Društvo

Tekst: Biljana Marković
Foto: Radio Kotor / B.M.
 
Govor mržnje je suštinski izazov kada je u pitanju medijska strategija koja je usvojena, odnosno njen Akcioni plan, kao i Zakon o medijima koji je sinoć usvojen u Skupštini Crne Gore, ocjenio je direktor Direktorata za medije u Ministarstvu kulture i medija Neđeljko Rudović na panel diskusiji „Govor mržnje u digitalnom dobu: medijski izazovi” koja je danas održana u Kreativnom habu, a u okviru CIM Foruma (Creative Industries and Media Forum).

Ombudsmanka “Vijesti” Paula Petričević koja je profesorica, potencira da minimum ispod kojeg ni jedan prosvetni radnik ne smije da ide, bez obzira koji je nivo obrazovanja u pitanju, jeste da kada nešto prepozna kao govor mržnje ima obavezu da na to reaguje.

Postoje, ističe, legitimni izuzeci i ograničenja, tu su prije svega druga prava s kojima treba balansirati slobodu govora.

“Najznačajnija granica su, s jedne strane zaštita privatnosti, a s druge netoleracija govora mržnje”, kazala je Petričević.

Prema mišljenju glavnog i odgovornog urednika “Pobjede”, Draška Đuranovića, na primjeru govora mržnje se pokazuje kako je napredak tehnologije i sloboda pristupa resursima da možete da objavljujete određeni sadržaj, ne kao profesionalac, nego kao običan građanin, posredno uslovila povećanje, odnosno pojačanje govora mržnje.

Napredak tehnologije, demokratizacija pristupu informisanja ili svog izražavanja, otvorila je, smatra, “neke rampe”, tako da najviše netolerancije ili govora mržnje danas ima preko društvenih mreža.

“S tim što je uvijek, ili najčešće, kamufliran kroz određene kampanje. Koliko crnogorska država može da utiče, ili da pokuša da to smanji,  mislim da su to ograničeni resursi. Ako to ne može da se uradi na svjetskom nivou, ako u Americi možete kroz razne kampanje botova da vodite, čak političku kampanju, onda je teško očekivati da to kod nas može da se riješi državnom regulacijom. Po meni, to je praktično nemoguće. Mislim da je jako važna ta tzv. društvena akcija, to počinje maltene od vrtića, prvo od škole”, navodi Đuranović.

Uz konstataciju da dominanti ili mejn strim mediji u Crnoj Gori niti proizvode govor mržnje, niti su generalno platforme za njegovo širenje, Petričević naglašava da je ključno pitanje u tom kontekstu  kako odgovorno izvještavati o govoru mržnje.

“Postoje situacije u kojima novinari i urednici treba da se zapitaju da li uopšte objavljivati sadržinu koja predstavlja govor mržnje. Ta odluka se donosi uvijek u konkretnim okolnostima. Ne postoje jednostavni odgovori na teška pitanja, postoje neki kriterijumi, neki aspekti koje treba imati na umu prije nego što se neka stvar objavi, da bi bilo objavljena na odgovoran način i u skladu sa kodeksom novinara/ki Crne Gore. Prije svega pitanje je statusa govornika, ko je govornik, da li je on javna ličnost, neki lider politički, društveni, vjerski.  Uvijek se mora na govor mržnje reagovati, a da bi se na njega reagovalo mi moramo biti u stanju da ga prepoznamo. Dakle kada prepoznate govor mržnje reagujete tako što objasnite zbog čega je to govor mržnje”, kaže ona.

Kada je u pitanju medijska samoregulacija, Ombudsman ili Medijski savjet reaguje kada je određeni sadržaj već objavljen.  

“U tom smislu u crnogorskim medijima, mejn strim medijima, ima naravno, posebno portala koji bez problema objavljuju tekstove pune govora mržnje, diskriminatornog govora, govora koji je protivan ljudskim pravima itd. i to ostaje izazov za crnogorsku medijsku zajednicu, nadležno ministarstvo i ostale nadležne institucije koje se, po mom sudu, nedovoljno uključuju u reagovanje na govor mržnje i njegovo procesuiranje”, ocjenjuje Petričević.

Medijska regulacija, dodaje, reaguje prije svega po prigovorima ili po žalbama, dakle ne vrši monitoring medija.

“Postoje spečifični kriterijumi koje neka žalba mora da zadovolji. Jedan od njih je da morate lično biti pomenuti u tekstu na koji se žalite”, precizira Petričević.

Nedovoljna je reakcija nadležnih institucija, koje bi zapravo prve trebale da reaguju, pa je naglašava Neđeljko Rudović, upravo zbog toga u Zakonu o medijima donijeta norma koja glasi da hitan sudski postupak za zabranu medijskog sadržaja kojim se širi govor mržnje može da pokrene zainteresovana strana, dakle svako ko je eventualno meta govora mržnje. 

“Do sada, govorim za zabranu medijskog sadržaja koji sadrži govor mržnje, to je mogao da pokrene samo nadležni tužilac i to se nije dešavalo. Znači ako prepoznamo i ako smo mi meta govora mržnje sada dobijamo pravo da pokrenemo hitan sudski postupak koji znači brzu reakciju suda koji za 24 sata mora da donese odluku da li će određeni medijski sadržaj biti zabranjen, što se tiče interneta izbrisan s interneta, ili neće. Na sudu je velika odgovornost, ali i na svima nama da vidimo koliko će se sad koristiti taj institut”, poručio je Rudović.
 
Iz budžeta će se, preko Fonda za medijski pluralizam, finansirati, najavljuje, teme koje se tiču prepoznavanja i borbe protiv govora mržnje i dezinformacija.

“To je sada tema o javnog interesa. Fond za medijski pluralizam za komercijalne medije u Crnoj Gori iznosi 2,5 miliona eura. Želimo da se o tome piše, izvještava i govori. Ako budemo sklanjali pogled problem neće nestati, nego će eksponencijalno rasti. Da bismo mogli, na način koji je dovoljno produktivan, efikasan i društveno koristan, da stanemo ovoj priči na kraj, predvidjeli smo da se u Crnoj Gori, što se mene tiče to je najvažnija mjera iz Akcionog plana za sprovođenje medijske strategije, formiranje Mreže za borbu protiv govora mržnje, dezinformacija i on line nasilja. To znači da će postojati institucija koja će biti dovoljno obučena u svom kadrovskom sastavu i kada su svi ostali resiursi u pitanju, da može da reaguje pravovremeno, što znači momentalno, kada na mrežama u digitalnom svijetu u kompletu, dakle kada su u pitanju portali, lažni portali, kampanje dezinfirmacija, propagandne kampanje, govor mržnje  od koga god dolazi, da reaguje na način što će targetirati autora govora mržnje i autora dezinformacija imenom i prezimenom. Dakle ako je to moj profil na nekoj društenoj mreži - moje ime i slika će se pojaviti u tim izvještajima i to će biti emitovano na televiziji, u dnevniku recimo”, naglašava Rudović.

Ne postoji, podvlači, zakonska norma koja će riješiti ovaj problem na zadovoljavajući način, iskorijeniti ga, kaže, neće nikada.

“Kada pričamo o govoru mržnje nekada smo imali suženo polje za emitovanje. To su mogli da budu samo mediji. Danas smo svi mi mediji. Dakle, osam milijardi ljudi su potencijalno mediji ukoliko imaju stranice na društvenim mrežama. Kako ćete vi da se borite sa osam milijardi potencijalnih izvora govora mržnje - zakonskom normom, pokretanjem postupka krivičnog, prekršajnog ili bilo kojeg, osim u ekstremnim slučajevima sigurno u tome nećete uspjeti. Poenta je izvršiti pritisak tzv. javnim sramoćenjem ljudi koji se time bave. To mora da radi institucija koja ima dovoljno autoriteta, integriteta i kredibiliteta. To je vrlo osjetljivo polje, ali mislim da je ona nužna i nadam se da ćemo uspjeti da je postavimo na noge”, poručio je Rudović i precizirao da će ova institucija sarađivati sa ombudsmanom, samoregulatornim tijelima, nevladinim organizacijama koje se bave razotkivanjem dezinformacija i medijskom zajednicom.