Društvo
PREDSTAVNICI SUBNORA POSJETILI KONJSKO U ZNAK SJEĆANJA NA SEDAMDESET SEDMU GODIŠNJICU FORMIRANJA BOKELJSKE NOU BRIGADE
Juče su borci, potomci boraca i poštovaoci organizacija boraca Kotora, Herceg Novog, Budve, Tivta i Trebinja povodom sedamdesetsedmogodišnjice osnivanja Bokeljske NOU brigade bili u Konjskom, opština Trebinje. Tim povodom prisutnima se obratio predsjednik SUBNOR-a Trebinje Rajko Ćapin i potpredsjednik SUBNOR-a Crne Gore Ljubenko Borović.
U govoru koji je pročitao Borović stoji:
Poštovani borci, potomci i poštovaoci boraca
Počeću svoju govor povodom podsjećanja na 77-u godišnjicu formiranja Bokeljske NOU brigade jednim stihom koji glasi
“Zore će od vaših snova
učiti da ljepše sviću”
Kakvu besjedu održati nad grobovima hiljade i više palih boraca za slobodu, i drugih žrtava Drugog Svjetskog rata. Svaka moja izgovorena riječ, pa i nedovoljno snažna riječ, neće naići na pravu mjeru. Nemoćan da nađem prave riječi, da izrazim svu dubinu svojih, pa i vaših osjećanja, ostaje nam jedino da se poklonimo svijetlim grobovima i predamo se bar razmišljanju o njima, a to je, ko su oni bili, odakle su dolazili i kud su stremili, šta ih je pokrenulo i vodilo, o veličini njihovog mučeništva i o njihovoj poruci.
Pripovjedači i pjesnici su to najbolje pokazali, u prošlosti, inat i prkos našeg naroda prema osvajaču u narednim riječima:
“Mi znamo sudbu i sve što nas čeka,
a strah nam neće zalediti grudi,
volovi trpe jaram, a ne ljudi”
I zaista, i ne samo bokelji, su dobro znali šta ih u ropstvu čeka i zato su 1941. g. dali svoj hrabri i snažni otpor italijanskom i njemačkom okupatoru. Svaki borac je imao ili ove ili neke druge snažne razloge i velike motive koji su ih nadahnjivali da stupe u neravnopravnu borbu, kao vojnici naroda, jedinog naroda koji je usred predstravljene “Evropske trvrđave”, krenuo u “Juriš na nebo” da bi bilo što “biti ne može”.
Borci svih vojnih jedinica, pa i bokeljske brigade su izložili svoj život čim su se angažovali u ilegalnom radu. Svaki put kad su krenuli nekud po okupiranoj teritoriji, kroz neprijateljske straže i zasjede u dometu neprijateljkog oružja. Oni nijesu išli radi lične koristi. Oni su cijenili život, ali život u dostojanstvu. I svi oni kao narodni mučenici, jer su prošli staze i bogaze, izloženi mrazu i sniježnim nanosima, gazili preko nabujalih rijeka i vrleti, a gladni i bosi zaslužuju naše duboko poštovanje.
Narod neće postidjeti svoje sinove i kćeri koji ostaše na braniku domovine. Njihov primjer će nas vječno opominjati na to kolika je cijena slobode i nadahnjivati nas voljom da je čuvamo kao zjenicu oka. Kako to ispjeva Jovan Jovanović Zmaj:
“Ti grobovi nisu rake,
već kolevke novih snaga”
Krajem septembra 1944. g. od novodošlih boraca Boke, formiran je i III Bokeljski bataljon i Štab grupe bokeljskih bataljona sa komandantom Jokom Boretom na čelu i političkim komesarom Matom Petrovićem.
Dana 5. 10. 1944. g. na osnovu naredbe Štaba II Udarnog korpusa Štab POG formirao je u selu Konjsko Bokeljsku NOU brigadu, koja je dejstvovala u sastavu POG-a . Za komandanta brigade postavljen je Božo Jovanović a za njegovog zamenika Joko Boreta. Za političkog komesara Mato Petrović, a za zamjenika Milo Medigović i za itendanta Mitar Vuksanović.
U sastav Bokeljske NOU brigade ulazi udarna grupa od 3 Bokeljska bataljona i novopridošli borci iz Boke Kotorske i Crnogorskog primorja. Prilikom formiranja brigada je imala 4 bataljona- 800 boraca.
Prva Bokeljska NOU brigada je od svog formiranja do završetka NOR-a i Revolucije hrabro, časno i sa primjerenim osjećanjima za politički rad sa narodom, izvršavala sve postavljene zadatke. Njen veliki doprinos je u oslobađanju Boke u sadejstvu sa II Dalmatinskom i X Hercegovačkom brigadom, X Crnogorskom i Bataljonima V Pomorskog sektora, posebno u oslobađanju Ledenica, Herceg Novog, Risna, Kotora, Budve, Paštrovića , Danilovgrada, Podgorice i drugih mjesta kroz koje je prolazila.
Najveći okršaji su se odvijali u početku njenog ratnog djelovanja u reonu Ledenica gdje su vođene grčevite borbe oko utvđenja koja su držali njemci i četnici. Brigada je, iako uz gubitke svog ljudstva uspjela da ovlada svim kotama i da nanese osjetne gubitke neprijatelju i u ljudstvu i u naoružanju.
Rano ujutru 21.novembra 1944.g. u Kotor je ušla jedna četa 4. bataljona I Bokeljske brigade. Njena dva bataljona oslobodila su 22.novenbra Budvu, 24.novembra Bar, a 26.novembra Ulcinj. Zajedno sa 10 Crnogorskom brigadom oslobodila je 9.decembra Danilovgrad, 16.decembra Spuž, 18,novembra prodrla je u Podgoricu, a 31.decembra u Mojkovac i u sadejstvu sa 3 Sandžačkom brigadom oslobodila je 10.januara Prijepolje.
Februara 1945.g. u sastavu 24 Srpske divizije prebačena je u Metohiju, gdje je do maja 1945.g. čistila tu teritoriju od balističkih i ostalih odmetničkih snaga.
U njenim redovima se od formiranja do kraja rata borilo oko 3250 boraca.
Od njenog formiranja do kraja rata-poginulo je i umrlo 196 boraca, a ranjeno 237.
Ono što je za brigadu predstavljalo ogroman teret je, nakon oslobađanja Podgorice nastavila pokret bespućima, po snijegu i mrazu, nedovoljno odjeveni, iscrpljeni i gladni. Trebalo je u takvom stanju pregaziti snijeg na Sinjajevini i Durmitoru od Kolašina preko Žabljaka, Pljevalja i Jabuke do Prijepolja prelazeći nabujale rijeke Tare, Ćehotine i Lima. Dalje, brigada nastavlja preko Bijelog Polja, Berana do Metohije ( Peći, Istoka, Đakovice i Prizrena). Na Metohiji su bili izloženi napadima balista, no i pored toga ona je uspjela da uspostavi stabilnost i prisne odnose sa ogromnim dijelom stanovništva.
Dakle, prošlo je 77 godina od formiranja Bokeljske brigade, kada je narod Boke i Crnogorskog primorja snagom slobodarskih uvjerenja ustao protiv fašističkih okupatora, dajući puni doprinos oslobođenju od fašizma, ne žaleći živote za oslobođenje svog kraja i svoje zemlje. Danas se sa ponosom i poštovanjem prisjećamo tih sudbonosnih dana i vremena koje su krvlju ispisali. Borci Bokeljske brigade utrli su put ka slobodi i dali svoj puni doprinos oslobađanju od fašizma. Velika je odgovornost naše generacije i mladih pokoljenja da sačuvamo ideju antifašizma i da se borimo za svijetle tekovine NOB-a, jer tako branimo našu budućnost i ispunjavamo amanet slavnih predaka da čuvamo stečenu slobodu.
Tadašnja vjera u budućnost, snaga mladosti i zajedništvo, bez obzira na pol i nacionalnost, ideali slobode i pravde, nosili su hrabre mladiće i djevojke naprijed u borbi za oslobođenje skoro svih gradova Crne Gore.
Sjećajući se svih koji su zajedno hrabro i ponosno stajali u stroju Bokeljske brigade i na ovaj dan iskazujemo duboko poštovanje i zahvalnost za sve što su učinili i potvrđujemo da se i mi zauzimamo za iste principe i ideale – antifašizam, mir i slobodu. Malobrojni borci koji su ovdje sa nama i istorijske lekcije koje smo dužni da pamtimo, opominju da borba za slobodu i mir nikada nije zauvijek dobijena, i da je ona najvažniji zadatak svake generacije.
Iz ovog kratkog izlaganja ni izdaleka se ne mogu sagledati stvarni rezultati i veličina njihove borbe, kao ni ogromna stradanja koja su okupatori i domaći neprijatelji nanosili.
Bio bi potreban veliki prostor, a i vrijeme da nabrajamo sve brutalnosti okupatora i četnika.
Za svoje zapažene uspjehe u borbi protiv okupatora i domaćih izdajnika stala je uz rame proslavljenih brigada Jugoslavije, a za dosljedno sprovođenje politike bratstva i jedinstva, I bokeljska NOU brigada dobila je značajna narodna priznanja, među kojima su i dva visoka odlikovanja: Orden zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom i Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem.
I ovakav vid podsećanja na njihovu mladost je jedan od spomenika o sudbini cijele jedne generacije. Radi sjećanja na njihovo žrtvovanje za slobodu, i primjere istinskog patriotizma na djela boraca koji su vjerovala u slobodu ali je nijesu dočekali.
Ovo bi, dragi poštovaoci boraca, bio vrijedan i uspješan napor u najkraćem da se otrgnu od zaborava svijetli likovi mladosti koji su istoriju nosili u srcu na razbojištima širom zemlje ne štedeći pri tome ni svoju mladost.
(saopštenje koje potpisuje potpredsjednik SOBNOR-a
Ljubenko Borović)