Društvo
RADIMIR: PITANJE BESPLATNOG PARKINGA ZA OSI RIJEŠITI NA NIVOU DRŽAVE
Gost emisije ,,Svjetlost zvuka” bio je predsjednik Udruženja paraplegičara Kotor Zoran Radimir.
Razgovor je zabilježila Tamara Vuković, a u nastavku pročitajte intervju.
Za početak podsjetite na aktivnosti Udruženja paraplegičara Kotor, koje su obiježile ovu godinu?
Svake godine naše aktivnosti baziramo na realizaciju projekata, tako da smo za ovu godinu konkurisali sa projektom ,,Uključivanje osoba sa invliditetom u društvenu zajednicu“. To je bio projekat podrške našim članovima i članovima drugih invalidskih organizacija iz Kotora, i njime je planirano da uposlimo automobil i jednu osobu koja bi našim članovima pružala servis za odlazak kod ljekara, u kupovinu, zatim u posjetu kulturnim i sportskim događajima. Sa projektom smo krenuli početkom godine, ali nas je pandemija u martu prinudila da ga obustavimo. Zatim, kada je u junu opao broj oboljelih od korona virusa nastavili smo sa projektom, tada smo članovima Udruženja podjeili i pakete sa sredstvima za higijenu i dezinfekciju koje smo obezbjedili iz fonda Udruženja. U junu mjesecu dobili smo pomoć od Crvenog krsta Kotor i Opštinskog štaba za praćenje pandemije. Uz prekide i nastavke uspijeli smo ipak da realizujemo planirani projekat ,,Uključivanje osoba sa invliditetom u društvenu zajednicu“, za koji smo dobili sredstva od Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti. U septembru smo uz pomoć ,,UNDP“ i ,,Crvenog krsta“ našim članovima podijelili pakete sa prehrambenim proizvodima, a u novembru zbog pogoršanja epidemiološke situacije u našem gradu ponovo smo dijelili pakete sa zaštitnim maskama i sredstvima za dezinfekciju, dok smo sa 03. decembra povodom Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom, pošto nismo mogli da se okupljamo kako smo praktikovali predhodnih godina, podijelili humanitarne pakete svim našim članovima.
Da li ste osim projekta ,,Uključivanje osoba sa invliditetom u društvenu zajednicu“ tokom ove godine planirali realizaciju još nekog projekta?
Naše udruženje nema mogućnosti da aplicira za više projekata. Svi smo očekivali da će se izmjeniti Zakon o NVO, jer mnoge NVO se gase pošto ovim zakonom nije predviđeno finansiranje tih organizacija. Na primjer, ukoliko nam ne prođe neki projekat za koji pripremimo dokumentaciju mi smo praktično ostali bez sredstava, zato se male organizacije poput naše gase. Imali smo koaliciju sedam invalidskih organizacija u Kotoru, međutim, vidimo da oni uopšte nisu aktivni vjerovatno iz istih razloga, jer ako neka organizacija ne dobije projekat za koji konkuriše nema sredstava ni za račune za struju i niti praktično za opstanak. Na nivou države imamo 14 udruženja paraplegičara i naš Savez u Podgorici, međutim, pojedine organizacije imaju oko 250 do 300 članova, što znači da imaju ljude iz raznih struka koji mogu da mobilišu i naprave dobar projekat. Mi iz tih razlioga ne možemo da apliciramo na više projekata jer naše Udruženje broji 37 članova sa dijagnozama, a imamo i jedan broj pridruženih članova to su prijatelji, ljekari, ortopedi i ljudi iz drugih profesija koji nam se pridružuju zbog pomoći.
Sa kojim problemima se najčešće susreće Vaše Udruženje?
Najveći problemi su praktično financijske prirode, a zatim imamo probleme u pristupačnosti iako je to u našoj opšini u posljednje vrijeme prilično dobro regulisano. Mi govorimo sa aspekta paraplegičara, mi osobe koje se krećem kolicima imamo problem sa arhitektonskim barijerama, , stoga uz pomoć Direkcije za uređenje i izgradnju Kotora dosta barijera riješili, mada neke ustanove nisu pod ingerencijom Opšine već na primjer Ministarstava kulture, prosvjete, zdravstva. Svi pokušavaju da riješe problem pristupačnosti osobama sa invaiditetom na svoj nači, a u zavisnosti koliko imaju sredstava. Mi smo se borili da se riješi probleem pristupačnosti Kulturnom centru, Ljetnoj pozornici i nekim drugim bitnim objektima u našem gradu, koji su od interesa za naš dio populacije. Sa druge strane druga ministarstva kao što su Ministarstvo zdravlja je dosta po tom pitanju uradilo za njihov sektor , tako da su Dom zdravlja i Opšta bolnica Kotor kao i ostale zdravstvene ustanove dosta pristupačne za osobe sa invaliditetom.
Kada je u pitanju besplatan parking za osobe sa invaliditetom, kako je to pitanje riješeno u našoj opšini?
Nažalost, to pitanje nije riješeno odnosno vrlo je loše riješeno jer svaki parking ima svog vlasnika i on reguliše to prema svom nahođenju. Dobili mo od Opšine naljepnicu za naše službeno auto ali njihov je parking je preko puta glavnih gradskih vrata i praktično to je samo jedan parking a svaki drugi parking ima svoja pravila. Dobili smo propusnicu i za parking ispred tržnog centra ,,Kameija“. Pitanje parkinga za osi u Europi je regulisano na drugi način, u cijeloj Europi postoji jedna naljepnica, dok u Crnoj Gori to nikako nije riješeno. Na primjer na nekim parkinzima se rampa otvara pomoću kartice , takve kartice dobijaju osi u Podgorici i Budvi. Uglavnom to pitanje nije riješeno i svako udruženje to individualno riješava posebno. Pitanje parkinga za osi trebalo bi riješiti na nivou države, jednoobrazno da svi koji dobiju na jednom mjestu pravo, to pravo mogu da ostvare na svakom mjestu odnosno na svim ostalim parkinzima u zemlji.
Koje projekte planirate da realizujete u narednom periodu?
Imamo velike planove ali do sada su nam neki od tih projekata odbijeni iako smo mi imali projekte koji su bili jako dobro prihvaćeni od strane naših članova, međutim, odbijeni su . Dva puta smo imali projekat fizioterapeuta, koji je bio jako dobro prihvaćen, a suština je bila da fizioterapeut dođe kod svakog člana kući, jer imamo veliki broj nepokretnih ili polu pokretnih članova, koji ne izlaze i ne mogu da idu na terapije izvan kuće. Projekat je odbijen jer nam je rečeno da će Dom zdravlja dobiti patronažnog fizioterapeuta, ali do sada praksa pokazuje da taj patronažni fizioterapeut ne može da pokrije njihove potrebe a kamo li da obilazi članove našeg Udruženja . Pokušaćemo to da riješimo, naše NVO uvijek pokušavaju riješiti sve probleme koji su praktično nepokriveni od države, i mi nalazimo načine i modusa kroz projekte, ali eto kao što vidite dešava se da takve projekte odbiju, a da država tu uslugu ne može da obezbjedi osi. Zato ćemo i dalje pokušavati projektima praktično da pokrijemo te rupe koje ne može da pokrije društvo ili za koje nema senzibilitet
Da li ste zadovoljni koliko su osobe sa invaliditetom u Kotoru uključene u projekte koje realizuju udruženja?
Naše Udruženje paraplegičara u Kotoru sa 37 članova od koji vrlo mali broj je uopšte sposoban da se uključi u projekte. Zato smo mislili da se naša organizacija pokuša finansirati na način kao što je to slučaju u Baru, Udružen paraplegičara je ušlo u kategoriju udruženja od posebnog značaja, a mi znamo da je u Kotoru postoje tri takve organizacije koje imaju taj status.
S obzirom na trenutnu situaciju, kako ćete realizovati Skupštinu Udruženja paraplegičara Kotor ?
Mi smo svake godine održavali našu godišnju Skupštinu na kraju godine , i to je obično bilo za Međunarodni dan osi 3. decembra, kada se okupimo jer tada bude veliki broj članova prisutan i koristili smo tu priliku da održimo sjednicu. Ove godine i druge organizacije su odložili skupštine pa ćemo odložiti i mi osim ako je ne organizujemo online. Kao što je poznato već ranijih godina organizovali smo školu informatike za naše članove tako da smo naše članove osposobili da mogu da rade na kompjuteru.