Društvo

Panel diskusija na temu “Mediji i društvena odgovornost, kako protiv štetnog narativa-dužnost novinara/ki i medija” u okviru CIM Foruma, održana je danas u hotelu “Cattaro” u Starom gradu.

Prisutne je pozdravila direktorka Radio Kotora Vjera Banićević, a govorili su: direktorka Agencije za elektronske medije (AEM) Sunčica Bakić, generalni direktor Direktorata za medije u Ministarstvu kulture i medija Crne Gore Neđeljko Rudović, te predstavnici Lokalnih javnih emitera: direktor RTV Nikšić Nikola Marković, novinarka RTV Herceg Novi Branka Denda, urednica TV Budva Jadranka Nikić, glavni i odgovorni urednik RTV Cetinje Mladen Zadrima, direktorica Radio Bara Vesna Šoškić, novinarke Radio Tivta Sonja Štilet i Adrijana Karadžić i urednica Radio Kotora Sanja Čavor.

Kako su istakli, da bi mediji mogli slobodno i odgovorno da rade svoj posao, potrebno je, prije svega, da prate etički kodeks, zatim potrebna je finansijska održivost. Za bavljenje novinarstvom, kažu, nije potrebna vještina, ona se podrazumjeva i bez savjesti ne znači ništa.
Kažu i da su novinarstvo i novinari korektiv svake vlasti i moći, pa tako i društvo treba da bude korektiv medija.
Ističu da Crna Gora ima najuticajnije medije koji poštuju kodeks i snažne organizacije civilnog društva.
Ogroman problem panelisti vide u snaženju uticaja digitalnih platformi i društvenih mreža koje šire dezinformacije i govor mržnje.
Medijska strategija i set novih medijskih zakona, smatraju, biće temelj koji će regulisati probleme sa kojima se profesija novinara suočava u današnje vrijeme.
Navode i da zajedno sa nacionalnim, lokalni javni emiteri treba da budu prva linija odbrane od govora mržnje. Zbog toga smatraju da je obnoviti udruženje lokalnih javnih emitera, odnosno Uniju lokalnih javnih emitera (ULES) ili osnovati novo.
Kako navodi Banićević, cilj održavanja panel diskusije je da se podrže vrijednosti koje govor mržnje ugrožava, da se proaktivno djeluje na njegovom suzbijanju, te da se svi zajedno borimo da u javnoj komunikaciji konstantno ukazujemo na pozitivnu društvenu matricu i kvalitet ukupnog javnog diskursa.

“Nikad nije dovoljno elaboriranja na ovu temu jer je govor mržnje izraz koji se odnosi na cio spektar negativne rasprave, obuhvatajući diskriminatorni i uvrijedljivi govor, govor koji podstiče i zagovara mržnju, od predrasuda do podsticanja na konflikt i netrpeljivost. Mediji i novinari imaju izuzetno važnu ulogu u prepoznavanju štetnih, manipulativnih i neetičkih metoda verbalnih obračuna u komunikativnom procesu, budući da su mediji i novinari korektivni faktor društva, neposredni učesnici i sudionici svih procesa. Zato njihov glas mora da se čuje, uvažava i vrednuje” – poručuje Banićević.

Kako navodi, postavlja se pitanje: Kako osnažiti medije pred naletom i udarima štetnih i opasnih narativa (svih oblika nasilnog govora), kako se suočiti sa destruktivnim pojavama u društvu koje se ubrzano kreće putevima tehnološkog napretka, a udaljava i otuđuje ljude i koji su to raspoloživi mehanizmi zaštite, budući da štetni narativi predstavljaju konstantnu prijetnju urušavanju svih moralnih načela.

“Prilika je da se podsjetimo Senekinih riječi: Neka pravila nisu zapisana, ali su sigurnija od svih napisanih. Taj obrazac slijedimo. To je identitetski znak jednakosti koji nam je zadat i kad izgovaramo riječ, podrazumijeva odgovornost koju imamo pred sobom i drugima. Obavezujuća je jer je njen odjek slika nas samih. Na nametnute okolnosti moralo bi se odgovoriti društveno odgovornim, sistemskim pristupom, regulacijom i samoregulacijom, gdje se ne može govoriti samo sa stanovišta zakonskih obaveza i dužnosti novinara i medija, već o imperativu koji se dosljednom primjenom zakona definiše (medijskom regulativom: Zakonom o medijima, Zakonom o audio vizuelnim medijskim uslugama, Pravilnikom o profesionalnim principima i standardima u elektronskim medijima, Kodeksom novinara).
To je skup, sinergija, sadejstvo pozitivnog prava i praksi koji odgovara potrebama društva uređenog po mjeri čovjeka i gradova u kojima živimo” – ocjenjuje Banićević.

Značaj regulacije je, ističe, nemjerljiv.

“Etička odgovornost nije samo komponenta ljudskog postupanja, već podrazumijeva znatno širu sliku – etičku kulturu zasnovanu na dužnoj pažnji prema rješavanju statusnih pitanja od opšteg javnog značaja, kako za pojedinca, tako i za društvo u cjelini.
Živimo u informacionom društvu. Ne dozvolimo da u trci za informacijama izgubimo trku za kvalitetom informisanja. Kreirajmo otvoreni javni prostor, komunikacijski pripremljen za kritičko promišljanje u čitanju stvarnosti. Vjerujem da ćemo u okvirima današnjeg rada doprinijeti da se udruže i uvaže svi pristupi u načinima analiziranja svih nivoa i pravaca koji određuju savremene tokove i izazove u komunikaciji” – poručuje Banićević.

Direktorka AEM-a Sunčica Bakić podsjeća da zakoni predstavljaju osnov za rad i unaprijeđenje medijskih poslenika i ocjenjuje da postojeći Zakon o elektronskim medijima nudi dovoljno rješenja za kvalitetan rad.

“Novi zakon, ukoliko ne bude dobronamjernosti, neće donijeti nikakve novine u odnosu na današnju temu. Moramo se malo odmaći u kontekstu cijele naše zadate teme i stvari sagledati na malo drugačiji način. Mediji se ne mogu odmaći od društva. Oni ne mogu biti bolji od društva, niti značajno gori. U ekonomiji postoje neke veličine koje kao vrtlog podstiču jedna drugu. Važno je da negdje prekinemo taj niz da bismo napravili jedan iskorak više. Mi danas očekujemo od medija odgovorno ponašanje, a nisam sigurna da se mi odgovorno ponašamo prema medijima. Kad to spustimo na nivo novinara, onda još manje razumijemo.
U procesu tranzicije suočili smo se sa slomom vrijednosti i nismo izgradili novi sistem. Danas prihvatamo vrijednosti svega onoga što nam se nudi.
U takvom jednom kontekstu, mediji su se suočili sa sociološkom dimenzijom problema, s druge strane finansijskom, došle su nove tehnologije, oglašivači su se okrenuli onlajn sferi” – navodi Bakić.

Crnogorski mediji su, kaže, u poziciji da moraju da koketiraju sa centrima moći da bi obezbijedili puki opstanak. U takvom kontekstu, navodi, novinari su nedovoljno plaćeni za svoj rad, kritikovani, zbog toga što misle drugačije vrlo često izloženi nasilju.

“U takvom problemu, gdje je odgovornost? Mi kao stanovnici ove zemlje se vrlo često pozivamo na poštenje, čast i čojstvo. Da ne pričamo o standardima, o deklaracijama, konvencijama, da pričamo o onome što ponavljamo svaki dan. Promjena zahtjeva profesionalno poštenje novinara, pošten odnos prema javnosti, te jednak i pošten pristup prema svima. Na taj način bismo mogli da se pomjerimo iz situacije u kojoj se danas nalazimo” – ističe Bakić.

Agencija za elektronske medije se, kaže, bori da očuva lokalne javne emitere kao dio crnogorskog medijskog sistema.

“Danas mislim da su nam svi lokalni javni emiteri potrebniji više nego ikada. Problem za komercijalne medije jeste pitanje finansijske održivosti i da lokalni mediji prestanu da razmišljaju o tome da li će moći da isplate plate. Tek onda ćemo moći da pričamo o novinarstvu. Potrebno je da lokalni javni emiteri, zajedno sa nacionalnim, postanu reper kako treba da se radi i da početak društvene odgovornosti krene upravo od njih” – poručuje Bakić.

Neđeljko Rudović, generalni direktor Direktorata za medije pozdravio je organizaciju CIM Foruma i zahvalio na pozivu Radio Kotoru.

“Ovo je impresivno. Okupiti važna imena iz svijeta medija i komunikacija na jednom mjestu zaslužuje divljenje” – ističe Rudović.

Prema njegovom mišljenju, primarna tema jesu mediji i društvena odgovornost, odnosno kako da mediji izvještavaju u skladu sa etičkim kodeksom, da imamo novinare na koje možemo da budemo ponosni.

“Crna Gora ima specifičnost u odnosu na ostale zemlje regiona. Najvažniji mediji kojima se vjeruje nisu tabloidni i to je naša vrijednost i ozbiljan kapital. Uz sve mane naših tradicionalnih medija, koji su prema anketama najčitaniji i najgledaniji, svakodnevno ćemo naći primjere koji označavaju kršenje kodeksa novinara, a imamo medije koji nisu podlegli uticajima i koji ne banalizuju novinarstvo. To mi je drago. Ovo je tema koja uvijek treba da nas podsjeća na to što je zapravo naša uloga.
Kako da obezbjedimo društvenu odgovornost, odnosno da vidimo šta su to dužnosti medija i novinara u smislu poštovanja etičkih principa. To ne možemo riješiti zakonima, možemo podstaći medije, one urednike i novinare koji povremeno skliznu sa kolosjeka” – kaže Rudović.

Potrebni su, ocjenjuje, naporan rad i pošten pristup profesiji.

“Čarobni štapić ne postoji. Mislim na brojne medije u vidu instant portala koji su prepoznati kao adrese sa kojih se šire dezinformacije ili govor mržnje. Dalje se multiplikuju prema društvenim mrežama. Novinarstvo podrazumjeva vještinu  i savjest. Ne postoji novinarska, samo ljudska savjest. Za bavljenje novinarstvom nije nam dovoljna vještina i ona bez savjesti ne znači ništa” – ocjenjuje Rudović.

Na urednicima i novinarskim veteranima je, smatra, ogromna odgovornost.

“Novinarstvom sam počeo da se bavim 1994. godine, pa sam u ozbiljnije novinarske vode zagazio 1997. godine. Mislim da sam imao sreće, što ne mislim za neke druge kolege u tom periodu. Naišao sam na novinarske veterane koji su zaista bili ključ za moje profesionalno napredovanje, koji su svoje radno vrijeme u redakciji (koje ne postoji) podjednako koristili za rad i usmjeravanje nas koji smo tada počinjali da se bavimo novinarstvom, kako u smislu novinarskih vještina, tako i poštenog pristupa prema profesiji. Novinarstvo je predivna profesija koja nam pruža mnoštvo prilika da se iskažemo, da neke snove i bajke realizujemo, ali koja je istovremeno strašno opasna profesija. Kao što možemo nekome da spasimo i popravimo život, tako istovremeno možemo zbog male nepažnje da razorimo život. Novinar mora uvijek to da ima u svojoj glavi, mora da bude svjestan do čega može da dovede njegov posao.
Ne postoji čarobni štapić, ni najbolji zakon nije rješenje ako želimo da govorimo o poštenom, odnosno profesionalnom novinarstvu. Imamo u redakcijama mlade ljude. Pitanje je da li i koliko se obraća pažnja na njih danas. Postoji još nešto što je važno, a to je zapravo zajednica, društvo” – kaže Rudović.

Kao što su novinarstvo i novinari korektiv svake vlasti i moći, navodi on, tako i aktivno građansko društvo treba da bude korektiv novinara i medija.

“Koliko god svjesni svoje uloge, desiće nam se da napravimo grešku nenamjerno . Ako društvo ćuti na to, onda će se te greške umnožavati. Ako društvo ispunjava svoju ulogu u smislu da ukazuje na kršenje kodeksa, mi onda možemo da imamo situaciju kojom ćemo biti zadovoljni” – poručuje Rudović.

Kao što Crna Gora ima najuticajnije medije koji se drže kodeksa, objašnjava, tako istovremeno ima izrazito snažne organizacije civilnog društva koje su međunarodno prepoznate.
 
“Sa tako snažnim organizacijama civilnog društva i profesionalnim medijima mi možemo daleko dogurati. Promjene vlasti ne moraju da znače ništa, ali će sigurno značiti ako istovremeno imamo profesoinalne poštene novinare koji ne sklanjaju pogled kada se dešava podrivanje zajednice” – ističe Rudović.

Ogroman problem, ne samo Crne Gore,  sa snaženjem uticaja digitalnih platformi, društvenih mreža, kaže, jesu dezinformacije i govor mržnje.

“Svima je jasno koliki to društveni problem predstavlja. U toj situaciji imamo nekoliko koraka koje bismo morali preduzeti. Radili smo godinu i po dana na medijskoj strategiji i setu novih medijskih zakona. Nekoliko mjera u medijskoj strategiji i novim zakonima se tiče upravo ove teme. Između ostalog, nadam se da ćemo realizovati mjeru koja bi značila da Crna Gora može dobiti novu instituciju čiji je radni naziv Mreža za borbu protiv govora mržnje, dezinformacija i onlajn nasilja odnosno uznemiravanja, koju bi sačinjavali: medijska zajednica, asocijacije, NVO, Univerzitet, te koja bi pripremala politike koje se odnose na borbu protiv govora mržnje, dezinformacije. U suštini stvaranje kredibilne institiucije sa dovoljno autoriteta koja može svakodnevno i momentalno da pokaže prstom na one koji su objavili lažnu vijest i širili dezinformacije. U saradnji sa medijima, na taj način vjerujem da bimo došli u situaciju da bi sa tim pojavama mogli da se nosimo na učinkovit i efikasan način” – ocjenjuje Rudović.
 
U strategiji se, kaže, nalazi više od 15 mjera koje se odnose na popularisanje medijske pismenosti.

“Imamo nekoliko normi koje stimulišu samoregulaciju. Mi je ne možemo nametnuti. Medijska zajednica je ta koja mora izvorno da oživi samoregulaciju i da joj da snagu.
Suština je da nijedan medij koji nije u samoregulaciji neće moći da pristupi Fondu za medijski pluralizam.
Fond za medijski pluralizam služi da se iz budžeta finansiraju medijski sadržaji od javnog interesa i on će biti, ako zakon bude usvojen, preko 2 miliona eura.
Onaj ko želi pristup tom fondu, moraće da bude u samoregulaciji.
Pojavljuje se opasnost da mnogi osnuju samoregulatorno tijelo ili postave ombudsmana itd., ali onda tu stupa na snagu medijska zajednica i organizacije civilnog društva koje će testirati koliko su ta samoregulatorna tijela zaista tu da rade svoj posao.
Društvo treba da reaguje i da bude tu kao korektiv” – poručuje Rudović.

Direktor RTV Nikšić Nikola Marković govorio je, između ostalog, o prednostima i manama malih lokalnih zajednica.

“Da bismo se kao medijski poslenici uspješno borili protiv govora mržnje, moramo da razumijemo razlog i uzrok nastajanja. Mi kao mala zajednica, malo društvo, sa jedne strane više smo ranjivi na govor mržnje, a sa druge strane, prednost je što se svi znamo u maloj zajednici jer se tako lakše branimo od govora mržnje. Nije isto kada se govor mržnje dešava u Crnoj Gori ili Kini.
Kada govorimo o uzrocima i razlozima govora mržnje, postoje dva problema. Eksterni problem tiče se opšteg društvenog tehnološkog napretka, društvenih mreža i šta su one donijele. Mi na to teže možemo da utičemo kao zajednica, ali možemo da utičemo na razloge koji nisu ekstremni i koji su više okrenuti nama. Mi smo male TV i radio stanice, ali nas je puno. To je naša snaga. Ima nas 18 , 19 u Crnoj Gori. Malo je primjera ekstremnog govora mržnje sa lokalnih stanica” – kaže Marković.

On je mišljenja da su lokalni javni emiteri u većini primjer profesionalnog izvještavanja.

“Zajedno sa nacionalnom RTV, mi bi trebali da budemo prva linija i stub odbrane od govora mržnje. Mi to radimo individualno, ali ne zajedno. Ne možemo da se izborimo sa ovakvim problemom jer to radimo parcijalno. To je naša odgovornost. A država ima odgovornost jer nam ne pomaže. Dobro je da na čelnim mjestima u institucijama dolaze stručni ljudi sa kojima možemo konačno da razgovaramo. Ne moramo da se slažemo, ali moramo da razgovaramo” – kaže Marković.

Prema njegovim riječima, finansijski, politički i tehnološki faktori utiču na pojavu govora mržnje.

“Ne mislim da je govor mržnje nastao sam od sebe, stihijski. Mislim da je to planski, sa političkim interesima i indukovano spolja. I mi kao društvo postajemo ranjivi” – objašnjava Marković.

On je mišljenja da su u tradicionalnim medijima rijetki ili nema primjera govora mržnje.

“Naše tradicionalne medije čita uglavnom starija populacija. Ne možemo da se izborimo sa novim medijima kojima su okrenuta naša djeca. Mi smo tehnološki zaostali. Portal je već postao tradicionalni medij. Facebook posjećuje naša generacija. Za mlade je to demode. Moramo da nađemo način da se sa time izborimo.
Nisam pristalica represije i zabrane kada su mediji u pitanju. Moramo da nađemo rješenje da bilo koje medije koji šire govor mržnje javno prokažemo, zato što je to društveno opravdano. Prvi korak koji mi možemo da napravimo kao medijska zajednica jeste da riješimo pitanje samoregulacije. Ja se više od decenije borim za jedinstveno samoregulaciono tijelo.
Mislim da je to prvi korak da napravimo regulatorno tijelo i da se obavežemo da ćemo njegove odluke poštovati i, bez obzira na lične odnose, objaviti koji je to medij koji širi govor mržnje.
Sve dok to ne uradimo nemamo mogućnosti da od države tražimo odgovornost da sankcioniše govor mržnje” – smatra Marković.

On ocjenjuje da je sljedeći korak da se obnovi udruženje lokalnih javnih emitera, odnosno Unija lokalnih lavnih emitera.

“Da budemo svi njegovi članovi u punom kapacitetu, ne formalno, nego da to ima smisla. Siguran sam da država neće moći da ne pomogne kada vidi da smo ozbiljni. To su dva reda koraka - prvi samoregulacija, a drugi da obnovimo udruženje. To je 18 ili 19 medija. Svi zajedno imamo ogroman uticaj. Nismo svjesni ni odgovornosti ni snage kad se okupimo. Iniciram da svi ovdje razmislimo o tome da revitalizujemo udruženje ili napravimo novo” – poručuje Marković.

Denda ističe da je Radio Herceg Novi bio i ostao rasadnik brojnih novinarskih talenata koji su obišli svijet, a neki se i vratili, te su i danas profesionalci i pokazuju da je uvijek značaj javnih servisa na visokom nivou.
Ona smatra da ključnu ulogu u informisanju zajednice imaju lokalni javni emiteri.

“U javnom diskursu možemo i moramo se boriti protiv govora mržnje, u što zaista sa naših talasa ulažemo maksimum napora. Često smo pod pritiskom vremenskog ograničenja i finansijskog. Svakako moramo voditi računa o svim tim detaljima, ali i o nečemu što su prethodni panelisti pomenuli - baš zbog toga što smo u malim sredinama, imamo problem i zadovoljstvo gdje se neko smatra na izvjestan način ograničen i spriječen da obavlja svoj posao. To nisu samo političari, to je upliv koji je dominantan na ovim prostorima.
Ono što je do nas kao medijske kuće, mi zaista radimo. Redakcija je ispunjena ljudima kojima narod vjeruje. To je stub, a oko toga se okupljaju i drugi sadržaji koje prenose na društvenim mrežama. Mi smo medij koji se poštuje i prati. Najvažnije je da se težište da na informativi iz koje poslije imamo sve što slijedi i druge sadržaje i posvećeni smo i na planu popularizacije i OSI. Decenijama unazad trudimo se da veterani u novinarstvu poduče kako na najbolji mogući način da novi ljudi uđu u novinarske vode” – objašnjava Denda.

Kada se ovim poslom bavite svojski i kada želite da doprinesete da bude u boljoj poziciji, smatra Nikić, onda pronalazite mnogo načina da tako i bude.

“Ali kada funkcionišete u sistemu koji je duboko podijeljen, nije baš lako. I kada ste u sistemu koji tamo neko finansira i koji pokušava da utiče na uređivačku politiku, jasno je da nije lako oduprijeti se pritiscima, a biti siguran da dobro radite posao.
Naš medij sastavljen je od radija, televizije i portala. Trudili smo se kao kolege da to funkcioniše najbolje moguće, da budemo kompaktna medijska kuća. Nas su u startu tehnički problemi odvojenosti kuća spriječili da budemo konkretniji u poslovanju, da mnogo lakše funkcioniše posao. Odvojeno funkcioniše radio i  televizija. Stvar je dobre volje kako ćemo djelovati na zajedničkom fonu. Ljudi čine okosnicu tog sistema” – ocjenjuje Nikić.

Kako navodi, medijska scena i društvo u Crnoj Gori duboko su polarizovani,
 
“Od 2010. godine mnogo više je prisutno medija u našoj zemlji. Tu su i domaći, a imamo i strane medije. Postavlja se pitanje koliko oni sa strane shvataju naše društvo i kako oni te informacije plasiraju dalje. Odgovornost je da svakoga dana na poslu odradite najbolje što možete i da se potrudite da sve što plasirate u javnost, bude provjereno, sigurno, informativno, a da bude zanimljivo. To je zadatak svih nas i velika odgovornost. Postavlja se i pitanje obrazovanja jer mladi ljudi koji dođu sa fakulteta u redakciju jako malo znaju o novinarstvu. Kada ste u redakciji, možete da iskontrolišete, ali kada se pođe negdje dalje, nisam sigurna da tako može da bude i da neće podleći pritiscima” – ocjenjuje Nikić.

Zadrima ističe da postoji iskrivljena percepcija u javnosti šta je lokalni emiter.

“Svi misle da smo mi portparoli onog ko u određenoj komuni vrši vlast. Ta slika se polako mijenja. Kroz jedno jako udruženje treba da se izborimo sa AEM-om, Direktoratom, da tu iskrivljenu percepciju dovedemo u pravi rakurs, a to je da smo mi vlasništvo građana jedne komune, bez obzira ko vrši u komuni vlast” – navodi Zadrima.

Kada je riječ o društvenoj odgovornosti, on smatra da je obaveza da se uvećaju pozitivni u odnosu na negativne uticaje, što je definisano etičkim kodeksima.
On ocjenjuje i da govor mržnje mnogo manje šire mediji, nego što dolazi sa drugih adresa.

“Mislim da smo svi u svom polju, odnosno na prostoru koji pokrivamo bez konkurencije. Privatni mediji ne mogu da informišu na način na koji to rade lokalni javni emiteri.
Preko streama možemo da vidimo koliko je ljudi na radio portalu preko interneta. Imamo niz dobrih okolnosti. Zamjeram Agenciji što zabranjuje plaćene termine kada su u pitanju političke kampanje. Mi imamo i besplatne. Mislim da je to diskriminatorski i da se treba preurediti ili izbrisati. Potrebno je fokusirati se na udruženje koje bi moglo svima da nam pomogne” – ističe Zadrima.

Šoškić ističe das u ovakve debate o medijima nužno potrebne u današnje vrijeme.

“Lokalni javni emiteri su nezaobilazan i značajan faktor javnog informisanja, u dugom periodu zapostavljeni, suočeni sa složenom problematikom, najčešće prepušteni sami sebi u borbi za bolji status, slobodno i objektivno informisanje, a odgovornosti i dužnosti novinara recipročni su značaju koji mediji imaju” – kaže Šoškić.

Uticajna uloga medija, navodi, povećava se u turbulentim vremenima kakva su danas.

“Mediji su propagandnom retorikom podizali tenzije, pa i pomagali političarima da započnu ratove. Danas svjedočimo isto. Na putu društvenog ozdravljenja mediji imaju značajnu ili ključnu ulogu.  U lancu odgovornosti zataje institucije i da novinari kroz istraživačko novinarstvo iniciraju krivične postupke, otkrivaju koruptivne i kriminalne radnje, ukazuju prije institucija na devijantne i pogubne sociološke pojave.
Mislim na medije koji profesionalno i etički rade svoj posao. Ima i onih drugih koji podstiču degradaciju vrijednosnog sistema, stavljaju se u službu raznih politika i političara i štite svojom propagandnom mašinerijom pojedine funkcionire i one koji se bave kriminalnim i koruptivnim radnjama. Isti je slučaj kada je riječ o govoru mržnje, sve prisutnijem u javnom diskursu, koji podstiče podjele, narušava dobre međuljudske, međuetničke i međuvjerske odnose. Tu opet imamo medije koji šalju civilizovane, pomiriteljske i edukativne poruke i one koji svojim radom ozbiljno destabilizuju društvo i dovode ga do ivice koflikta” – objašnjava Šoškić.

Prema njenim riječima, dužnost novinara koji su liječnici društva, uz elementarnu pismenost i obrazovanje, jeste da se drže i poštuju novinarski i etički kodeks i zakon.

“Veoma je važno kakva je uređivačka struktura u medijima, ali i djelovanje sveukupne medijske zajednice i strukovnih udruženja” – navodi Šoškić.

Lokalni javni emiteri su, ističe, na braniku profesionalnih standarda.

Prema riječima novinarke Sanje Čavor, borba protiv govora mržnje je složen i višedimenzionalan zadatak koji zahtijeva koordinaciju različitih zainteresovanih strana, kako zakonodavca, političkih aktera, sudija, tužilaca, advokata, novinara, tako i nacionalnih regulatornih tijela za medije i samoregulatornih tijela, civilnog društva, akademske zajednice, prosvjetnih radnika i internet provajdera.

“Njegovo suzbijanje je od suštinskog značaja za opstanak demokratskog društva u čijem se temelju nalazi duh tolerancije. Upravo ovaj duh nestaje kada je govor mržnje dominantno obilježje opšteg stanja svijesti i javnog diskursa u društvu.
Potencijalni problem kod govora mržnje proizilazi iz činjenice da je njegovo suzbijanje moguće samo uz ograničavanje jedne od temeljnih sloboda demokratskog društva/slobode izražavanja. Tanka je linija razgraničenja između slobode izražavanja i njene zloupotrebe, zato je pred medijima i nosiocima javne riječi veliki izazov.   
Nažalost, sve je manji broj medijskih kuća koje odolijevaju diktatu tržišta i pritiscima centara moći, te koje ispunjavaju svoju osnovnu misiju-zaštitnika javnog interesa.
Novinarima/kama u redakcijama, koji bi trebali biti na prvoj liniji odbrane i korektivni faktor, nerjetko uvredljivi, klevetnički, diskriminirajući, huškački govor, prolazi ispod radara, što može dovesti do ozbiljnih društvenih posljedica i ugrožavanja fizičkog i tjelesnog integriteta osobe o kojoj se piše” – kaže Čavor.

Slabi samoregulatorni mehanizam u medijima i sposobnost da sami sebe sagledamo, priznamo greške i ne ponavljamo ih navodi ona, takođe su dio problema.

“Svojevrsna post-medijska scena kojom danas dominiraju  društvene mreže, ali i dijelom neprofesionalni prenosioci informacija, čitaoci, slušaoci i gledaoci koji neopravdano preuzimaju ulogu aktivnih saradnika u debati i utiču na kvalitet medijskog sadržaja, ozbiljno propituje etiku u medijima i javno mnjenje, ostavljajući prostor za ulazak spornog govora na velika vrata bez nadziranja, odgovornosti i procesuiranja. 
Otvoreni mikrofoni i diskusije na brojne teme, ali i ostavljanje prostora za komentare na internet portalima, makar u teoriji, trebalo bi doprinijeti kvalitetnijoj debati, razmjeni mišljenja i stavova u javnom prostoru, što je osnova modernih novih medija ali i pluralizma i demokratije. Međutim, svjedoci smo, uvrjedljiv i manipulativni sadržaj u mnogim situacijama, danas bilježi  eksponencijalni rast i veoma brzo se širi.
Naročito osjetljiv teren su interkulturalna društva kakvo je naše, koja, umjesto da su svakodnevno na dnevnom redu pitanja, uz otvaranje zdrave i dobronamjerne diskusije, suprotstavljaju stavove, karakteristične za podijeljena društva u kojima isključivosti identiteta pothranjuju jedni druge.
U tome svesrdno pomaže politička elita sa zabrinjavajućim brojem tekstova, favorizujući vladajuće partije, dajući im veći i pozitivniji publicitet. Stranački štabovi u najvećem broju slučajeva tokom izborne kampanje praktikuju slanje izvještaja, fotografija i video snimaka, odnosno gotove proizvode svoje propagande, čime smo često u svojim medijskim kućama postali puki prenosioci njihovih poruka. U takvom ambijentu, ravnopravnost izbornih učesnika nije opšte prihvaćena norma, a trebala bi biti“ – ocjenjuje Čavor.
 
U “političkoj areni” se, kaže, nažalost, ne insistira na tome da političari imaju obavezu i moralnu odgovornost da se uzdrže od korišćenja govora mržnje i stigmatizirajućeg rječnika, da odmah i nedvosmisleno osude njegovo korišćenje od strane drugih, jer ćutanje može da bude protumačeno kao odobravanje ili podrška, već sasvim suprotno, podstiče se nacionalna, vjerska mržnja i kritikuju drugi, na nivou karakteristika koje nisu sami birali - roda, vjere, nacije, seksualne orijentacije.
“Savremene izborne kampanje kako ih stranke praktikuju, a mediji prate, umnogome ugrožavaju demokratski proces. Tehnikama spina i zapaljivim izjavama nastoje se zamagliti istinski problemi, dok se imidž i ličnost kandidata guraju u prvi plan, na štetu stranačkih programa i konkretnih rješenja.
Tada novinari/ke moraju imati zdravu, profesionalnu mjeru, distancu i paziti da ne postanu sredstvo manipulacije od strane političara. Svako njihovo saopštenje treba s pažnjom analizirati i tu je važna argumentovana i na činjenicama zasnovana urednička odluka. Ukoliko saopštenje sadrži vijest i važnu poruku, onda je to svakako informacija od javnog interesa i treba je objaviti, ali u ukoliko nema toga, onda to nije slučaj” – objašnjava Čavor.

Mediji su moćna snaga u društvu i imaju odgovarajuću odgovornost u borbi protiv govora mržnje.
 
“U tom smislu, važno je pristupiti osmišljavanju procesa čiji je cilj postepeno, ali stalno podizanje nivoa moralne kulture i društvenog etosa.
Neophodno je da kritička rasprava u medijima, na više nivoa, doprinese dekonstrukciji i preispitivanju uvriježenog načina mišljenja i odnosa prema identitetima. Dakle, ne da kreiramo jedinstven sintetički okvir, već da se pronađe način kako da određene stvari promišljamo zajedno, a da pritom izvještavamo činjenično i tačno, izbjegavajući pogrdno, stereotipno prikazivanje određenih pojedinaca i zajednica, izveštavajući o pojedinačnom ponašanju ne povezujući ga sa pripadnošću lica takvim zajednicama kada to nije relevantno, prikazujući zajednice na uravnotežen i objektivan način, prenoseći i njihovu perspektivu i gledište i osporavajući pretpostavke koje se nalaze u osnovi netolerantnih izjava govornika.
Naša permanentna uloga je: promocija, razvijanje i podržavanje etičkih standarda i kodeksa ponašanja, kvalitetno novinarstvo, uključivanje, razvoj ključnih vještina kroz aktivnosti medijske i informatičke pismenosti, edukacija o ljudskim pravima, kampanje protiv stereotipa i populizma, regionalna i međunarodna saradnja.
To je jedini put ka odbrani istine i poražavanju laži. 
Podsjetiću ovom prilikom da lokalni javni emiteri imaju zakonsku obavezu da primjenjuju Kodeks novinara Crne Gore, uz predviđene smjernice, propisane Pravilnikom o profesionalnim principima i standardima, što dominantno predstavlja jedan od načina za odbranu od štetnog narativa.
Izazovi su očigledni, prepoznajemo ih svakodnevno, a prevazići ih možemo i uspostavljanjem povjerenja, te vraćanjem vjere u snagu demokratije koja u ljudima cijeni ličnosti, dostojanstvo i etiku” – poručuje Čavor.

Uslijedila je diskusija. Direktorka Šoškić pitala je kada se očekuje usvajanje novih zakona, te kako je regulisan izbor upravljačkih tijela i menadžmenta.

Rudović objašnjava da je posljednja sjednica radne grupe održana juče.

“Asocijacija, odnosno udruženje lokalnih javnih emitera učestvovala je u razmatranju jedne od prvih verzija tog zakona prije 4 ili 5 godina. Dragan Popadić je tada postavio model finansiranja u vidu skale u zavisnosti od budžeta lokalnih samouprava na osnovu kojih bi se određivali budžeti lokalnih javnih emitera. Skala je bila naša polazna osnova. To je otišlo na javnu raspravu i mišljenje eksperata Savjeta Evrope. Nakon javne rasprave nastavili smo sa radom na medijskim zakonima i konstatovali da skala nije odgovarajuća. Prvi razlog je taj što su neki lokalni javni emiteri već sada po važećem zakonu, a na osnovu ugovora sa lokalnim samouprava, imali veće budžete nego što skala predviđa. Drugi što se za one lokalne javne emitere koji istovremeno imaju TV program nije odgovarajuća skala jer je predviđala da investicije budu iste za TV i radijski program, što nije realno jer TV program košta mnogo više. Pristupili smo temeljnoj reviziji te skale i došli do novih procenata.
Našli smo rješenje. Suština te skale jeste da se ona određuje u odnosu na visinu budžeta jedinica lokalne samouprave i predviđa za svaki lokalni javni emiter povećanje iznosa za finansiranje programa. To povećanje će biti 20 do 30 odsto veće u većini lokalnih javnih emitera, a u nekima će biti mnogo veće jer su budžeti osnivača mnogo veći. Primjer je RTV HN” – objašnjava Rudović.

Radeći na strategiji i zakonima, kaže, radna grupa imala je u vidu trenutne iznose budžeta i ugovore sa lokalnim javnim emiterima.

“Oni garantuju da se neće dešavati ono što se dešava u Pljevljima, Beranama i Rožajama. Cetinje da nema dug, ne bi bilo u previše teškoj situaciji.
Svima se omogućava da ne razmišljaju da li će moći da isplate plate i doprinose. Potrebno je imati budžete koji omogućavaju produkciju, ulaganje u program i kadar. Rukovodili smo se interesima lokalnih javnih emitera, odnosno interesima građana, vjerujući da jeste javni interes da imamo lokalne javne emitere koji služe građanima , a ne koji služe trenutnoj vlasti, a od kojih mnogi čim sjednu na pozicije moći misle da treba da ih svako sluša i da upravljaju medijima. To apsolutno nije i ne treba da bude dopušteno u elementarno slobodnom i građanskom društvu” – ističe Rudović.

Po ugledu na rješenje za nacionalni javni servis, objašnjava, koji ima fiksni iznos, koji se finansira u odnosu na budžet, takvo rješenje je nađeno za lokalne javne emitere jer oni su javni servisi isto kao i nacionalni.

“Druga komponenta odnosi se na to ko može biti dio upravljačkih tijela lokalnih javnih emitera. Ne ostavlja se više mogućnost lokalne samouprave da ona sama definše u osnivačkom aktu ko će biti članovi Savjeta, već se zakonom propisuje. Jedino što oni mogu da biraju jeste da li će imati 3 ili 5 članova.
Ono što je bitno, zakonom se normiraju ovlašteni predlagači za članove. Oni mogu biti NVO iz oblasti kulture, medija, zaštita ljudskih prava, sindikati na lokalnom nivou, udruženja poslodavaca, sportska društva itd. Shodno se primjenjuju norme koje se tiču kvalifikacija, kao za AEM. To zači da u Savjetu AEM-a, prema novim rješenjima, ne može biti bilo ko. To je osoba koja mora biti afirmisana u svojoj oblasti, u djelatnostima koje su iz reda ovlaštenih predlagača, najmanje 10 godina radnog iskustva sa fakultetskom diplomom. Mišljenje Savjeta Evrope bilo je da je rješenje rigidno. Rješenje koje će se naći u Predlogu zakona o audiovizuelnim djelatnostima sadržaće 10 godina radnog iskustva i podrazumjevaće i određeno obrazovanje. Suština je uozbiljiti proces i ne dozvoliti da neko ko svojim radom, angažovanjem, obrazovanjem ne zaslužuje da bude u tom tijelu i ne bude, nego da to budu ljudi koji zaslužuju, imaju značaj i ime” - objašnjava Rudović.

On ističe da neće moći sve nevladine organizacije da predlažu kandidate za člana Savjeta, već samo one koje su aktivne.

“Takođe, ista NVO ne može predlagati istovremeno kandidate za članove Savjeta recimo Radio Cetinja, Bara, pa istovremeno nacionalnog javnog servisa i regulatora, a to je Agencija za elektronske medije.
Mislim da je to dobro rješenje koje su nam predložile kolege iz AEM-a, u cilju spriječavanja zloupotrebe i manipulacije, odnosno zloupotrebe NVO sektora koje su se dešavale mahom po odluci centara moći” – kaže Rudović.

Mehanizmi finansiranja lokalnih javnih emitera, ističe Bakić, jesu suštinska stvar.

“Neuslovljavanje što se tiče etičnosti novinara jeste ključna stvar. Veoma se protivim rješenju iz Zakona o medijima gdje se lokalnim samoupravama daje sloboda za finansiranje sopstvenog pluralizma. Oni trebaju sredstva da ulože u svoje lokalne javne emitere i neka ne stvaraju paralelne medije, portale itd. Lično ću se boriti protiv takvih rješenja. Usvajanje takvog rješenja bi slabilo poziciju lokalnih javnih emitera” – zaključuje Bakić.

Podsjetimo panel diskusiju organizovao je Lokalni javni emiter “Radio Kotor” u okviru CIM Foruma.
Generalni pokrovitelj CIM Foruma su: Opština Kotor, Turistička organizacija Kotor i Centar za kulturu “Nikola Đurković” Kotor.

Tekst: Irena Mačić
Foto: Radio Kotor