Društvo

Tivćanin Vasilije Mićanović primjer je mladog pomorca koji je iskoristio izazove na brodu jedne strane kompanije, za relativno brzo napredovanje, ali i da stečeno iskustvo pretoči u pomoć pomorcima kroz osnivanje sopstvene agencije. 

Riječi “bačen u vatru”, sada već treći oficir mašine, nedavno izašao iz kotorske Srednje pomorske škole, ističe kao najadekvatnije da opiše ono što je doživio na početku pomoračke karijere, shvativši da je pored timskog rada i saradnje sa cijelom posadom, veoma korisno i zapisivati svaki detalj iz prakse na metalnim grdosijama “od šarafa sa pomoćnog motora, do radara na brodskoj kući”. 

Imao je, kaže, nesebičnu i za njega, kao neiskusnog pomorca, značajnu pomoć starijih kolega. Tako je njegova  agencija „Tempus Support“ logičan rezultat onoga što je osjetio da može biti od pomoći prije svega mladim pomorcima. 

“Nudimo različite usluge pomorcima u vidu stručne pomoći pri kontroli dokumenata, ukrcaju, transportu,  nabavci viskokvalitetne opreme”, kaže  Mićanović za emisiju “Život je more”. 

Kako, između ostalog, stoji u ponudi na sajtu https://tempus-agency.com/ “misija je pružiti podršku kadetima u početku njihovih pomorskih karijera, a fokus je da im se pomogne da uspostave kontakte s agencijama za zapošljavanje pomoraca, kreiraju profesionalne biografije i pripreme za prvi ukrcaj putem predavanja”. U budućnosti, u planu je i da se proširi podrška i na kadete palube. 

“Pomorstvom sam se počeo baviti početkom 2020. godine. U  januaru sam završio Srednju pomorsku školu u Kotoru. Krenuo sam prvi semestar na Fakultetu i poslije toga pošao na brod.

Počeo sam da plovim na Mediteran shipping company (MSC) kompaniji, gdje sam dobio svoj prvi ugovor kao kadet stroja. Međutim, tamo se nisam najbolje snašao. Nisam imao potrebno znanje ni kao kadet, nisam mogao da izvršavam osnovne funkcije koje su se očekivale od mene, nisam znao ni najosnovnije stvari. Međutim, tamo u tom okruženju morate se snalaziti i prilagođavati što je brže moguće. Meni je još bilo gore što sam nakon nepunih pet mjeseci mog prvog broda već morao da pokrivam posao trećeg oficira. Nažalost novi oficir nam nije bio poslat, mene su stavili na funkciju trećeg. Pomagali su mi prvi makine i drugi makine. Dosta su vremena posvetili tome da mene nauče kako bi njima olakšali, a naravno kako bi i meni olakšali da u tom trenutku vršim tu poziciju i naravno nakon sljedećeg broda i u buduće”, priča Mićanović. 

Na pitanje kako se snalazio u tim prvim izazovima kaže: 

“Na brodu kao kadeta makine od vas najviše očekuju da izvršavate dnevne obaveze svakodnvenog sondiranja, obilazak, rad na separatorima, rad na kompresorima, transfere… To su sve kompleksni sistemi. Jedan pogrešan ventil može da napravi velike probleme na brodu, a tu se radi o desetinama ventila.

I sami sistemi, evo separator, ko se razumije zna da se sastoji od desetina brtvi na njemu. Jednu brtvu da ne zamjenite kako treba, cijeli separator može da ne radi ponovo. To su kompleksni sistemi i sve je to jedan izazov. Uvijek mora da bude knjiga uz vas, uvijek morate da pišete sve kako bi vam bilo lakše sljedeći put dok ne uđete u “štos” i onda  vam to postane neka”. 

Sve ono što je radio zapisivao je. 

“To su me naučili od početka, od kada sam se ukrcao na brod. Od prvog trenutka imao sam blik sa sobom u koji sam pisao najosnovniju stvari “otvori ventil taj i taj”. Bukvalno sam zapisivao sve od A do Š kako bih sebi olakšao. Bilo me je iskreno stramota pitati dva puta”, nastavlja Mićanović.

Pomoć starijih pomoraca 

“Na tom brodu sam imao odličnu ekipu i zahvalan sam svima, jer da nisam imao njihovu podršku sve bi mi bilo tri puta teže. Imao sam odličnog upravitelja, prvog makine, drugog i trećeg. Momci iz Tivta, Kotora i sa Cetinja. Stvarno su bili fenomenalni. U tim trenucima, ako nemate njihovu podršku, prepušteni ste sami sebi i onda je baš problem. Inače, u knigama piše sve i vi u srednjoj školi prođete kroz svo to gradivo. Međutim, ja smatram da je gradivo malo opširno i da nije fokusirano na onaj posao koji vas stvarno čeka tamo, obaveze koje vas čekaju tamo.

U većini kompaniaj je posao koji obavlja kadet makine i treći oficir makine relativno sličan. Nema nekih velikih razlika, tako da smatram da bi se nekako trebalo fokusirati na to što vas zaista tamo čeka. Međutim, kroz sve se to prođe u srednjoj školi, samo malo šta ostane zapamćeno kada dođete na brod. Kojeg god pomorca da pitate reći će vam “pusti obrazovanje tek ćeš vidjeti šta je brod kada dođeš tamo i tamo ćeš naučiti zapravo šta treba da radiš, šta te čeka i koje su tvoje obaveze”.     

Ističe značaj poznavanja stranih jezika, posebno engleskog. 

“Naši pomorci i mlađi koji tek polaze na brod smatraju da engleski jezik nije toliko potreban na brodu. Naravno nije toliko ako se radi o kompaniji na primjer kao što je Mediteran, gdje je jedna trećina pomoraca iz Crne Gore. Oni sami gledaju da crnogorske pomorce, srpske, hrvatske, stave zajedno da rade da nema jezičkih barijera. Ali sve knjige, sve ostalo na brodu, svi sistemi, kompjuteri zahtijevaju poznavanje engleskog koji je  glavni jezik na brodu. Sve što hoćete da saznate i ako hoćete da naučite nešto novo na brodu imate veliku prepreku ispred sebe ako ne znate engleski”, kaže Mićanović. 

Razgovor možete poslušati na linku Život je more.

Foto: kap. Nikola Peranović 

Tekst: Predrag Nikolić, Biljana Marković