Društvo

Akvarijum Boka u Kotoru predstavlja jedinstven prostor u kojem se susreću nauka, edukacija i zaštita morskog biodiverziteta Jadrana. Gošća emisije ,,Svijet nauke’’ prošle sedmice, bila je Milica Peković, specijalistkinja biologije, akvaristkinja u Akvarijumu Boka i stručna saradnica Instituta za biologiju mora, koja je slušaoce detaljno uvela u svakodnevni rad akvarijuma i izazove koje taj posao nosi.

Govoreći o svom radnom danu, Milica ističe da je posao u akvarijumu izuzetno dinamičan, te svaki dan započinje obilaskom izložbenih bazena.

„Kada dođem ujutru, prvo obilazim sve izložbene bazene kako bih vidjela da li se svi organizmi ponašaju adekvatno, da li je ostalo hrane od prethodnog hranjenja, da li ima nekih promjena. Trenutno imamo jaja od morske mačke i stalno pratimo da li se brojčano stanje promijenilo, odnosno da li ima novih izlegnutih jedinki“, objasnila je na početku razgovora, dodavši da nakon toga slijedi kontrola kvaliteta morske vode.

„Radimo mjerenja kako bismo odredili temperaturu, salinitet, zasićenost kiseonikom, kao i koncentraciju rastvorenog kiseonika u vodi. Nedjeljno se rade i testovi amonijaka i nitrata, jer amonijak u najmanjim koncentracijama može biti toksičan za ribe“, kazala je.

Jedan od najosjetljivijih segmenata rada u akvarijumu je ishrana organizama.

„Hranjenje organizama je vrlo bitno. Ishrana se radi tri puta nedjeljno i hrana se priprema u zavisnosti od toga šta organizam jede u prirodi, ali i koliko krupna hrana treba da bude, jer zavisi od toga koliko riba može da otvori usta“, kazala je, navodeći da se posebna pažnja posvećuje hrskavičavim ribama.

„Raže i ajkule hrane se nemasnom hranom, za njih se priprema oslić i lignje, dok ostali organizmi dobijaju kombinaciju srdela, oslića i školjki“, detaljnije je objasnila.

Akvarijum Boka se razlikuje od mnogih drugih akvarijuma po načinu dobijanja i obrade morske vode.

„Mi crpimo vodu direktno iz mora, sa 14 metara dubine, i ta voda mora proći kroz četiri nivoa filtera kako bi organizmima bila dostupna u njenom najčistijem obliku“, istakla je, kazavši da to čini veliku razliku od ostlih akvarijuma u svijetu koji crpe vodu iz zemlje, te na taj način imaju prirodan process filtracije, što u znatnoj mjeri olakšava posao.

Kako Milica objašnjava, sistem filtracije u akvarijumu ,,Boka’’ je složen i pažljivo kontrolisan.

„Imamo pješčane filtre koji uklanjaju mehaničke nečistoće, UV lampe koje ubijaju potencijalne patogene, protein skimeri koji uklanjaju produkte izlučivanja i hranjenja, kao i biofiltere koji uklanjaju amonijak i prevode ga u manje toksične oblike“, kazala je Peković i dodala da je akvarijum podijeljen u više odvojenih sistema.

„Akvarijum je podijeljen u deset sistema, što znači da u slučaju pojave bolesti u jednom bazenu možemo da ga izolujemo i spriječimo širenje na ostale“, zaključila je.

U akvarijumu se nalaze uglavnom vrste iz Jadranskog mora, ali i dvije invazivne vrste - plavi rak i riba lav.

„Riba lav je prilično opasna jer u bodljama leđnih i grudnih peraja ima snažan otrov koji može izazvati bolove i do nedjelju dana’’, detaljno je objasnila dok za plavog raka ističe da pravi veliku štetu ribarima jer ne jede samo ulov u mrežama, već reže i same mreže.

Kako navodi problem kod invazivnih vrsta je što nemaju prirodne neprijatelje, brzo se razmnožavaju i potiskuju domaće, autohtone vrste.

Svaki organizam prolazi kroz karantin prije nego što bude izložen posjetiocima.

„U karantinskom dijelu pratimo da li će se organizam prilagoditi, da li će jesti, da li je aktivan, kako reaguje na prisustvo ljudi. Potrebno je oko četrdeset dana da vidimo da li može da se navikne na život u akvarijumu“, kazala je u nastavku razgovora, ističući da ako se pokaže da prilagođavanje nije moguće, organizam se vraća u prirodu.

U toku razgovora osvrnuli smo se i na druge vrste u akvarijumu koje su posebne i zanimljive, poput hobotnice, ribe ‘’knez’’ i rijetkog i zakonom zaštićenog morskog konjića.

Na kraju razgovora Milica je apelovala na pažnju i odgovorno ponašanje na moru, naročito kada su u pitanju morske kornjače.

„Morske kornjače su zakonom zaštićene i vrlo osjetljive. Najčešće stradaju zbog susreta s plovilima, ribarskih mreža i plastike“, zabrinuto je navela, poručivši da u slučaju da neko primijeti povrijeđenu kornjaču slobodno javi Institutu za biologiju mora, pošalje lokaciju i oni će izaći na teren i uraditi sve što je u njihovoj moći da pomognu.

Emisiju možete poslušati na linku - Svijet nauke

Mihaela Moškov