Društvo

Javna tribina pod nazivom “Pamtimo Logor Morinj”, u organizaciji Centra za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA iz Kotora, druga po redu, održana je večeras u mulitimedijalnoj sali KC “Nikola Đurković” Kotor, u okviru projekta “U naše ime-Logor Morinj”.

Prisutnima se, u ime iz Centra za građansko obrazovanje iz Podgorice (CGO) obratila Tamara Milaš, podsjetivši da ova nevladina organizacija nije pratila suđenje za ratne zločine, ali su kompletne sudske spise na ovu temu 2014. godine prikazali u publikaciji “Proces suočavanja sa prošlošću u Crnoj Gori-slučaj Morinj”. U njoj se nalazi veoma kompleksna građa i može biti dragocjen materijal za dalje proučavanje ovog nemilog događaja. Radi se o integralnoj, autentičnoj građi  koja može predstavljati doprinos izgradnji kako društvenih, tako i pravosudnih kapaciteta u Crnoj Gori. “Ali od dana od kad smo izdali ovu publikaciju, niko se nije na pravi način pozabavio sudskim spisima koji se u njoj nalaze. Svjedočimo upravo tome, da se u Crnoj Gori pokušava sistemski ignorisati pitanje sauočavanja sa prošlošću, a izbjegava se i dijalog različitih strana o ovim temama. Ono što je zabrinjavajuće je nepostojanje volje da se na minimalni način ispoštuje dignitet žrtava”, poručila je Milaš.

Prema njenim riječima, dešavanja u Sabirnom centru za zarobljenike, poznatom kao logor Morinj za njih predstavljaju sistemsku torturu hrvatskih zatvorenika i može se posmatrati kao poseban fenomen, ne samo u istoriji ratnih zločina, već u cjelokupnoj crnogorskoj prošlosti, ne računajući određene privremene kampove formirane za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata. “Logor Morinj je objektivno uspostavljen od strane crnogorskih vlasti, iako danas možemo čuti broja negiranja kada je ova tema u pitanju, uz skrivanje iza određenih hijerarhija ovdašnje Savezne Vlade”, saopštila je Milaš. Ustanovljavanje logora Morinj, u kojem su 1991. i 1992. godine bili zatočeni zarobljenici iz Republike Hrvatske (uglavnom iz dubrovačke regije) nije moglo, kaže, proći bez saznanja i odobrenja upravo zvaničnih vlasti u Crnoj Gori. “Sam postupak počeo je 2008. godine, podizanjem optužnice od strane Odjeljenja za suzbijanje organizovanog  kriminala, terorizma i ratnih zločina Vrhovnog državnog tužilaštva Crne Gore, ali taj postupak nije iniciran od naše države, već je to bila incijativa Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, koje je izuzetno obiman materijal dostavila Crnogorskom tužilaštvu 2007. godine. Obimna dokumentacija bila je zapravo dokazni materijal protiv desetorice osumnjičenih državljana Crne Gore, koji su počinili ratne zločine protiv civila i ratnih zarobljenika u Morinju od 3. oktobra 1991. godine do 2. jula 1992. godine. Proces je trajao do 2014. godine, kada je Apelacioni sud u Crnoj Gori donio presudu kojom je potvrđena presuda Višeg suda, osudivši četvoricu rezervista-pripadnika JNA na najnižem nivou komandnog lanca, na ukupno 12 godina zatvora. U konkretnom slučaju, nije bilo utvrđivanja bilo kakve komandne odgovornosti”, istakla je Milaš. Prema njenim riječima, pravosnažna presuda u slučaju logora Morinj u suštini nije doprinijela adekvatnom procesu suočavanja sa prošlošću, već je bila negdje i zloupotrebljena kako bi se “čekirali” zahtjevi Evropske komisije i na neki način prividno prikazala jedna adekvatna borba protiv nekažnjivosti ratnih zločina. “Bez obzira na to, mi u gotovo u svakom izvještaju Evropske komisije govorimo o tome da suočavanje sa prošlošću ne podrazumijeva samo krivičnu odgovornost, već i materijalne odštete, ustanovljavanje Dana sjećanja, podizanje spomen obilježja. Svjedoci smo koliko je takvih, nažalost, bezuspješnih inicijativa do sada pokrenuto u Crnoj Gori”, navela je Milaš.

Zlatko Bagoje iz Udruge logoraša iz Morinja (podružnica HDLSCKL Dubrovačko-neretvanske županije) podsjetio je ovom prilikom na to da su zarobljenici tokom boravka u morinjskom logoru bili izloženi svakodnevnoj fizičkoj i psihičkoj torturi. Kako je kazao, među onima koji su ih mučili i nečovječno postupali prema njima, bilo je i onih koji su se korektno ponašali. Na kraju su, tvrdi Bagoje, branitelji isplaćeni, kroz naknadu štete, novačanom sumom od 50 do 100 eura po danu provedenom u morinjskom logoru.

Tea Gorjanc Prelević iz Akcije za ljudska prava (HRA) kaže da tokom sudskog procesa nisu slušali sva svjedočenja. Ali su objedinili optužnicu i sve presude koje su donijete u ovom slučaju. “Slučaj se dugo sudio, bile su tri prvostepene presude. Čitavog postupka ne bi bilo da iza njega nije stala Republika Hrvatska. Nije bilo nikakvih naznaka da se crnogorsko tužilaštvo interesuje za ovaj slučaj koji je, kao što najbolje znaju građani u Kotoru, svojevremeno bio javna tajna. Republika Hrvatska je od ovog napravila međudržavno pitanje”, dodala je ona. Njihovo odvjetništvo prikupilo je dokaze i to protiv deset, a ne protiv četiri osobe, koje su na kraju osuđene. Ono u što nema nikakve sumnje, kaže, jeste da je logor Morinj bio je mjesto organizovanog, sistematskog zlostavljanja zatvorenika. Oni su držani u nečovječnim uslovima, a nad njima je sprovođena tortura.  “Vladala je atmosfera terora i straha za goli život kojem su zatvorenici bili neprestano izloženi. Činjenica je da po međunarodnim konvencijama humanitarnog prava možete imati mjesto u kojem ćete zatočiti pripadnike vojske sa kojom ste u sukobu. Međutim, to ratno pravo podrazumijeva zaštitu ljudi onog trenutka kada oni više nisu ratnici, kada polože oružje. Postoje standardi kako to mjesto treba da izgleda. To svakako ne smije biti prostor u kojem se ne daje hrana i piće. Dakle, u pitanju je bilo kršenje pravila ratovanja u odnosu na sve ljude”, rekla je Gorjanc Prelević. Kako je onda moguće, pitala je, da samo šestorica njih odgovaraju. Krivica je utvrđena kod samo njih četvorice, a kuvar je dobio kaznu koja je godinu dana ispod zakonom propisanog minimuma. Tom čovjeku se čak sudilo u odsustvu i nije imao nikakvu priliku za odbranu. Čak se nije ni žalio na presudu”, navela je Gorjanc Prelević. Akcije za ljudska prava (HRA) je protestvovala, pojašnjava, jer cnogorsko tužilaštvo nije tretiralo ovaj slučaj kao udruženi, organizovani, zločinački poduhvat. U susjednoj Bosni i Hercegovini su imali isti pravni poredak, pa se ljudima te  države sudilo za ratne događaje i pred Haškim tribunalom. “Naš zakon je podrazumijevao institut organizovanja zločinačkog udruženja i on je u ovom slučaju mogao biti korišćen, ali nije. On postoji u običajnom pravu. Mi smo imali i druge institute krivične odgovornosti koji su mogli biti primijenjeni. Recimo, institut saizvršilaštva, pomaganja. Međutim, Mlađen Govedarica (načelnik Službe bezbjednosti Komande pozadinske mornaričke baze i isljednik) i Zlatko Tarle (isljednik) su isključivo optuženi i osuđeni za neposredno izvršavanje zločinjenja. A morali su znati što se zatvorenicima dešavalo. Ne smijete stajati i gledati kako se dešava zločin pred vašim očima. Vi ste dužni da pokušate da to spriječite, posebno kada imate autoritet u hijerarhiji. Ako ne spriječite, postajete saizvršilac ili pomagač. Mi smo ogorčeni na tužioca, jer je on zapravo taj, koji zastupa optužnicu, tj. žrtve. I on je to trebao da pretoči u pravne institute. Oni su tada postojali, a postojao je i cio krug ljudi nadležan za logor Morinj. Između ostalog, komandant ratne mornarice JNA, mornarički pukovnik, viceadmirali, generali, oficir vojne bezbjednosti, na kraju, komandant logora Ljubomir Knežević. Prema tome, mi nikada kao građani nismo dobili informaciju od crnogorskog tužilaštva zašto svi ovi ljudi nisu obuhvaćeni optužnicom”, istakla je Gorjanc Prelević. Advokat jednog od četvortice osuđenih je, dodaje, isticao u postupku koji je nedavno djelimično dobio epilog, na Ustavnom sudu da nije imao pravično suđenje, jer je sud odbio sve njegove prijedloge dokaza.  “Ustanovljeno je da je u jednom dijelu postupka kao sudija postupala žena koja je bila Vrhovni državni tužilac u vrijeme kada se otvorio proces Morinj. Crna Gora se može pohvaliti presudama u kojima je dosuđena naknada štete. Međutim, konstatovano je da i tu postoje velike razlike u iznosu naknade. Ona se kreće od 66 eura po danu, do 140 eura. U presudama ne postoji obrazloženje za to. U svakom slučaju, Crnogorsko pravosuđe nije pokazalo iskren, profesionalan i nepristrasan pristup kakav je mogao pokazati u ovom slučaju”, zaključila je Gorjanc Prelević.

Ervina Dabižinović iz “Anime” je podsjetila da se organizovanjem ovih tribina daje doprinos procesu suočavanja sa prošlošću u Crnoj Gori i razvoju kulture mira u Kotoru.

Moderatorka ovog događaja bila je Jasna Novović.