Društvo

Učenica drugog razreda Gimnazije Kotor, Jovana Stanišić, nedavno je osvojila prvu nagradu za kratku priču na 7. Beogradskom ogledanju.

Ova nagrada je, priča nam, izuzetno obradovala, budući da je u pitanju literarni konkurs koji organizuje “Ogledalo”, časopis učenika i profesora srednjih škola Beograda, a koji je ove godine okupio talentovane srednjoškolce iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Makedonije.

“Konkurisali su učenici/e slanjem jedne pjesme, kratke priče ili eseja i zaista je bila velika konkurencija. Napisala sam kratku priču Kavez i moram priznati da mi je bilo veoma izazovno da se uklopim, jer je trebalo napisati priču na dvije strane, a zapravo volim da pišem mnogo opširnije. Priča će biti objavljena u novom broju Ogledala, a moja mentorka bila je profesorica Ljiljana Odža”, podsjeća Stanišić.

Za emisiju “Radio škola” otkriva da joj je odmalena crtanje bilo nešto u čemu je najviše uživala.

“Izmišljanje likova i njihovo kreiranje na papiru dugo mi je bila omiljena zanimacija. Slike koje bi mi se pojavljivale u glavi oživljavala bih na papiru. Mogla sam provesti sate crtajući likove i usput smišljajući njihove priče. Vremenom sam oživljene likove iz mašte prepustila slovima. Tako su i nastale moje priče. Tek kasnije, dok završavam priču ili je već gotova, počinjem da shvatam šta su te slike značile. Sada više radim realistične portrete glumaca i likova iz filmova i serija koje gledam”, pojašnjava naša sagovornica.

Upravo je i nagrađena priča “Kavez” nastala od slike kaveza, ukrašenog cvijećem u njenoj mašti.

“Kavez za mene ima posebnu simboliku. Svako umjetničko djelo na neki način predstavlja kavez u kome je pisac zarobio svoja osjećanja. Cvijeće na kavezima predstavlja ljepotu kojom pisci pokušavaju da zamaskiraju ono što se krije iza rešetki, bol, tugu, usamljenost. Ostavljaju svijetu samo te neobične aranžmane, o kojima se govori u priči, da im se dive i pokušavaju da ih razumiju”, objašnjava nam Stanišić.

Kada ne crta, u rukama joj je najčešće knjiga.

“Romani Aleksandra Dime, mog omiljenog pisca, imali su veliki uticaj na moje priče. Njegovi likovi su uvijek dinamični, mijenjaju se kroz djelo, rastu ili padaju. To mi se posebno sviđa, jer nema konkretnih negativnih likova ili heroja. Trudim se da i moji budu takvi, realistični, sa svim manama i vrlinama, kao i ljudi u stvarnom životu. Djela od Tolkina, Gogolja, Čehova, Žill Verna takođe zauzimaju posebno mjesto na mojim policama”, kaže Stanišić.

Od brojnih predmeta u školi, iako je, smatra, jedan od najtežih, biologija joj je ipak najdraža.

“Sigurno ste pomislili da ću reći kako je to književnost, međutim, afinitete prema biologiji imam još od osnovne škole, zahvaljujući profesoru koji nam je tražio da svaki organ ili tkivo precrtavamo u svesku. Na taj način su mi te slike ostajale u glavi, lakše sam ih povezivala i na neki način nisam imala osjećaj da učim. Biologija, iako je mnogi smatraju bubačkim predmetom, se ne može učiti napamet. Potrebno je razumjeti, jer se sve povezuje jedno sa drugim, zbog toga mi se posebno i sviđa. Pošto najviše volim da crtam portrete, često primjećujem određene crte lica koje se ponavljaju kod ljudi u srodstvu. Zanimljivo mi je kako geni određuju naš izgled i sposobnosti. Posebno me oduševljava genetika i botanika, zato bih voljela da se time bavim u budućnosti. To ipak ne znači da planiram da ostavim crtanje i pisanje po strani”, iskrena je Stanišić.

Smatra da bi se njena želja za pisanjem ugasila, ukoliko bi je ograničili rokovi i izdavači.

“Jedan od meni posebno dragih pisaca je Čehov, primjer čovjeka koji je mogao živjeti u oba svijeta. Bio je doktor koji je svoje iskustvo pretvarao u kratke priče koje danas čitamo”, navodi Stanišić.

Dosadašnje nagrade joj znače i daju joj vjetar u leđa.

“Do sada sam u VI razredu osnovne škole osvojila treće mjesto na 12. Festivalu poezije Dječje carstvo u Banjaluci 2018. godine sa pjesmom Obrve mog oca, u IX razredu drugo sa pričom Virus 21 na 10. Regionalnom konkursu fantastične književnosti Refesticon. U srednjoj školi sam prošle godine osvojila prvo mjesto na konkursu Pišem i stvaram u organizaciji udruženja profesora crnogorskog-srpskog, bosanskog i hrvatskog jezika i književnosti Biblios sa pričom Odraz u sedefnom ogledalu, a ovu, posljednju na koju sam veoma ponosna”, zaključila je Stanišić.

Tekst: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor