Društvo

Crna Gora je krajem decembra prošle i početkom januara ove godine ispisala novu stranicu svoje naučno-tehnološke istorije. Prvi crnogorski satelit, Luča 1, uspješno je lansiran u Zemljinu orbitu, a ubrzo potom poslao je i svoj prvi signal.

U jednom od izdanja emisije „Svijet nauke“ razgovarali smo sa direktorom organizacije Montenegro Space Research, doktorandom Filipom Jovićevićem.

Kako je u razgovoru za Radio Kotor ispričao, početak ove priče seže u 2019. i 2020. godinu, u vrijeme pandemije koronavirusa. Tada je, tokom studija u Ženevi, imao priliku da razgovara sa ljudima iz naučnog svijeta koji su ukazivali na sve veći značaj svemirske industrije, naročito nakon snažnijeg ulaska privatnog sektora u tu oblast.

„Za mene je to u početku bila nova i neistražena tema. Počeo sam da tražim informacije o tome postoji li u Crnoj Gori bilo kakva inicijativa za razvoj svemirskih tehnologija, ali nisam naišao na rezultate“, kazao je, ističući da je slična situacija bila i u zemljama regiona, gdje su uglavnom postojala samo astronomska društva, ali ne i ozbiljnije inicijative usmjerene ka razvoju svemirske industrije.

Prvi kontakt u Crnoj Gori bila mu je Kotoranka mr Nina Drakulić, koja se već duže vrijeme bavi robotikom. Kada joj je prvi put predstavio ideju o crnogorskom svemirskom programu, odgovor je bio oprezan jer društveni i tehnološki kontekst, prema njenoj procjeni, tada još nije bio spreman za takav iskorak.

„Međutim, stvari su se promijenile tokom 2022. godine, kada je u okviru robotičkih aktivnosti pokrenut projekat lansiranja probnog satelita kroz CanSat program, odnosno meteorološki balon. Tada se Nina prisjetila našeg ranijeg razgovora i pozvala me da se uključim. Upoznala me sa mr Nikolom Perovićem, danas glavnim inženjerom organizacije“, objasnio je i dodao da je upravo na tom sastanku rođena ozbiljna priča o crnogorskom svemirskom programu i prvom satelitu.

Kako je naveo, u startu su raspolagali skromnim resursima, ali velikom ambicijom. Umjesto da ostanu na nivou postojećih eksperimenata, počeli su da razmišljaju o većim dometima. Meteorološki balon koji su imali mogao je da dostigne određenu visinu, ali ubrzo se otvorila mogućnost nabavke većeg balona koji bi mogao da dosegne stratosferu, na oko 40 kilometara visine.

„Taj projekat pokazao se kao važna prekretnica. Balon je zabilježio upečatljive fotografije Crne Gore iz stratosfere, uključujući i Bokokotorski zaliv, a projekat je privukao pažnju javnosti, medija i državnih institucija. Uslijedio je i razgovor sa tadašnjim premijerom, koji se upravo vratio sa Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, gdje se govorilo o malim satelitima i svemirskim programima“, istakao je Jovićević. Tada je, kako je naveo, ideja o pravom crnogorskom satelitu dobila konkretnu podršku države.

Već 2023. godine potpisan je sporazum sa državom o realizaciji projekta, a naredne dvije do tri godine bile su posvećene razvoju, testiranju i pripremama za lansiranje. Sagovornik ističe da taj vremenski okvir nije predstavljao kašnjenje, već standardan proces u svemirskoj industriji, koja podrazumijeva složene procedure i rigorozne provjere.

„Poseban izazov predstavljala je činjenica da Crna Gora nema razvijenu infrastrukturu za ovakvu vrstu projekata, pa je tim morao da sarađuje sa međunarodnim partnerima, koristi strane laboratorije za testiranje i uspostavlja veze sa relevantnim akterima iz svemirske industrije. Upravo je međunarodna saradnja bila jedan od ključnih segmenata cijelog procesa“, objasnio je naš sagovornik.

Danas Montenegro Space Research funkcioniše kao svojevrstan ekosistem, podijeljen na administrativno-poslovni i inženjersko-tehnički dio. U tom okviru djeluju nevladino udruženje i kompanija, a tim okuplja oko dvadesetak ljudi, od stalno angažovanih članova, preko saradnika sa djelimičnim angažmanom, do volontera i stručnjaka iz inostranstva koji žele da doprinesu razvoju programa.

Ipak, Jovićević naglašava da jedan satelit sam po sebi ne znači i postojanje svemirskog programa. ,,Luča 1’’ jeste važan simbol i snažan iskorak, ali svemirski program podrazumijeva mnogo više.

„Primarna misija satelita ‘Luča 1’ jeste mjerenje kosmičke radijacije. Iako je riječ o malom satelitu klase 1U, on, pored kamere, nosi i senzor za mjerenje kosmičkog zračenja, što ga čini posebno značajnim za naučnu zajednicu. Ti podaci biće dragocjeni studentima, istraživačima i naučnicima, koji će po prvi put imati priliku da rade sa podacima sa prvog crnogorskog satelita“, ponosno je istakao Jovićević.

Cilj je da se domaći studenti i istraživači povežu sa međunarodnim kolegama i zajednički obrađuju prikupljene informacije. U tom smislu već je uspostavljena saradnja sa više renomiranih institucija, među kojima su Sorbona, Imperial College i Moskovski državni univerzitet. Kako je istaknuto, interesovanje stranih studenata za praksu u Crnoj Gori dodatno potvrđuje da je ovaj projekat već prepoznat i van granica zemlje.

Paralelno s tim, u okviru inženjerskog dijela organizacije razmatra se i razvoj raketnog programa, prije svega u domenu suborbitalnih studentskih i istraživačkih raketa, kakve već postoje na mnogim evropskim univerzitetima. Sagovornik smatra da tim ima kapacitet da razvije i takve projekte, ali upozorava da je riječ o dugoročnim planovima koji ne mogu dati rezultate preko noći.

Na kraju razgovora osvrnuo se i na nedavni incident u kojem su povrijeđene dvije pripravnice. Istakao je da su one trenutno apsolutni prioritet, te da organizacija sarađuje sa nadležnim institucijama kako bi se utvrdile sve okolnosti događaja. Ujedno su, kako je naveo, već preduzeti koraci da se slične situacije u budućnosti spriječe.

Cijelu emisiju možete poslušati na linku „Svijet nauke“.

Tekst: Mihaela Moškov

Foto: Privatna arhiva