Društvo

Uz kotorsku obalu, u Orahovcu postoji plantaža prvih kamenica na crnogorskom dijelu Jadrana koja funkcioniše po ekološkim principima održivog razvoja.

Ako je uberete u Orahovcu kod Kotora, gdje je prvo ekološko uzgajalište te školjke u Crnoj Gori, u njenom mesu koje se jede sirovo, samo sa kap limunovog soka, osjetićete i sve ukuse Boke.

"To su ukusi mora i sunca koji daju snagu i energiju, jer se kamenica smatra najvećim prirodnim afrodizijakom", kaže u razgovoru za “Ljetnje priče” Nevres Đerić.

Prije 17 godina, tadašnji direktor Instituta za biologiju mora Sreten Mandić dao mu je ideju da pokuša uzgoj kamenice. Počeo je sa izučavanjem te školjke zahvaljujući doktorskoj disertaciji Jovana Stjepčevića koja je potvrdila da ih je moguće uzgojiti u Boki, iako je riječ o komplikovanom procesu. Jer, prednost zaliva su mnogi izvori i rijeka Ljuta koja se uliva u Jadran, pa miješanjem slatke i slane vode omogućava idealan salinitet mora za uzgoj kamenica.

Trebala je decenija izučavanja, patentiranja i izgradnje plantaže školjki na ekološkim principima održivog razvoja i to na mjestu nekadašnje divlje deponije.

U svemu je imao pomoć Instituta za biologiju mora i uzgajivača iz Hrvatske i Italije, pa su prije osam godina ubrane prve kamenice.

"Mlađ sam uz pomoć prijatelja sakupljao u Bokokotorskom zalivu, ali pošto nismo imali dovoljne količine mlađi, dio smo morali uvesti. Zato smo zvanično prvu mlađ uvezli od Cvjetka Matkovića, poznatog uzgajivača iz Stona", navodi Nevres Đerić.

Uzgajanje kamenica je naporan posao, ali je urodio plodom.

Danas, kamenice uzgaja na dubini od sedam do 28 metara i one postaju jestive nakon dvije i po do tri godine, kada dostignu veličinu od šest centimetara. Za sve to vrijeme, traže puno brige i rada.

"Od momenta kada se školjka prihvati podloge, moramo je prenositi, presađivati, dok ne dostigne svoju konzumnu vrijednost, jedna kamenica prođe kroz moje i ruke moje porodice najmanje dvadesetak puta", objašnjava Đerić.

Mističnom ukusu kamenice teško je odoliti. Oni koji ih jednom probaju na ekološkoj plantaži školjki, ponovo im se vraćaju. Sa svoje brodice ili jahte uberu kamenice direktno iz mora, pa tu na ušću Ljute isprobaju neki od recepata za buzaru sa domaćinima.

"Imali smo goste iz 50 zemalja i mnogi nam dolaze godinama. Dosta mojih Kotorana još nije posjetilo ovo uzgajalište, ali mnogo stranaca jeste, redovno nam dolaze ponovo i nekoliko mjeseci ranije najavljuju dolazak", kaže Đerić.