Društvo

Tekst Jelena Kljajević

Foto Radio Kotor

Alkoholizam nije posljedica “mane ili lošeg karaktera”, kako se obično misli, već predstavlja ozbiljno oboljenje koje treba na vrijeme prepoznati i liječiti.

Subspecijalista za bolesti zavisnosti - neuropsihijatrica dr Marina Roganović koja je bila gošća naše emisije “Nedjeljni razgovor” podsjeća da je alkohol otrovan za organizam i da povećava rizik od obolijevanja od raka, srčanih bolesti, hipertenzije, depresije i ciroze jetre.

Na pitanje: Da li postoje predispozicije koje osobu čine sklonijom bolestima zavisnosti ili rizične grupe, odgovara da osamdeset odsto svih osoba koje boluju od alkoholizma dolazi iz porodica u kojima je neko već bio zavistan od alkohola.

“ Ako su roditelji alkoholičari, vjerovatnoća da nasljednici postanu alkoholičari je triput veća. Roditelji su uzor djeci pa njihove poruke i usmjeravanja postaju obrazac ponašanja za djecu. Bolest zavisnosti kod roditelja snažno utiče na mentalno zdravlje djece. Zbog neizvjesne budućnosti, mališani su u stalnom strahu. Traumatično djetinjstvo dodatno otežava osjećaj krivice da su oni uzroci zavisnosti svojih roditelja, pa se tokom godina mogu javiti postraumatski stresni sindrom, poremećaj ishrane, fobije, anksioznost, depresija, a često i zavisnost” – objašnjava dr Roganović koja je dugi niz godina bila načelnica Odjeljenja za bolesti zavisnosti u Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Dobroti.

Alkoholizam je hronično oboljenje, a proces oporavka od alkoholizma je, ističe, životna obaveza.

“ Liječi se na više načina, uključujući ambulantno ili stacionirano liječenje. Stacionirani program može trajati od trideset do godinu dana i pomaže osobama u suočavanju sa simptomima povlačenja bolesti i emocionalnim izazovima. Savremeno liječenje alkoholizma traje od tri do pet godina. Ovaj koncept liječenja podrazumijeva različite programe kroz koje alkoholičar prolazi sa svojom porodicom na putu sticanja samokontrole i samopouzdanja -  od doktora porodične medicine, savjetovališta, dispanzera, bolnice do kluba liječenja. Onima koji žele da žive zdravo potrebna je potpuno apstinencija. Oporavljeni zavisnik, uglavnom, ne može kontrolisati konzumiranje alkohola, što dovodi do recidiva. Zato je podrška jako važna” – kaže dr Roganović.

Zdravstveni sistem, podsjeća, pruža zdravstvenu zaštitu osobama koje zloupotrebljavaju alkohol i osobama kojima je potrebno pružanje hitne medicinske pomoći usljed takozvane intoksikacije alkoholom odnosno njegovog prekomjernog uzimanja. “ Međutim, prepoznato je da nedostaje dalje praćenje, postupanje i briga o ovim osobama, u cilju prevencije dalje zloupotrebe alkohola. Izrada Protokola o postupanju nakon detekcije intoksikacije alkoholom za službe hitne pomoći prepoznaje se kao značajan iskorak. Takođe, prepoznato je da je potrebno uložiti dodatne napore i unaprijediti podršku osobama nakon otpusta iz ustanova za liječenje, naročito za one koje su prepuštene same sebi. Stoga se preporučuje dodjeljivanje socijalnog radnika zavisniku od alkohola, nakon institucionalnog tretmana, a koji bi istog “pratio” i pružio mu pomoć iz domena svoje nadležnosti. Važno je reći i da ne postoje programi koji pružaju podršku liječenim zavisnicima, prilikom zapošljavanja ili moguće prekvalifikacije, a radi bolje resocijalizacije i prevencije recidiva, na što je potrebno obratiti posebnu pažnju. Ono što je, takođe, jako značajno istaći jeste da nisu obezbijeđeni uslovi za hospitalni tretman žena zavisnica. Jedan od bitnih problema je i mali smještajni kapacitet na Odjeljenju za bolesti zavisnosti u Dobroti te mjesta, uglavnom, zauzimaju pacijenti sa izrečenom sudskom mjerom obaveznog hospitalnog liječenja koji, uglavnom, nisu motivisani za izlječenje” – navodi dr Roganović.

Na pitanje: Koji je procenat izliječenih, odgovara da se, gotovo po pravilu, “trećina izliječi odnosno zaliječi, trećina odmah nastavi da pije, a trećina pravi recidive”. “ Izraz “izliječiti se” rijetko upotrebljavamo jer smo svjesni da je to cjeloživotni proces i da su ove osobe sklone recidivima odnosno ponovnom pretjeranom konzumiranju alkohola jer ne mogu da kontrolišu taj poriv, onda kada ponovo dođu u kontakt sa alkoholom. U mojoj praksi je bilo interesantnih slučajeva. Imali smo jednog pacijenta koji je apstinirao pet godina, potom napravio recidiv, ponovo došao na liječenje i sada apstinira već petnaest godina. Imao je podršku terapeuta, porodice, cijelog tima bolnice, a veoma je važno istaći i da smo svojevremeno održavali sastanke grupe liječenih alkoholičara. Kaže se da je uspješnost liječenja proporcionalna naporu i ulaganju od strane alkoholičara, porodice i terapeuta. U pitanju je teška i neizjesna borba, veoma iscrpljujuća i za porodicu i za samog alkoholičara, ali je, srećom, moguće izboriti se sa ovom veoma delikatnom situacijom” – kaže dr Roganović.

Podsjeća da implementacijom takozvanog skrininga alkoholizma u primarnoj zaštiti postoji mogućnost da ljekar kratko upozna porodicu sa prirodom ove bolesti, a isto je i sa ljekarom Centra za mentalno zdravlje i onim na psihijatrijskim odjeljenjima bolnica.

“ Smatram da je neophodno da svako uzimanje alkohola koje prethodi nekom saobraćajnom udesu, porodičnom nasilju, krađi i slično, treba da se procesuira kroz ambulantni psihijatrijski tretman. To se ne uklapa sa zakonskim odrednicama ali bi o tome trebalo razmisliti jer je prevencija jako važna. Jedan od predloga je i da se u postojećim savjetovalištima za mlade unaprijedi dostupnost informacija i mogućnost stručne podrške te da se afirmišu opštine da osobama kojima treba pomoć u liječenju od alkohola plate naknadu u javnoj ustanovi za smještaj, rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci Kakaricka gora. Bila bi jako važna i izrada programa edukacije za ugostitelje i vlasnike prehrambenih trgovina o zakonskoj regulativi i stanju i posljedicama zloupotrebe alkohola kod mladih” -  predlaže dr Roganović.

U Crnoj Gori ne postoji Registar o upotrebi i posljedicama konzumiranja alkohola, saopšteno nam je iz Instituta za javno zdravlje Crne Gore.

“ Programom za prevenciju štetne upotrebe alkohola i alkoholom uzrokovanih poremećaja u Crnoj Gori za period od 2022. do 2024. godine sa Akcionim planom za 2022 – 2023. godinu u oblasti liječena/tretmana je predviđeno iniciranje izmjene Zakona o zbirkama podataka kojom bi se ovaj registar predvidio, a sve u cilju njegovog daljeg uspostavljanja i održavanja. Značaj ovog registra je u tome što bi pružao podatke o morbiditetu (obolijevanju) i mortalitetu (smrtnosti) uzrokovanih alkoholom” – saopštavaju iz Instituta.

Pomenutim programom su, kako navode, planirane različite aktivnosti.

“ Predlaže se organizovanje multisektorskih sastanaka sa ciljem nalaženja rješenja za hospitalni tretman žena zavisnica. Smještajni kapaciteti u Specijalnoj psihijatrijskoj bolnici “Dobrota” su ograničeni, i iako postoji žensko odjeljenje, broj kreveta je ograničen. Kada govorimo o psihosocijalnoj pomoći, planirana je kontinuirana edukacija medicinskog kadra u centrima za mentalno zdravlje i savjetovalištima za mlade pri domovima zdravlja o sprovođenju grupne terapije za osobe sa problemom zloupotrebe alkohola i članove njihovih porodica. Planirano je dodjeljivanje socijalnog radnika zavisniku od alkohola nakon završetka institucionalnog tretmana, jer nakon otpusta pacijenti budu prepušteni sami sebi, ukoliko nemaju podršku porodice. Specijalna bolnica “Dobrota” je do početka pandemije imala u okviru bolnice produženu socioterapijsku grupu liječenih zavisnika što se pokazalo veoma efikasnim. Međutim, zbog aktuelne situacije sa virusom Covid –a 19 nijesu bili u mogućnosti da nastave sa tom praksom. Planirana je izrada programa koji bi pružio podršku liječenim zavisnicima prilikom zapošljavanja ili moguće prekvalifikacije radi bolje resocijalizacije. Ukoliko bi se realizovala ova aktivnost, smanjio bi se broj liječenih alkoholičara koji bi se vratili u sredine gdje se nudi i pije alkohol. Najviše dokaza o djelotvornosti politika u oblasti redukcije štetne upotrebe alkohola potiče iz visoko razvijenih zemalja, shodno tome politiku i intervencije na ovom području je potrebno na adekvatan način prilagoditi lokalnom kontekstu” – poručuju iz Instituta.

S obzirom na činjenicu da je alkoholizam kompleksan problem, posebno je važno, kako podsjećaju, raditi multisektorski.

“ Treba dati ulogu i važnost brojnim akterima u rješenju problema, počevši od Uprave policije, ugostitelja i prehrambenih trgovaca, do zdravstvenih radnika. Svaki subjekt iz svog domena itekako može doprinijeti prevenciji štetne upotrebe alkohola” – poruka je iz Instituta za javno zdravlje Crne Gore.