Društvo

Tekst i foto Jelena Kljajević

Plaža Jaz.

Jedno od omiljenih mjesta za ljetnju rekreaciju brojnih gostiju Crnogorskog primorja, ali i mještana Boke.

Evo kako izgleda zimi....

Iako znatno drugačija slika u odnosu na onu u sred sezone - i "januarsko izdanje" ima svoje čari.

Dan oblačan, prethodila mu kiša, naziru se i nove padavine ali pusto nije – uočava se po koji šetač.

Uglavnom su to roditelji sa malom djecom ali i osobe koje su na vazduh izvele svoje ljubimce.

Na parkingu i više automobila kotorskih saobraćajnih tablica.

Jaz.    

U januaru drugačije diše, drugačije miriše, u drugim je bojama....

No, za mene je u svako godišnje doba poput gorostasa...

Ali, rekla bih onog dobroćudnog koji nesebično otvara vrata šetačima.

Primorska zima poput ove koja je obojila dan u kojem su nastale fotografije – pomaže, jer im ne kvari ugođaj.

Razmišljam kako tokom niza kišnih dana, jedan kratki suvi period neočekivano izmami ljude iz kuće, a izrazi lica su kao onda kada se radujemo suncu.

Nema ga - ali sami ga kreiramo.

Nekad nam parče tmurnog neba najavljujući kišu i vjetar koji ometaju hod - ozare lice poput najtoplije svjetlosti.

Nekad je i tmurno radost, nekad je i kiša podstrek.

Sve je to "na nama" - da svaku zimu, svako proljeće, ljeto, jesen - učinimo našima na ovaj ili onaj način ...

I da prigrlimo sve dane - i one sunčane i tople i one hladne i vjetrovite i one kišne, a istovremeno sparne - isto kao i naše osmjehe, suze, dileme i razočaranja...

Trebalo bi, nekako, prigrliti sve ono što nam dolazi u susret , a pažljivo odabrati koji od tih zagrljaja smije da nas dotakne i koliko ...

Jer ….

Do kraja života smo jedino sigurno društvo samo sebi samima...

Zato, pažljivo - prvo prema sebi, kao što rekoh slavodobitno dok se “pravim da to znam”. 

Za sve nas koji to često zaboravljamo…