Društvo

Voz 671 krenuo je iz Beograda ka Baru 27. februara 1993. Na željezničkoj stanici Štrpce dočekala ga je paravojna formacija Osvetnici i srpska oružana formacija predvođena sada haškim optuženikom Milanom Lukićem. Uz pomoć policije koja je bila u vozu, iz njega je odvela 20 civila nesrpske nacionalnosti u nepoznatom pravcu. Svjedočenja posmatrača govore da su bez traženja objašnjenja napustili kupe i voz. Oteti i ubijeni su bili civili. Ubijeni su zbog onog što je pisalo u njihovim dokumentima. Većina ubijenih su bili iz Prijepolja, Priboja, Beograda i Podgorice.

Ni nakon 32 godine od zločina većina žrtava iz voza nije pronađena. Podsjećamo crnogorsku javnost da je za ovaj zločin osuđen Nebojša Ranisavljević u Višem sudu u Bijelom Polju na 15 godina zatvora. U Haškom tribunalu osuđen je Milan Lukić za zločine počinjene u Višegradu na doživotnu robiju dok za ovaj zločin nije odgovarao. Mićo Jovičić je osuđen pred sudom u BIH na kaznu zatvora od 5 godina. Prošle godine Viši sud u Beogradu je prvostepeno osudio Gojka Lukića, Duška Vasiljevića i Jovana Lipovca na po 10 godina zatvora a Draganu Đekić na pet godina zatvora. Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Podsjećamo crnogorsku javnost na odgovornost koju imamo prema žrtvama i njihovim porodicama jer je ovaj zločin učinjen u naše ime, a nalogodavci i idejni tvorci rata na prostorima ex JU nisu još imenovani. Podržavamo inicijativu HRA i udruženja Štrpci da se učini pravda za sve žrtve rata. Vrijeme je da država postupi odgovorno prema svim porodicama civilnih žrtava ratova, koje žive u Crnoj Gori i čiji su članovi crnogorski državljani. Ignorisanje ovih zahtjeva predstavlja nastavak politike zapostavljanja i poricanja odgovornosti države prema onima koji su pretrpjeli najteže gubitke zbog ratova devedesetih. Crna Gora se ne može distancirati od ovog zločina jer je bila uključena u ratni sukub. Odgovornost je na institucijama da pravda i pravo budu zadovoljene, utvrđivanjem odgovornosti onih koji su nalogodavci i izvršitelji i njihovom adekvatnim kažnjavanjem za ovaj zločin.

Smatramo da je važno da saznamo istinu i osudimo zločin kako se ne bi ponovio. Važno je da se na primjeren način obilježi ovaj događaj i spriječi zaborav. Na vlastima je da prekinu projekciju zaborava, selektivnog kažnjavanja i ometanje procesa suočavanja sa prošlošću.

Pamtimo zločin počinjen u Štrpcima i tražimo da pravda bude zadovoljena.

ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje Kotor