Društvo

Autorka: Sanja Čavor
Foto: Sandra Bošković (privatna arhiva) 

Porodica, sjećanja i ukusi djetinjstva najvažniji su sastojci ispunjenog života, poručeno je na promociji autobiografskog art booka naše sugrađanke Sandre Bošković, održanoj u prostoru Slavljanske čitaonice u Dobroti.

Autorkina mlađa sestra, Maja Grgurović ,podijelila je sa publikom  odlomke iz kuvara, a prisutnima se obratila i druga sestra, Sanja Čavor.

Govorila je i Olga Bošković, Sandrina jetrva, ističući autorkinu sposobnost da svakodnevicu prevede u osjećaj, a porodične niti sačuva od zaborava, ali ne kao prošlost, već kao trajanje.

Kuvar „Venera u znaku šećera i soli“ oblikovan je kao višeslojni spomenar, zbir recepata, fotografija i ličnih zapisa koji nadilaze formu kulinarskog štiva.

Na 175 stranica, raspoređenih kroz cikluse godišnjih doba i jedno, izdvojeno poglavlje-Ljubav, smjenjuju se intimne cjeline, poput: „Malog špajza“, „Đedove priče o Alkimi“ ili „Prazničnog jelovnika“, stvarajući diskretni narativ o vremenu koje se pamti kroz detalje.

Posebno mjesto zauzima osvrt na baku Oliveru-Seku, autorkinu, kako kaže „Veneru“, simbola doma i neuhvatljive tajne ukusa koji se ne mogu do kraja ponoviti. Upravo u toj nedostižnosti, u „onoj jednoj mjeri više“, leži suština nasljeđa koje ova knjiga pokušava da sačuva.

Među receptima su: zavičajni kolač, tart od limuna, domaća čokolada tetke Olge, kolač od dva sastojka, a u tkivo knjige utisnut je i novinski isječak iz perioda od 1932. do 1941. godine, u kojem se u Kotoru pominje slastičarna Petra Boškovića, pradjedа Sandrinog supruga Dejana Boškovića. Tim tihim gestom, autorka širi krug nasljeđa, dajući prostor i onim porodičnim linijama koje se ne zaboravljaju.

U njemu se navodi: „Na znanje, P. N. mušterijama da će uvijek dobiti svježe poslastice, kao i najbolju mandolatu i sa voćem kod poznate Slastičarne Petar Bošković, Kotor, Trg Svetog Tripuna”.  

Kreirana kao nastavak “digitalnog dnevnika”, odnosno Instagram profila „Venera u čokoladi”, koji danas ima nešto više od 24 hiljade pratilaca/teljki, kuvar potvrđuje autorkinu potrebu da sve što zapiše ne postane konačno, nego otvoreno za nova čitanja i prepoznavanja.

Kroz sve ispisane stranice, poručuje autorka, provlači se jedna jednostavna istina, da je glavni sastojak svega ljubav i to isključivo ona “bez mjere”.