bave. Za nas je bitno da prihvatimo nekoliko jednostavnih činjenica - virus postoji, virus je opasan, lako prenosiv i na snazi su mjere koje će nam pomoći da izbjegnemo obolijevanje. I to je ono što bi trebalo za nas da je bitno, jer su to smjernice kako da se ponašamo u svakodnevnom životu. Ako je preporučeno nošenje maski, držanje fizičke distance i pranje ruku - to su tri vrlo jednostavna pravila“ – zaključuje Sabolski.