Društvo

Danas je u JU Resursni centar za sluh i govor „Dr Peruta Ivanović“ održan okrugli sto povodom sedamdeset trećeg rođendana ove javne ustanove koji je obilježen 21. novembra.

Razlog za okupljanje, kako su istakli, jeste uspješna saradnja zdravstvenih i rehabilitacionih ustanova i međusobna razmjena iskustava zdravstvenih i radnika kotorskog Resursnog centra. Ovom prilikom održana je prezentacija na temu „Prevencija i detekcija razvojnih poremećaja“.

Prisutnima se na samom početku obratio Neđeljko Moškov, direktor JU Resursni centar za sluh i govor „Dr Peruta Ivanović“.

On je istakao da je bolnica mjesto gdje djeca dolaze, te da su pedijatri prvi koji su u kontaktu sa njima. Zbog toga je, ističe Moškov, neophodna saradnja sa pedijatrima.

“Dosta roditelja, vjerovatno iz straha, još uvijek ne želi da privati da djeca imaju problem. Moramo mi sa druge strane da budemo jaki, da im pružimo podršku, a da bi smo im prižili podršku moramo da znamo šta da im pružimo” – navodi Moškov.

Mr Viktorija Mihović, surdoaudiološkinja govorila je o Resursnom centru, njegovom nastanku i djelatnosti, istaknuvši da je za ranu intervenciju i ranu rehabilitaciju neophodna saradnja više stručnjaka iz raznih oblasti.

“Tokom proteklih decenija ustanova se transformisala i mijenjala nazive, ali ostao je isti cilj. Tehnološki i kadrovski resursi se usavršavaju i prilagođavaju potrebama korisnika, a to su djeca sa slušnim i govorno-jezičkim smetnjama i razvojnim poteškoćama. Današnja tema proistekla je kao rezultat naše zajedničke opservacije i dosadašnjeg iskustva u radu sa velikim brojem djece. Kako se razvojne poteškoće kod neke djece javljaju rano, isto tako se rano i uočavaju pa je neophodno uhvatiti se u koštac sa njima. Oštećenja sluka je ranim skriningom moguće utvrditi trećeg dana po rođenju što omogućava početak rane intervencije i habitacije” – objašnjava Mihović.

Defektološkinja, logopedica Dragana Marković govorila je o ranoj intervenciji kod djece uzrasta od nula do pet godina starosti. Ona je objasnila kada treba reagovati i obratiti se za pomoć defektologu, logopedu i surdoaudilogu.

Tako, prema njenim riječima, dijete do tri mjeseci starosti, između ostalog, treba da reaguje na iznenadne zvuke, okreće glavu ka izvoru zvuka, vokalizuje na prijatnost ili neprijatnost, prestaje da plače kada mu se približi osoba koja brine o njemu. Dijete od 3 do 6 mjeseci starosti vokalizuje kako bi zadovoljio svoje potrebe, na govor odgovara klicanjem i gukanjem, isgra se proizvodeći glasove in a taj način angažuje odrasle za interakciju. Dijete od 6 do 9 mjeseci pravilno lokalizuje izvor zvuka, povezuje riječi i značenje, prepoznaje imena članova porodice, redovno prestaje sa aktivnošću kada se pozove poi menu, češće prekida aktivnost na “Ne”, ponavlja udvojene slogove i uzvikuje da bi privuklo pažnju. Dijete od 9 do 12 mjeseci lokalizuje zvuk iz daljine, prepoznaje značenje više riječi i uživa u otkrivanju novih, zatim n analog okreće glavu prema poznatoj osobi ili predmetu, izvršava jednostavne naloge, daje predmete na zahtjev i zna nekoliko riječi (mama, tata, baba, pa-pa).

Kako navodi, ukoliko dijete u ovom periodu ne reaguje na zvuk, bezrazložno plače, ne reaguje na prisutnost druge osobe, ima kruto držanje tijela u zagrljaju, ne razumije gest i ne upotrebljava gest u komunikaciji, ne zna da na zahtjev pokaže kako maše ili šalje poljubac, te fiksira pojedine predmete – to su znakovi za alarm i potrebno je obratiti se za pomoć defektolozima, logopedima i surdoaudilozima.

Logopedica Danijela Vičević predstavila je Upitnik komunikativnih i govorno-jezičkih sposobnosti djeteta do 12 mjeseci, koji bi u budućem periodu, kako navodi, trebao da predstavlja komunikaciju između roditelja, stanja djeteta i povratnu informaciju zaposlenima u Resursnom centru. Upitnik će, kako su istakli, u budućem periodu biti dio preventivnog zdravstvenog pregleda kod pedijatra.

U upitniku postoji više kriterijuma. Prema riječima Vičević, ukoliko je dosta negativnih odgovora iz upitnika, to ukazuje da već postoji neki problem kod djeteta. Neka od pitanja iz upitnika su: Da li dijete reaguje na ljudski glas, da li se raduje poznatoj osobi, da li reaguje na druge ljude, te da li prepoznaje svoj lik u ogledalu.

“Ovim upitnikom roditelji će se osvjestiti da dijete ima problem i krenuti u rješavanje tog problema” – zaključuje Vičević.