Društvo

Gost “Radio Kotora”, emisije “Radio škola”, bio je Mladen Živković, profesor sociologije u “Gimnaziji” Kotor.
Razgovarali smo o značaju prenošenja znanja učenicima/cama, društvenoj interakciji, socio-kulturološkim aspektima, kako djelovanje individue utiče na društvo kao cijelinu, ali i na koji način okruženje utiče na pojedinca.
 
Za sociologiju se kaže da je fundamentalna nauka, jer je ona izvor iz kojeg izlaze sve posebne društvene nauke, ali je i i teorijska, jer nastoji da otkrije i formuliše opšte uslove u kojima jedna društvena pojava utiče na drugu, nezavisno od prostora i vremena.
 
„Kada govorimo o znanju, ono ujedno i nužno ne znači osjećanje, ne znači poštenje, ne znači djelovanje. Znanje nužno ne znači i bolje ponašanje, odgovornost, poštenje...“, kaže Živković.
 
Kako navodi, sociologija je zastupljena u trećem razredu srednjih stručnih škola, kao i u gimnazijama.
 
„Sama sociologija nam pomaže da upoznamo sebe, druge, da sagledamo kako društvo u kome živimo funkcioniše, da shvatimo da ideali različitih ljudi i grupa mogu biti različiti.  Za sociološku imaginaciju kažemo da je sposobnost da smjestimo sebe, druge, određenu situaciju, odnos ili proces u neki širi društveni kontekst i razumijemo zašto se stvari odvijaju na način kako se odvijaju“, objašnjava Živković.
 
Sociologiju imamo i kod maturanata u Gimnaziji kao predmet sociologija kulture, a sociolozi predaju i predmete poput savremenog odrastanja, poslovne kulture, mediji i komunikacija, koji su izborni, te se na taj način pokušavaju učenicima/ama pružiti znanja neophodna za moderan svijet.
 
„Ako govorimo o svijetu u kojem danas živimo, svijetu robotike, automatizacije…postavlja se pitanje što će biti stvarna potreba tržišta rada. Moguće da ono što danas smatramo neophodnim znanjima i vještinama radnika sjutra neće biti potrebne. Možda će biti neophodna upravo znanja koja se tiču komunikacije među ljudima, vještine koje više pripadaju sferi emocionalne inteligencije. Uz ovakav razvoj vještačke inteligencije, zapravo jedini način da čovjek konkuriše mašinama jeste da se fokusira na ono što one nemaju, a to su ljudske emocije. To je ono gdje je čovjek konkurentan robotu. Samo tržište rada će već sjutra izgledati potpuno drugačije, možda će biti potreban razvoj emocionalne nasuprot razvoju inteligencije logičke, matematičke”, navodi naš sagovornik, uz primjer obrazovanja u skandinavskim zemljama „koje ulažu u školstvo, u cilju da ne dobiju samo sposobne radnike/ce, već da dobiju pametne sugrađane/ke”.
 
 A što to znači?
 
„Recimo, da učimo djecu kako da se izraze, kako da sjutra privređuju, ali nismo uspjeli da stvorimo građanina/ku, kao nekoga ko donosi odluke, ko je kreator, subjekt istorije, i u tom smislu su nam takvi predmeti potrebni“, pojašnjava on.
 
Uloga profesora/ke sociologije, pored prenošenja samog predviđenog sadržaja predmeta, jeste uticaj na dobru komunikaciju u odjeljenju, među učenicima/ama, razvijanje empatije.
 
„U tom smislu, profesor sociologije se bori i protiv predrasuda, jer nam govori da ne postoje razlike među ljudima, postoje samo različite okolnosti u kojima će ljudi djelovati na isti način“, kaže Živković.
 
To je bio i jedan od motiva da naš sagovornik izabere sociologiju za profesionalni poziv, upravo da bude bliži mogućnostima društvenog djelovanja, uticaja ili promjene.
 
„Da upišem sociologiju, na mene lično je najviše uticao rat u našoj zemlji. Htio sam da razumijem što se desilo“, prisjeća se Živković  pitanja koja su ga intrigirala, zauvijek obilježivši njegov put.
 
Vodeći se mislima poznatog filozofa Arthur Lieberta koji ističe da ne postoji nijedna druga duhovna radnja koja bi za čovjeka bila od većeg i karakterističnijeg značaja od postavljanja pitanja, te da u njemu leži skriven veliki dio naše istorije i sudbine, zanimalo nas je koja su to pitanja koja današnji đaci postavljaju svojim profesorima i koja su to interesovanja današnjih mladih generacija.
 
„Učenike/ce je danas jako teško zainteresovati. Sve im drugo lakše izaziva pažnju, nego nastavnici/e čini mi se, prosto mobilni telefon je svijet u dlanu i zapitani su oni kao i ja, u kom to pravcu može ići. Pojava mikroprocesora, kasnije mobilnog telefona je naše živote mnogo bitnije promijenila nego različiti društveno ekonomski sistemi i rat i tranzicija. U tom smislu, mi zaista ne znamo što nosi budućnost. Puno je pitanja koja predstavljaju izazov za sociologiju danas, ali i za politiku, ekologiju, društvo uopšte, moral… Jednostavno smo u procesu velike promjene“, kaže Živković, navodeći i više poznatih dimenzija otuđenja kao jedno od ključnih socioloških pitanja.
 
„Jedna poznata dimenzija otuđenja je da i sebe i druge procjenjujemo na osnovu cijene. Gledajući kroz sam kapitalizam, možemo sve lakše da vidimo cijene, a sve manje vrijednost. Druga dimenzija je naša nemoć pred velikim društvenim strukturama koje određuju način na koji živimo, odnosno nemogućnost modernog čovjeka da bude subjekt svoje istorije. Mi ne utičemo na okolnosti oko nas.  Treća bitna stvar je pitanje smisla“, navodi on, ističući, da ako sve svedemo na računicu, jako teško ćemo očuvati vrijednosti.
 
Zaključuje da je sociologiji, kao i nauci uopšteno, potreban makar pokušaj da se obnovi globalni, opšti i širi pogled.
 
„Mislim da je još Hegel rekao, ako budemo težili da saznamo sve više i više o sve manje i manje, na kraju ćemo znati sve manje. Znači, nemamo nešto što je veliki pogled, opšti.  Ono što bih ja volio da iz ove škole đaci ponesu, to je da je potrebno razumjeti okolnosti i kontekst, a ne dijeliti ljude“, poručuje Živković.

Cijeli razgovor možete poslušati na linku Radio škola. 

Tekst: Nataša Jotić
Foto: Radio Kotor/N.J.