Društvo

Serijal razgovora „Glas mladih o baštini“, koji realizuje NVO „Expeditio“, uz podršku Opštine Kotor i u saradnji sa Lokalnim javnim emiterom Radio Kotor, započet je u okviru emisije „Ljetnje priče“. Tema prvog razgovora bila je „Tradicija bez vela: rekonstrukcija rodnih stereotipa“.

„Kroz ovaj projekat želimo da mladima pružimo prostor da govore o temama koje su im važne, promišljaju naše kulturno nasljeđe i zajedno istražuju kako se tradicija mijenja i na koji način je mladi danas doživljavaju“, poručuju organizatori.

O ovoj zanimljivoj i važnoj temi sa profesoricom filozofije Paulom Petričević razgovarale su Aleksandra Dimitrovski, Tesa Mirošević, Simona Sofrenić i Ena Janović.

„Pogrešno bi bilo misliti da je matrijarhat nešto dobro, nešto što bi bilo alternativa patrijarhatu u smislu nečega za što bi se trebalo boriti. Ono protiv čega se prije svega feminizam bori jeste sistem dominacije. Sistem u kom je okej da neki ljudi vladaju drugim ljudima po osnovu, recimo, pola ili roda“, rekla je na samom početku Petričević.

Na pitanje zašto ne možemo da živimo bez etiketa, Petričević je odgovorila da je to način na koji razumijemo svijet, tj. da kategorišemo informacije i ljude, jer je preglednije i sigurnije, ali u isto vrijeme postoji opasnost od isključivanja.

Petričević je nadalje bila saglasna sa izjavom da je feministički pokret nailazio na otpor jer su se ljudi plašili nečeg novog, uz konstataciju da je razlog tome jer je ugrozio privilegije, a ne prava. Nastavlja da „muško“ ispostavljamo kao normu i daje primjer da su žene prisvojile pravo da nose pantalone, dok muškarci i dalje ne nose suknje, jer nije kul i dovoljno muževno.

Na pitanje da li bismo mogli neke od legendi da odbacimo jer negativno predstavljaju našu kulturnu baštinu, Petričević je odgovorila da nije cilj da odbacimo dijelove tradicije nego da ih transformišemo u pravednijem, humanijem i empatičnijem ključu. „Kakvu mi tradiciju hoćemo? Da li želimo tradiciju u kojoj je u redu da izlažemo jednu životinju strahu i sasvim izvjesnoj smrti ili smo sposobni da transformišemo tu tradiciju prema jednoj humanijoj i empatičnijoj tradiciji?“

Potom je uslijedilo pitanje o tome da li je moguće odbaciti neke ružne stereotipe koji su dio naše kulturne baštine, tj. legendi. Petričević je objasnila da ne postoje samo negativni stereotipi, postoje i pozitivni stereotipi, koji takođe mogu biti štetni. Problem je, kako navodi, to što su to generalizacije koje se zapravo predstavljaju kao nešto što je univerzalno.

U legendi o Kotoru, Alkima je protjerana u Boku jer se šalila da je bolja od Posejdona. Stoga se nameće pitanje da li nam to legenda govori da je ženin glas prihvatljiv dok god ne dovodi u pitanje autoritet muških bogova. Petričević objašnjava da su u grčkoj mitologiji stariji preci bili više vezani za žensku moć i da žene s vremenom gube tu moć. Naglasila je da je u mitu o pobuni bogova Hera bila najdrastičnije kažnjena, okovana i za nebo i za zemlju kako bi joj Zevs dočarao koliko je teško vladati i nebom i zemljom.

O uticaju crkve na poziciju žene u društvu, Petričević je između ostalog rekla sljedeće: „Nijedna religija sama po sebi ne može biti problem, nijedna vjera ne može biti problem. Međutim, momenat u kom religijske institucije, koje su uvijek partikularne, pripadaju određenoj grupi, mogla ona da broji milijardu ljudi ili pedeset ljudi… nema pravo da uređuje ono što se odnosi na sve ljude. Ja mogu da živim po onome što moja vjera traži od mene ili po onome što moja vjera nalaže.“

Na promišljanja o individualnoj odgovornosti uspostavljanja rodnih uloga i odbacivanja istih, Petričević je uzvratila da promjena, revolucija uvijek počinje u jednoj duši i nastavila: „Ako neke stvari ne postaju dio šireg društvenog konteksta, ta promjena neće biti održiva. Jer polje sloboda i polje prava nikada nije jednom za vazda osvojeno. Ono što sada imamo - pravo glasa, obrazovanja, rada… možda naše ćerke neće imati.“

Petričević je zaokružila ovaj razgovor uz zapažanje da, iako uvijek postoji rizik da ćemo biti posljednji, ne treba da živimo život sa pretpostavkom da ćemo biti. Formula po kojoj ona posljednjih dvadeset godina živi je pesimizam intelekta, optimizam volje.

„To što ne izgleda da moj napor, moj rad, moja borba ima ikakve održive efekte i rezultate me ne oslobađa dužnosti da se borim za bolji svijet“ – zaključila je Petričević.

Cijelu emisiju možete poslušati na linku ,,Ljetnje priče''.

Aleksandra Dimitrovski, Tesa Mirošević, Simona Sofrenić i Ena Janović

Foto: Privatna arhiva