Društvo

U Podgorici je juče, u organizaciji Media centra, održan Okrugli sto o Nacrtu Zakona o audi-voizuelnim medijskim uslugama.

Uvodničari su bili Goran Đurović iz Media centra, Dragan Popadić, potpredsjednik Unije lokalnih javnih emitera CG (ULES) i prof.dr Sandra Bašić Hrvatin, ekspertkinja iz Slovenije.

Popadić je predstavio primjedbe ULESa na nova zakonska rješenja:
"Na početku ću parafrazirati genijalnog Bihnera: Crnogorski Kip slobode još se lije. Peć se užarila. Mnogi od nas će opeći prste. Ovim hoću da kažem da to ne smeta Uniji lokalnih javnih emitera koja se za slobodu bori i radio i TV programom svojih članica i predlozima na zakonska rješenja. I neka opečemo prste. Mi želimo samo da se zakon poštuje, a ne izvrdava.
Kao član Radne grupe za izradu zakona mogu da kažem da smo radili korektno, dugo, u radnoj, demokratskoj atmosferi. Veoma smo zadovoljni što su prihvaćeni naši amandmani kojima se obezbjeđuje dugoročno i stabilno finansiranje lokalnih javnih emitera Crne Gore. Riječ je o kliznoj skali i procentima u zavisnosti od godišnjeg budžeta lokalne samouprave. Za bužete ispod 3 miliona za lokalne javne emitere se izdvaja 3 posto od budžeta, pa sve tako do onih budžeta iznad 20 miliona, gdje je procenat 1,5 posto. Ko ima i televiziju ukupna suma se udvostručuje.
Ovo smo mi predlagali još prije sedam godina, I tad smo glat odbijeni. Vrijeme je pokazalo da smo bili u pravu. Vrijeme je takođe pokazalo da su lokalni javni emiteri opravdali svoje postojanje. Radili smo u interesu građana, nismo manipulisali i nismo bili predmet manipulacije. Građani nas finansiraju, kontrolišu i upravljaju nama. Nova zakonska rješenja omogućiće nam da radimo još kvalitetnije i da ne zavisimo od lokalne vlasti ili lokalnih predsjednika opštine. Neke naše članice su morale da tuže svoje Osnivače, koji nisu poštovali potpisane Ugovore. I dotle se bilo došlo. Ugovori se potpisuju na tri godine, što takođe smatramo dobrim rješenjem. Ne bih se složio da Ugovori imaju puno nedorečenosti. Tri godine obezbjeđena sredstva za naše programe, nama je to važna sigurnost. Doduše, zakon ne precizira šta ako ugovorne strane nisu zadovoljne realizacijom.
Mislili smo da je dobro da Savjeti lokalnih javnih emitera imaju tri člana, ali nismo ni protiv 5 članova.
Djelimično je usvojen naš predlog da člana Savjeta Agencije za elektronske medije ne predlažu samo komercijalni emiteri, nego i lokalni javni emiteri. Prihvaćeno je kompomisno rješenje da jednog člana predlažu Udruženja emitera.
A čime nismo zadovoljni? Neusvajanjem naših amandmana koji se odnose na slobodu i smanjenje partijskog uticaja. Ja sam u Radnoj grupi nadglasan. Ima jedan moj aforizam koji glasi: „Ako ne platiš na mostu, nećeš ni na ćupriji“. Ovdje je to slučaj. Partije ubacuju svoje igrače, koji samo formalno nisu u njihovom timu.
Šta, recimo, fali ovom našem amandmanu?
Članovi Savjeta ne mogu biti članovi političkih partija najmanje dvije godine od dana raspisivanja javnog poziva za imenovanje člana Savjeta.
Ovako, ti danas partijsku knjižicu staviš u džep, sjutra se kandiduješ, a prekosjutra te izaberu za člana Savjeta Agencije za elektronske medije, ili člana Savjeta RTVCG ili lokalnih javnih emitera. Čisto izrugivanje sa zakonom. I ne smatramo da je ovo neustavno rješenje. Pa i sad imamo slične zakonske norme kod sudija, a i kod nas u javnim emiterima. Moja supruga ne može biti član Savjeta Radio Tivta. A voljela bi da me kontroliše i nadgleda. Ne da joj zakon. E, ako ona hoće da formalno zaobiđe zakon, razvede se. Živimo zajedno, sve je isto kao i prije, samo ona sad može biti članica Savjeta.
Šta fali našem drugom amandmanu?
Postupak razrješenja člana Savjeta pokreće Savjet.
Dakle, ne Savjet ili radno tijelo Skupštine, već samo Savjet. Ima šta da radi radno tijelo Skupštine. Ne treba mu dodavati obaveze.
Ili ovaj naš neusvojeni amandman:
U slučaju žalbe člana Savjeta protiv koga se pokreće postupak razrješenja, javni poziv ovlašćenom predlagaču za predlaganje novog člana Savjeta neće se pokrenuti do završetka sudskog spora.
Da sačekamo malo sa raspisivanjem javnog poziva, ako je razrješeni član Savjeta pokrenuo sudski postupak. Možda mu Upravni sud i usvoji žalbu. Šta sad mi imamo od toga? Ništa. To što će on dobiti novčanu i moralnu satisfakciju, društvu ne znači mnogo. A ako se žalba usvoji on će, po našem predlogu, i dalje biti član Savjeta.
Mi smo se zalagali da bude samo jedan kriterijum za imenovanje člana Savjeta, a to je broj ovlašćenih predlagača. Čim ubacite i drugi kriterijum,veće radno iskustvo, stvara se mogućnost za kombinovanje. A za bodovanje i kombinacije partije i radno skupštinsko tijelo su na svom terenu.
Mi smo čak predlagali i da kompletan postupak imenovanja članova Savjeta uradi neko drugi a ne radno skupštinsko tijelo. Neko je, a čini mi se baš Goran, pomenuo Ombudsmana. Nama je to prihvatljivo.
I predlagao sam i ranije u sada, odbijan stalno, da se javnim emiterima, RTV CG i lokalnim javnim emiterima, obezbjede posebna sredstva za rad u toku predizborne kampanje i na sam dan izbora. To je nešto što radimo mimo ugovora. Ove godine u Tivtu ćemo imati lokalne izbore 5. aprila i izbore za Skupštinu Crne Gore na jesen. Ogroman posao koji ćemo raditi besplatno. Za razliku od državne izborne komisije, opštinske izborne komisije, opštinskih biračkih tijela, predstavnika partija na biračkim mjestima. Svi će biti plaćeni.
Svi ovi naši neusvojeni amandmani imali su za cilj veću nezavisnost i Agencije za elektronske medije i javnih emitera, a smanjenje prostora za partijski uticaj. Pogotovo što se naši poslanici i odbornici ne biraju neposrednim putem, imenom i prezimenom, već na partijskoj listi. Dakle, potpuno zavise od svojih partija.
Sama praksa pokazuje da smo u pravu. Partije žele politički uticaj na Savjete. I u tome pokazuju zavidnu vještinu. Zadovoljavaju formu, a suštinski svoje igrače delegiraju. I kad ih uhvatiš na djelu oni kažu: Mi smo zvanično razvedeni. Hajde da im maksimalno smanjimo prostor za djelovanje i u formalnom smislu. I dok mi ovo pričamo danas u Baru se bira direktorica Radio Bara. Prema informacijama kolega iz Bara, tamo je potpisan koalicioni sporazum po sistremu “tebi Komunalno, tebi Vodovod, tebi radio”.
Ovo je vrijeme nepovjerenja, lažnih vijesti, demantija, poluistina, botova. Sad više nego ikad su nam potrebni objektivni mediji. Javni emiteri tu treba da prednjače. Nezavistan Savjet bira nezavisnog i kvalitetnog direktora, a ovaj opet profesionalce u svom timu. I krug je zatvoren. I nije ovo po sistemu “kako mali Perica zamišlja stvari”. Ovo je ostvarljivo. Ako hoćemo.
Mi jesmo građa od koje se prave snovi. Ali, mi smo i uzurpatori, pokvarenjaci i lažovi. Zato nam i trebaju zakoni. 2002. godine, a učestvovao sam i u tome, mi u Crnoj Gori smo donijeli Zakon o radio difuziji, revolucionarni zakon koji je na pozornicu postavio javne servise – RTVC i lokalne javne servise, što je posebno važno. Njegovom visočanstvu građaninu, a ne partijama, je dato da upravlja javnim servisima.
Nemojmo sada da budemo manje hrabri i manje vizionari nego što smo onda bili. Doradimo ovaj Nacrt, između ostalog i sa onim našim neusvojenim amandmanima i stvorimo još bolji zakonski okvir za nezavisne, profesionalne i objektivne javne emitere. Ako ih sad ne usvojimo, hoćemo za par godina. I samo nepotrebno gubimo vrijeme, stvarajući a ne rješavajući problem.
Međutim, i ovakav kakav je ovaj Zakon daje sasvim zadovoljavajući okvir za profesionalce. Na žalost, profesionalni novinar nije baš tako česta pojava u crnogorskom novinarstvu. Tu nam nije kriv zakon, no mi sami.Čak bih se usudio reći da je zakon u izvjesnoj mjeri i kvalitetniji nego što su dostignuti nivoi novinarstva u Crnoj Gori!."

Izvor: portal ULES-a