Društvo

U okviru pratećeg programa Festivala etnološkog filma – FEF Risan 2026, proteklog vikenda održano je predavanje „Antropologija porodice“ prof. dr Slobodana Naumovića, šefa Katedre za etnologiju i antropologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu.

Govoreći o porodici kroz prizmu filmskog stvaralaštva, Naumović je na početku predavanja ukazao na bliskost igranog i dokumentarnog filma.

„Neki kažu da se dokumentarni film bavi stvarnošću, a igrani film izmišlja. Dokumentarni film je uvijek neka vrsta izmišljotine na temu stvarnosti, a igrani film je uvijek neka vrsta vrlo stvarne, pa i bolne, izastrašujuće, i priče o stvarnosti“, kazao je Naumović.

Bez obzira na filmsku formu i način na koji je priča ispričana, u njenom središtu, kako navodi, mora biti čovjek. 

„Priča je ispričana onako kao što su mnoge priče pričane, vođenjem računa o ljepoti riječi, o ljepoti slike, o ljepoti izraza, ali dobrog filma nema ako iza njega nije ljudska priča i ako on nešto ne govori o ljudskom iskustvu, o tome šta znači biti čovjek na nekom mjestu u neko vrijeme. U tom smislu između igranog i dokumentarnog filma ima mnogo manje razlike nego što ljudi često vole da pomisle“, istakao je Naumović.

Praveći razliku između filmova koji nastaju prvenstveno radi komercijalnog uspjeha i onih iza kojih stoji potreba da se ispriča važna ljudska priča, Naumović je kazao da ga interesuju upravo ostvarenja koja sa strašću i razumijevanjem govore o ljudskom iskustvu.

„Svega ima takvog i odjeće, i hrane, i pića, napravljenog samo da bi se zaradio novac. Ali ja ovdje želim da govorim, i mislim da nas sve zajedno okupljaju, oni drugi filmovi, oni filmovi koji govore sa strašću, sa razumijevanjem o toj ljudskoj situaciji“, naveo je on.

Upravo tu Naumović uvodi porodicu kao jednu od najvažnijih tema filma, ali i jednu od najdubljih tema ljudskog života. Porodica je, kako je objasnio, čovjekovo prvo okruženje i prostor u kojem počinje njegov životni put.

„A ima li išta bliže najvažnijim trenucima ljudske situacije nego što je porodica? U porodici se čovjek rađa, njegov život počinje okružen porodicom, od porodice se i rađa, bez porodice se ne rađa. U porodici provodi svoje najljepše dane, svoje djetinjstvo, odrasta, saznaje, uči kako da bude čovjek, a onda stvara i sam svoju porodicu, ostajući dio porodice ili odlazeći i stvarajući novu porodicu“, kazao je Naumović.

Čovjek tada, dodaje, na određeni način ponovo prolazi kroz ono što je već jednom iskusio, samo iz drugačije perspektive, posmatrajući odrastanje novih generacija.

„Onda prolazi to iz početka, ali sada gledajući kako neko drugi prolazi onaj put koji je on sam prošao. Dakle, to je jedna sredina koja je najpotpunije ljudska, koja je najbliža suštinskom ljudskom iskustvu, koja je samo ljudsko iskustvo. Nema ničeg što je tako blizu našem iskustvu bivstvovanja na ovom svijetu kao što je porodica. Zbog toga je ona jedna od ključnih tema“, poručio je Naumović.

Porodica je, kako je dalje naveo, čovjekovo najprirodnije okruženje – zajednica zahvaljujući kojoj dolazimo na svijet, u kojoj rastemo i koja naš život ispunjava snažnim emocijama i osjećajem pripadnosti.

„Ona je uvijek bila velika tema upravo zato što je to najprirodnije okruženje, zato što uz pomoć nje nastajemo, zahvaljujući njoj rastemo, u njoj napredujemo, a kad dođe onaj čas, ako smo srećni, u njoj i odlazimo okruženi svojima. Dakle, to je jedna sfera koja ispunjava naš život i smislom i emocijama. Zamislite život bez porodice“, kazao je.

Ipak, upravo na tom mjestu predavanje dobija i drugu, ozbiljniju dimenziju. Porodica danas nije važna tema samo zbog mjesta koje tradicionalno zauzima u čovjekovom životu, već i zbog promjena kroz koje prolazi. Naumović je to označio kao krizu porodice, koja je, prema njegovom mišljenju, jedan od razloga zbog kojih se savremeni film sve češće bavi ovom temom.

„Ako postavimo sebi pitanje koji je razlog da se ta tema nametne, onda je, između ostalog, i to što očigledno postoji zanimanje za porodicu, a to zanimanje ne dolazi iz ovog opšteg o čemu sam do sada govorio, nego iz jedne mnogo bolnije i konkretnije stvari, a to je kriza porodice. Dakle, mnogo filmova danas nastaje upravo zato što se hvataju u koštac sa tom činjenicom krize porodice. Neki čak govore i o nestanku porodice. Ja neću da budem tako pesimističan, ali, čujte, nije nemoguće zamisliti i takav ishod“, rekao je Naumović.

Govoreći o povezanosti filma i porodice, osvrnuo se i na sam proces filmskog stvaralaštva, povlačeći paralelu između odnosa koji nastaju unutar filmske ekipe i onih koji postoje u porodici.

„Baviti se filmom znači biti blizu porodice. Ljudi koji rade filmove, rade u porodici. Jer to je takva vrsta veze kakva se jedino da uporediti sa porodičnom vezom. Vi se morate razumjeti međusobno bez da kažete nešto. Vi morate da trpite jedan drugoga i kad se ne slažete zarad nekog većeg cilja. Vi morate da hodite i po lijepom i po ružnom, i na hladnom i na toplom zajedno da biste nešto stvorili, da biste iznjedrili nešto, da biste ga donijeli na svijet. Sve su to stvari koje spajaju filmsko stvaralaštvo i život u porodici. U tom smislu, ljudi koji se bave filmom su jedna velika porodica koja se sastoji od malih porodica koje prave svoju djecu, a njihova djeca su filmovi“, rekao je Naumović.

Vraćajući se pitanju krize porodice, ukazao je na promjene koje su danas vidljive u različitim društvima – od sve manjeg broja sklopljenih brakova i većeg broja razvoda do promjene samog shvatanja porodice i pojave različitih oblika zajedničkog života.

„Najbanalnije činjenice – sve se manje brakova sklapa, sve je više razvoda brakova. Ideal porodice se mijenja. Imate sada ideje raznih oblika porodice koje, da ih kažete iz nekog ranijeg vremena, vjerovatno bi se čovjek začudio i rekao da to on ne bi ni smatrao porodicom. Porodica bez djece, istopolna porodica, porodica koja spaja ljude samo da bi nešto zaradili, kao neki privremeni projekat koji traje par godina – to su sve neki koraci, neki pokazatelji trenutnog stanja“, naveo je.

Pri tome, naglasio je, postoje velike razlike među sredinama. U pojedinim društvima te promjene još nisu toliko izražene, dok su u drugim postale sastavni dio svakodnevnog života.

Naumović je posebno naglasio da govor o promjenama porodice ne bi trebalo da preraste u osuđivanje pojedinaca i njihovih životnih izbora niti u pokušaj određivanja jednog modela kao jedinog ispravnog.

„Nisam ovdje, i pretpostavljam da niko ovdje nije, da bi sudio i da bi uspostavljao kriterijume, da bi govorio šta je zlatni standard, kako valja, a kako ne valja. Svi načini ljudskog življenja koji ne štete drugim ljudima, a doprinose onima koji žive na taj način, prihvatljivi su načini postojanja“, istakao je.

Međutim, kao pitanje koje prevazilazi individualni izbor i tiče se budućnosti čitave zajednice izdvojio je pitanje djece i rađanja novih generacija.

„Ima jedan razlog koji čini mnoge druge oblike zajedničkog bivstvovanja problematičnim – a to je pitanje djece. Jer, kad pogledate, glavna svrha porodice je u stvari da se izrodi nova generacija. Ako je zajedništvo ljudi usmjereno na neki drugi interes, na ljepotu zajedničkog života, na strast, na putovanja, na novac, na šta god, to je sasvim legitimno, ali ostaje pitanje ko će nastaviti dalje“, kazao je Naumović.

Upravo zbog toga pitanje porodice, prema njegovim riječima, nije samo privatno pitanje pojedinca, već postaje i jedno od ključnih pitanja budućnosti svake zajednice.

„To je ono pitanje zbog kojeg je pitanje porodice stvarno ključno pitanje bilo koje zajednice. Svaka zajednica koja odustane od porodice, u stvari odustaje od svoje budućnosti. Čovjek može da se opire tome iz ovog ili onog razloga i za te razloge je često moguće naći dobre etičke ili neke druge kriterijume, ali ostaje ovaj, hajde uslovno da ga nazovem birokratski, demografski pokazatelj, koji neminovno postavlja pitanje šta će biti u sljedećoj ili onoj tamo generaciji ako ljudske zajednice ne ispune i to da omoguće rađanje novih generacija“, rekao je Naumović.

Takva pitanja, dodao je, nisu daleka ni društvima na našem prostoru. Predavanje, međutim, nije zamišljeno kao potraga za jednostavnim odgovorima niti kao pokušaj da se odredi ko je u pravu, već kao prostor za razumijevanje savremenih procesa i pritisaka kojima je porodica izložena.

„Razni su razlozi, opet nije tema da se bavimo uzrocima. Ono što ćemo možda uspjeti jeste da, idući preko nekih primjera, dođemo do onih najskorijih, gdje će možda biti više riječi i više načina da se razmišlja o ovim savremenim pritiscima koji su tu i o načinima da se izađe na kraj sa njima ili da se, ako ništa drugo, o njima bar govori na jedan razumljiv, prihvatljiv i pošten način. Pošten u smislu da se ne sudi, nego da se pokazuje, da se razumije i pokazuje“, zaključio  je Naumović.

Tamara Vuković