Društvo

Kapetan duge plovidbe u penziji Mihail Ognjenović iz Risna, na sebi svojstven način obilježio je 75. godišnjicu najvećeg nuklearnog holokausta u istoriji čovječanstva – bacanja atomske bombe na japanski grad Hirošima 6. avgusta 1945. godine od strane Ratnog vazduhoplovstva SAD.

Iako su ga atuelne mjere na spriječavanju širenja koronavirusa poremetile u namjeri da u svom rodnom Risnu na godišnjicu ove tragedije, 6. avgusta, održi planiranu svečanostu u znak pijeteta na žrtve bombardovanja Hirošime, ugledni kapetan Mihail Ognjenović je ipak na vrijeme završio i objavio svoju autorsku knjigu o tom događaju nazvanu „Hirošima 75 godina“.

„Moja posjeta Hirošimi 1965. godine je urezana u meni i sigurno ću se toga sjećati cijelog mog života. U Parku mira, posebno u muzeju, slike koje sam vidio nikad ne mogu zaboraviti. Osjećao sam dužnost da se tim žrtvama odužim na način što ću napisati ovu knjigu čiju sam promociju namjeravao održati u Risnu na godišnjicu sjećanja na ovaj nemili događaj. Zbog situacije sa korona virusom, morao sam na moju veliku žalost, odustati od te manifestacije, ali je knjiga ipak završena i objavljena. Ona daje kompletan istorijat i većinu detalja o bombardovanju Hirošime, kako tekstova, tako i slika.”- kazao je kapetan Ognjenović koji već više od pola vijeka od kada je prvi put kročio na tlo razorenog japanskog grada,  i iz prve ruke se uvjerio u užasne posljedice koje je ostavilo bacanje prve atomske bombe u istoriji čovječanstva, živi sa osjećajem tuge i pijeteta prema preko 200 hiljada, ugavnom civilnih žrtava tragedije od 6.avgusta 1945.

Kao oficir na trgovačnom brdu “Trebinje” kompanije “Jugolinija” iz Rijeke, a koji je tada plovio na liniji za Daleki Istok, 1965.godine je stigao u Hirošimu. Grad koji se tada već bio prilično oporavio od posljedica skoro potpunog uništenja od prve atomske bombe koju su na Hirošimu 20 godina ranije bacili Amerikanci, ostavio je dubok utisak na bokeljskog pomorca. Ognjenović je bio duboko dirnut tragedijom što su je doživjeli japanski civili, a ujedni zadivljen i impresioniran snagom duha stanovništva te države.

“Gotovo 80% zgrada u Hirošimi bilo je razoreno. U muzeju o toj kataklizmičnoj detonaciji svjedoče satovi koji su stali u trenutku eksplozije. Širokim putem od Muzeja sjećanja, ide se ka glavnom spomeniku, pred kojim je uvijek red ljudi svih rasa, koji odaju počast poginulima. Bio je radni dan u Hirošimi, ali je red bio veliki, a nedjeljom bi kažu, bio nepregledan. Japanci iz svih krajeva zemlje odaju počast svojim tradicionalnim naklonom i šutnjom” , kazao je kapetan Ognjenović.

“Posljedice rata ostavile su i specifiičan demografski udar na Hirošimu. Bila je puna neudatih djevojaka, zbog straha Japanaca da se žene iz tog dijela zemlje, kako ne bi njihovo potomstvo trpjelo zbog potencijalnih deformacija i uticaja radijacije na genetiku. Tada sam osjetio i nevjerovatan animozitet prema nama, ljudima kojima smo im ličili na Amerikance. Za njih je naime, svaki stranac neprijatelj dok ne utvrde da on nije iz SAD. Tih se godina jedino u Hirošimi ništa nije moglo kupiti za dolare”, zapisao je sjećanje na svoj prvi i jedini boravak u Hirošimi 1965.godine, kapetan Mihail Ognjenović iz Risna.

Foto: gracija.me