Društvo

Gošća gradskih talasa i emisije “Ljetnje priče” bila je Kotoranka Franka Peruđini, studentkinja treće godine zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, odsjek novinarstvo.

U nastavku prenosimo dio razgovora.

Kako si se odlučila za studiranje novinarstva i šta te je privuklo ovoj profesiji?

Još od srednje škole, pa i od osnovne, bila sam onaj profil učenika kog zanimaju jezici, društvene nauke i komunikacijske sposobnosti. Zapravo me uvijek privlačila pisana riječ. U početku je to bila beletristika, te sam planirala studirati književnost, ali sam se u srednjoj školi uključila u novinarsku sekciju koja mi je dosta promijenila mišljenje. Bilo je i nekih vannastavnih aktivnosti na kojima sam uvijek radila u ulozi novinara, vodila programe, lektorisala tekstove, spremala intervjue i to mi se svidjelo.

Pohađala si kotorsku Gimnaziju?

Da, opšti smjer Gimnazije Kotor. Uvijek sam bila više naklonjena jezicima i žao mi je što nisam bila generacija koja je zahvatila filološki smjer.

Ko je zaslužan ta tvoju ljubav prema novinarstvu, odnosno ko je vodio novinarsku sekciju?

Velike zasluge idu profesorici maternjeg jezika Sonji Golub Klenak. Ona me je  nagovorila da se priključim novinarskoj sekciji jer sam u početku bila skeptična zbog nedovoljnog poznavanja tehnologije. Nisam se razumjela u kompjutere, uređivanje tekstova, ali sam pisala tekstove i samim tim sam kasnije naučila da ih uređujem, kako stilski, tako i gramatički.

Zbog čega si izabrala Zagreb za studiranje, kako je koncipiran studijski program, kakva je ekipa, profesori, kolege, šta ti je najupečatljivije?

Zagreb je predivan i prekulturan grad, po mjeri pravog, zrelog studenta. Ne vrvi od buke i haosa, a uvijek se može naći prilika za provod, pozorište, muzeje i druženja. Ima sve pogodnosti za miran, a ujedno i užurban život, gdje se stalno nešto novo dešava. Moja porodica je vezana za Zagreb godinama unazad, tako da sam mnogo ranije odlučila u kom ću gradu studirati.

Ekipa je odlična. U početku mi je trebalo malo da se prilagodim jer se zapadnjačka kultura u svemu očitava, a i oni pravi Zagrepčani, purgeri ne razumiju ovaj naš primorski duh. Treba im malo ležernosti i dobrog humora.

Moj studijski program je koncipiran tako da studije traju 5 godina po principu 3 plus 2. Ove godine završavam preddiplomske studije. Profesori su doktori nauka i kad to kažem, stvarno to i mislim. Spremni su da nam prenesu baš sve što se tiče znanja i teorije, uče nas novinarskim trikovima, kako uspješno poslovati u novinarskom svijetu.

Možeš li nam reći o nekom projektu ili članku koji si napisala tokom studija, a koji ti je posebno značajan?

Pisala sam dosta članaka na temu zastupljenosti žena u informativnim programima, o seksizmu u medijima, propagandi i slično, ali sam kraj ove godine završila sa priznatim istraživačkim projektom pod nazivom “Folk glazba i mladi”, koji mi je zamijenio polaganje ispita i omogućio prijevremeni kraj semestra i samim tim cijele godine.

Kako se nosiš sa izazovima istraživanja, intervjuisanja i pisanja članaka? Imaš li neki poseban pristup?

Volim da istražujem nove, neotkrivene teme. Nerjetko mi dosta vremena prođe u pregledavanju dosadašnjih radova i tema, dok razmiljam o čemu bih sljedeće pisala. Što se tiče intervjuisanja i samog pisanja, po mom mišljenju je ključna dobra priprema, morate se pripremiti, pogotovo za intervju, postaviti prava pitanja prema profilu i struci intervjuisanog, proći kroz neke osnovne pojmove njegove struke, znati odgovoriti, voditi razgovor, biti u temi.

Ima jedan citat kojeg sam zapamtila i kaže da “za intervju, kao cjelokupan novinarski posao nije dovoljan novinar, nego je potreban cijeli čovjek”. Za pisanje članaka uvijek prije početka dobro istražiti temu, puno materijala za što bolji i konkretniji izveden zaključak.

Kakve teme te najviše privlače i zašto? Da li postoji određena oblast novinarstva koja ti je posebno interesantna?

Volim da istražujem, tako da me mami istraživačko novinarstvo, ali oprobala sam se i u video i onlajn novinarstvu. Svaka podvrsta ima posebnu čar.

Kako se nosiš sa izazovima balansiranja između objektivnosti i ličnog stava pri pisanju članaka?

Trudim se da ne budem pristrasna i mislim da mi dobro ide. Osnova pravog i kvalitetnog novinarstva je objektivnost. Teško je doseći tu čistu i potpunu objektivnost, ali naravno nije nemoguće.

Ovoga ljeta radila si kao novinarka Radio Kotora. Koja su bila tvoja zaduženja, kakva iskustva nosiš?

Jesam, to mi je bilo predivno iskustvo - rad u struci, praksa, divni ljudi, kolege, divan grad u kojem se uvijek dešava nešto novo, pogotovo ljeti, tako da ima prostora za istraživanje, praćenje i sudjelovanje. Radila sam ankete “Glas naroda” gdje se čuje mišljenje ljudi iz grada o društvenim temama. Uglavnom su rado odgovarali na moja pitanja, ali uvijek je bilo onih koji se boje svog glasa ili ne žele govoriti. Najbolja anketa mi je bila sa djecom na Kotorskom festivalu pozorišta za djecu. Oni su mi najviše govorili, spremni da čekaju u redu da bi stigli do diktafona i izrazili svoje mišljenje koje je, mogu reći, dosta puta zrelije i smislenije od odraslih ljudi. Takođe, pratila sam događaje i manifstacije, pa poslije radila tekstove i audio priloge.

Šta ti je ostalo najupečatljivije, koje iskustvo, neki događaj koji si pratila? Šta ti se najviše svijedlo u tom poslu?

Najviše mi se svidjela ta neka opuštenost u poslu, u svom gradu, a opet postizanje cilja i završavanje svih obaveza. Nedavno sam pratila događaj ispred i na zvonicima katedrale Svetog Tripuna, gdje se izvodio vertikalni ples i mogu reći da sam se oduševila i ujedno uživala u nastupu i ispratila program na novinarski način.

Kakav je tvoj pogled na budućnost novinarstva, s obzirom na promjene u tehnologiji i medijima?

Mislim da nade za kvalitetno novinarstvo još uvijek ima. Nikad nije bilo zamračenije i teže do njega doći, ali mislim da upravo u moru tabloida, (ne)novinarstva, fake newsa i laži, ono pravo može i hoće isplivati na površinu.

Kod nas se često govori o medijskoj pismenosti, koja je, ocjenjuju stručnjaci, na jako niskim granama. Šta ti misliš? I na koji način se boriti sa tim problemom?

Mislim da se od što ranije dobi treba raditi na tome. Ta vrsta pismenosti je u 21. vijeku najvažnija. Zalažem se za to da se medijska pismenost uvede u škole kao predmet, makar izborni, jer bez nje vi ste danas nepismeni, uvučeni u masu i bezbroj informacija koje kreiraju ljudi spremni da vam kreiraju i mozak na taj način.

Emisiju možete poslušati na linku Ljetnje priče.

Tekst: Irena Mačić

Foto: Radio Kotor