Društvo

Pozitivno roditeljstvo se bazira na istraživanjima koja dolaze iz područja pozitivne psihologije i ne predstavlja vezu sa savremenim razmišljanjem, već sa pozitivnom psihologijom kao granom ove nauke koja se bavi istraživanjima u polju ljudskog ponašanja i funkcionisanja.

Ova tema bila je u fokusu današnjeg izdanja emisije „Radio škola“ u okviru koje je naša gošća bila psihoterapeutkinja, Darija Petović Bambur.

Kako je kazala, u pitanju je set principa i tehnika koje su naučno ispitane, utemeljene u psihologiji i za koje se pokazalo da daju pozitivne rezultate u nošenju sa neželjenim ponašanjem kod djece.

„Mnogi od tih principa u pozitivnom roditeljstvu se preklapaju sa onim tradicionalnim“, podsjetila je naša sagovornica, dodavši da su mnogi od nas svjesni da način na koji smo vaspitavani-tradicionalni, nije uvijek bio sasvim adekvatan i zato „ne čudi da su roditelji nerjetko zbunjeni, jer ne znaju šta je ispravan način u vaspitavanju i odgajanju njihove djece“.  

Svjesni smo, napominje, da je tradicionalni način bio ponekad rigidan, ali s druge strane, u današnjem vremenu često znamo da budemo prilično popustljivi, što takođe nije dobar pravac.

„U tom smislu, većina roditelja je izgubljena u brojnim savjetima koje nalazimo u medijima i na internetu, a koja su vrlo često oprečna, bez obrzira na to što dolaze od priznatih stručnjaka, što stvara dodatni problem. Najveći izvor stresa kod roditelja je ustvari povezan sa užurbanim načinom života koji je isplaniran do posljednjeg minuta u toku dana“, kaže Petović Bambur.

Roditeljima je, ističe, najteže da prihvate činjenicu da njihova djeca imaju sopstveni tempo i da razvojno nisu uvijek spremna da ispolje ponašanja koja se od njih očekuju.

„Upravo je zadatak roditelja a im omoguće uslove da sazru kako bi počeli da ispoljavaju poželjno ponašanje. To je proces koji zahtijeva strpljenje, a često je to ono što nam manjka, a svakako je produkt okolnosti u kojima danas živimo“, priča nam Petović Bambur.  

Većini roditelja nije problem da prihvate nove principe kada je pozitivno roditeljstvo u pitanju, međutim, primjena u praksi zahtijeva vježbu i nije tako jednostavna, ali ono po čemu je specifično jeste što u prvi plan stavlja izgradnju odnosa između roditelja i djeteta.  

„Mnogi će roditelji često reći da sa djecom provode mnogo vremena u toku dana, ali je važno da razumijemo kvalitet provedenog vremena, a ne da obraćamo pažnju na kvantitet. Osim toga, predviđenih pet minuta sa našom djecom podrazumijevaju da nam pažnja nije podijeljena, da nisu uključeni ekrani, nisu prisutne druge osobe i da za to vrijeme izbjegavamo kritike i instrukcije, već da smo isključivo prisutni sa djetetom i pratimo njegovo vođstvo, potrebe, ideje i želje. Takav koncept dovodi do izgradnje odnosa povjerenja i povezanosti koje za rezultat ima veći stepen bliskosti. Tome u prilog govori i činjenica da su mnogi roditelji koji su prošli naš program Brižne porodice, kroz 12 nedjelja, osjetili boljitak u odnosima, a naročito njihova djeca“, naglasila je Petović Bambur.  

Ono što je nauka pokazala je da, kada se akcenat stavi na odnos, neželjeno ponašanje se drastično smanjuje.

„Važno je osnažiti ono što je dobro i što već postoji kao dobra osnova ponašanja kod naše djece. Recimo, ukoliko želimo da naše dijete bude strpljivije, a svakodnevno mu ponavljamo da nije koncentrisano, da uvijek brza, da nije dovoljno strpljivo, zapravo mu lijepimo etiketu i upućujemo mu poruku da nema kapacitet da se mijenja i postane bolje, a onda ono tu poruku internalizuje i tako počinje da doživljava sebe. Naročio je važno da prepoznamo i najmanji pozitivan pomak u njihovom ponašanju, uvažimo trenutke kada se igra tiho, pažljivo sluša, pokazuje pažnju, e, tada je bitno da to primijetimo i pohvalimo ga“, ispričala je Petović Bambur.

Pozitivno roditeljstvo, napominje, govori i o tome da optimalan odgoj podrazumijeva i svjesno frustriranje djeteta, ako pod tim podrazumijevamo postavljanje granica, pravila itd, a podrazumijeva i uvođenje posljedica za neželjeno ponašanje. Međutim, ukoliko se postavi dobar temelj u izgradnji odnosa sa našim djetetom, smanjuje se potreba za nekim drugim vidovima disciplinovanja.

„Proces promjene ponašanja nije jednostavan i zahtijeva vrijeme. Važno je biti blag prema sebi, ne postavljati pred sebe previše ciljeva istovremeno, već praviti male korake koji će, u konačnom, dovesti do krupnih promjena u percepciji i ponašanju. Ključ je u tome da razumijemo da, ukoliko promijenimo nešto u svom pristupu i u bilo kom odnosu, a naročito u odnosu sa djecom, nužno mora doći do promjene u dinamici, tj. ishodu“, zaključila je Petović Bambur. 

Tekest: Sanja Čavor

Foto: Privatna arhiva