Društvo

Pripadnici ranjivih društvenih zajednica malo su zastupljeni u programima crnogorskih medija, i to isključivo u prilozima koji se bave pitanjima inkluzije i kada se obilježavaju određeni datumi, pokazalo je istraživanje Agencije za elektronske medije (AEM) čiji su rezultati predstavljeni juče u hotelu Cue u Podgorici, u okviru obuke za predstavnike medija u cilju unaprijeđenja inkluzivnog izvještavanja. 

Direktorica Agencije za elektronske medije Sunčica Bakić kazala je tom priliklom da analize koje godinama sprovode, pokazuju da je neinkluzivnost programskih sadržaja, jedan od osnovnih karakteristika crnogorskih medija. 

,,Pripadnika određenih društvenih zajednica u programima medija ima veoma malo i samo i isključivo u prilozima koji se bave određenim pitanjima inkluzije, kojima se obilježavaju određeni datumi, u kojima se informiše o nekim konkretnim akcijama.

Na dnevnom nivou, u Crnoj Gori postoji samo jedan informativni sadržaj koji je preveden na znakovni jezik, a u programima televizijskih emitera na sedmičnom nivou emituje se samo jedna emisija na romskom jeziku. Pripadnika LGBT zajednice u medijima ima samo u onoj sedmici kada se obilježava Parada ponosa, i tada u određenom kontekstu i veoma malo“, dodala je Bakić. 

Ona je istakla da žene prave programe, ali da ih ima veoma malo kao sagovornica na određene važne društvene teme. 

“Posebno zabrinjava da u programima za djecu u Crnoj Gori nema djece sa smetnjama u razvoju, sa nekim invaliditetom, koji su pripadnici određenih etničkih ili nacionalnih zajednica, iz socijalno ugroženih porodica, niti sa sela. Sve ovo znači da su određene društvene grupe marginalizovane i isključene iz javnog diskursa u odnosu na neke veoma značajne teme i da se samo spominju u određenom kontekstu u okviru posebnih sadržaja, što dodatno doprinosi njihovoj marginalizaciji i segregaciji društva“, naglasila je Bakić. 

Kako je navela, neinkluzivnost sadržaja doprinosi do povećanja netolerancije, a ono zatim do povećanja diskriminacije. 

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković rekao je da se ovih dana raznolikost kao društvena karakterisitka sve više koristila kao teren za targetiranje žrtvi, širenje lažnih vijesti, teorija zavjere i govor mržnje protiv različitih društvenih grupa. 

“Imajući ovo na umu, smatram da novinari moraju preuzeti proaktivnu ulogu u podsticanju razumijevanja i prihvatanja različitosti među ljudima i da osiguraju da se one odražavaju u njihovim pričama. Nečije godine, pol, etničko porijeklo, religija, pravni i bračni status, invalidnost ili seksualna orjentacija trebaju biti pominjani samo kad su direktno relevantni za priču o kojoj se govori, i da nebitne reference mogu stvoriti suprotnu stigmu i diskriminaciju. 

Urednici imaju veliku i ključnu obavezu da obrate pažnju na pristup izvještavanju i da svojim novinarima obezbijede dodatne edukacije kako bi inkluzivno izvještavanje postalo svakodnevna praksa, a ne izuzetak”, navodi Bjeković.

On je naglasio da bi, u idealnim uslovima, novinari trebalo da koriste neutralan jezik, bez elemenata senzacionalizma. 

„Marljivo izvještavati i stvarati tačne, na činjenicama utemeljene, nezavisne i nepristrasne i informacije koje pokazuju humanost. Ljude treba prikazivati kao ljude, a ne kao predstavnike manjinskih grupa“, istakao je ombudsman. 

Direktorica istraživačke agencije Statpro, Slavica Marković, kazala je, predstavljajući rezultate istraživanja, da je neinkluzivnost jedna od ključnih osobina radijskih i televizijskih programa u Crnoj Gori. 

„To podrazumijeva da su određene društvene ranjive grupe isključene iz javnog diskursa u odnosu na značajne teme o kojima treba govoriti, te da se isključivo spominju u kontekstu nekih događaja i sadržaja čime se dodatno doprinosi njihovoj marginalizaciji i segregaciji društva. Opšti je utisak da su mediji napravili pozitivne korake u inkluzivnom izvještavanju, ali da nijesu dovoljni i da dodatno postoji veliki prostor za poboljšanje i unapređenje. Neki ispitanici istakli da je medijski prostor u kome se pojavljuju ranjive grupe, najčešće iniciran nekim događajem, ali da problem vide u tome što se mediji tim pitanjima ne bave kontinuirano. Svi ispitanici smatraju da su ekstremno rijetki momenti kada mediji predstavljaju ranjive grupe izjednačeno sa ostalim kategorijama društva, posebno kada je riječ o Romima“, dodala je Marković. 

Ona je, predstavljajući preporuke, kazala da novinari često prave greške iz neznanja i da je edukacija medijskih predstavnika izuzetno važan segment, koji bi mogao da unaprijedi inkluzivno izvještavanje. 

„Medijske politike bi mogle biti unaprijeđene tako da se dublje i sistematičnije bave temom, ne samo tokom obilježavanja nekih važnih datuma, već pokazivanjem generalne zainteresovanosti za problematiku ranjivih grupa. Obezbjeđivanje edukacije za pripadnike ranjivih grupa kroz koje bi stekli vještine javnog nastupa može biti izuzetno korisno za poboljšanje položaja ranjivih grupa generalno. Imajući u vidu da, prema mišljenju sagovornika, lokalni mediji pružaju dobru podršku manjinskim grupama, decentarlizacija medijskih praksi, može povoljno da se odrazi na pripadnike ranjivih grupa“, zaključila je Marković. 

Nakon predstavljenih rezultata istraživanja  prof. dr Marina Tuneva održala je predavanje na temu Inkluzivno medijsko izvještavanje davanje glasa  marginalizovanoj zajednici. 

Tekt i foto: Tamara Vuković