Društvo

Borci organizacija NOR-a (OBNOR Kotora i Tivta ) sa predsjednicima organizacija Petrom Uljarevićem i Matom Brguljanom posjetili su spomen obilježje na Carinama u dvorištu OŠ “Veljko Drobnjaković” u Risnu I obilježili su 81. godišnjicu strijeljanja 7 bokeljskih rodoljuba. Delegacije pomenutih organizacija položile su cvijeće na spomen obilježje strijeljanih rodoljuba Boke Kotorske koje su Nijemci za odmazdu izveli iz kotorskog zatvora i strijeljali na ovom mjestu. Ovo spomen obilježje opominje i obavezuje da se sjetimo, tih rodoljuba, da su postojali i da će postojati dok se budemo ovako okupljali, odavali im dužnu počast i poklanjali se njihovim sjenima.

Prisutnima se obratio podpredsjednik SOBNOR-a Ljubenko Borović i pozvao prisutne da  minutom ćutanja izraze počast strijeljanim rodoljubima. Dalje je Borović istakao da na ovaj način želimo da odamo poštovanje i priznanje hiljadama ljudi koji su svoje živote položili na braniku slobode.

Na području Boke od strane okupatora i domaćih neprijatelja izvršena su ogromna stradanja koja su naneta narodu Boke. Zato se slobodno može tvrditi da je 1944. g., po rigoroznim odmazdama i svim vrstama terora nad narodom, bila u Boki najteža godina NOR-a i da je u ovoj godini nastradalo, kako partizana, partijsko-političkih i ostalih boraca NOR-a tako i nevinog stanovništva veliki broj, i uništeno mnogo narodnih dobara. Bio bi potreban veliki prostor da nabrojimo sve te brutalnosti okupatora i četnika. Zato ćemo ovdje istaći da su Nijemci, kao odmazdu za više partizanskih akcija 7. jula 1944. g. izveli iz kotorskog zatvora i strijeljali u Risnu 7 bokeljskih rodoljuba: Bućin Rada Marka iz sela Kubasi, Đurović Sava Rade iz Glavata i Petrović Pera Tomo iz sela Višnjeva – sva trojica iz Grblja, Marković Đura Ilija i Matković Josipa Niko – obojica iz Gornje Lastve u Tivtu, Petković Šima Tripo iz Tivta i Maslovar Tripa Ivo iz Bogdašića.     

Neprijatelji su pokušali da vješanjem ljudi po ulicama, ubijanjem djece – skojevaca da uplaše narod i borce. Ali ti zločini nijesu mogli da zaustave borbu za slobodu. Na kraju rata pobjednička narodno oslobodilačka vojska Jugoslavije imala je 4 armije i oko 800 000 boraca.

Oni su od strane okupatora i domaćih izdajnika strijeljani na ovom mjestu kako bi zaplašili narod i primorali na pokornost, a što je kod naroda izazvalo još veći revolt, ogorčenje i mržnju prema neprijatelju. Dakle, okupator je sprovodio svoju paklenu ideju “ za svakog ubijenog nijemca ubiti stotinu stanovnika, djece, žene, staraca i slično”.

Na nama borcima, potomcima boraca i njihovih poštovaoca i svim građanima je danas i zauvjek velika obaveza da čuvamo sjećanje na borce za slobodu, posebno poginule slobodare koji su umirali za druge, za nas, za potomke da bi živjeli u slobodi i miru. Sjećanje na slobodare i rodoljube koji nijesu žalili svoje živote za bolje svojeg potomstva iskazujemo nezaborav i poštovanje prema svima onima koji su pali za slobodu a nijesu doživjeli da u njoj uživaju bar malo.

Na kraju Borović je istakao da ne smijemo zaboraviti prošlost i ljude koji su nam omogućili slobodu. Zato, još energičnije, moramo nastaviti da se borimo i da nadograđujemo kulturu sjećanja na slavne dane NOR-a i revolucije. Jer niko neće moći da nam pomuti ono što mislimo niti će moći da potru istorijske činjenice. Neka je slava palim borcima i neka im je vječna hvala!

Ljubenko D. Borović

Potpredsjednik SOBNOR-a CG