Društvo
POMORAC, RIBAR I PJESNIK PREDRAG MATKOVIĆ PREŽIVIO PIRATE, RIBANJE PREPORUČUJE, O BOKI PIŠE (AUDIO)
Bivši pomorac Predrag Matković iz Dobrote, nakon 19 godina plovidbe na tankerima i neprijatnog iskustva sa piratima, danas se bavi turizmom, ribarstvom, piše pjesme.
“Ribanjem se bavim od malena, prvo na teglicu, pa na prst, kada se hvataju šparići, bukve… Tada već odmah znate da li ste ribar ili niste. Inače, ribanjem se možete baviti bilo kada i početi bilo kad. To je ventil koji opušta i relaksira”, priča Matković za emisiju “Život je more”.
Danas, kako kaže, nema nešto previše ribara u Boki, ali ni ribe.
“Kada smo počinjali oko nas su uvijek bili stariji ribari na koje smo se ugledali, kojima smo se hvalili ulovom. Danas u principu koristim štapove. Za one koji žele da se okušaju u ribanju postoji dosta specijalizovanih radnji za sve nivoe i vrste. Može se i “onlajn” naručivati i to poprilično jeftinije. U Boki najčešće hvatam orade. To mi je najmilije, jer čekanje, opušta. Za mamce koristim crve, sir, karagoja, raka… Iz barke lovim rombune, plamide, lokarde, škombre, plavu ribu… Sada je vrijeme od liganja i sipa za karolu, “pod ferao”. U svakom slučaju najbitnije je izaći jer štapovi i karole, kada su u kući, ne mogu uhvatiti ništa”, kaže Matković.
Ribanje, kako ističe, jača imuni sistem stavljajući čovjeka u razne vremenske uslove, a odlično je za kontakt sa prirodom, svježim vazduhom, na kraju i sa ljudima…
“Inače, ribe definitivno danas nema, za razliku od doba korone. Tada nije bilo kruzera i glisera, pa je bilo vidno više. O čemu se radi za pojašnjenje može poslužiti podatak da je jedan kruzer ekvivalent zagađenju jednog miliona automobile. Zato je potrebna dublja studija održivosti, kako zaliva tako i ribljega fonda”, kaže Matković.
Na tenkerima je proveo preko 18 godina. Ističe da se u mašini i uopšte na brodu “mora biti čvrst u glavi jer to ne može svako”, posebno kada postoji prijetnja od susreta sa piratima. Ovo krajnje neprijatno i po živit opasno iskustvo doživio je “negdje između Benina i Nigerije”.
“Plovili smo iz Toga za Kongo. Brod je skrenuo sa rute koja bi trebalo da zaobiđe ratnu zonu. Međutim, pošao je kuda nije smio i u šest sati ujutro pirati su se popeli. Uspjeli smo da uđemo u citadelu, odnosno sigurnu sobu gdje smo zatvoreni bilo oko 16 sati. Javili smo firmi i čekali pomoć koja je stigla u vidu italijanske garde i brod je bio oslobođen. Mislim da su svi pirati pobjegli, ali bitno je da smo se spasili. Svakako bilo je to izuzetno stresno iskustvo jer ne znaš koliko sve može trajati i kako može završiti. Na sreću po sve nas završilo se kako treba i od tada više ne plovim. Sada se bavim turizmom, ribanjem, a napišem i po neku pjesmu”, priča Matković.
Povodom Dana evropske baštine 2024. kada su održane edukativno-pokazne radionice pod nazivom ,,Zabacimo udicu” Predrag je govorio djeci o vrstama riba u zalivu, sa posebnim osvrtom na važnost zaštite mora. Djeca su imala priliku da nauče da vežu udicu.
“Pohvalio bih svu djecu jer su u tih sat vremena obuke uspjeli sami da vežu udice i pripreme karole. Održan je i praktični dio za sve mlade ribare sa poznatim bokeškim ribarom Jovanom Krivokapićem. Svi su uhvatili po neku ribu”, kazao je Matković.
Govoreći o receptima, riba zapečena u soli je ono što preporučuje.
Oprobao se i kao pjesnik. Stoga, za kraj priče, jedna od pjesama Predraga Matkovića:
“Boka”
U tebi stojim budan a sanjam,
ljepoto vedra i kad si tamna.
Uz nebesku konobu mjesec ti drijema,
iz borova smole Vrmac mi pjeva.
Niz put je putnik nadmeno gleda,
macem iz korica isukan-predan.
Bonaparta zaljubljen pjesmu ti pjeva,
kleknuše sile na poljubac drijevan.
Ko čašu vina zrelu te gledam,
dok zalaska pijem sa tvojih njedra.
Ruku mi stiskaš obraza stidna,
sa Gospe me modrih očiju pitaš.
Nije li tvorcu dovoljna tvrdnja,
od vajkada rajskom vrtu sam kuma.
Prsten zaručni pjesmom ti nudim,
zovem te Boko,ti moja budi.
(Foto- privatna arhiva Predraga Matkovića)
Razgovor možete poslušati na linku Život je more.
Predrag Nikolić