Društvo

Iz Organizacije boraca NOR-a obavještavaju o obilježavanju 7. jula – kada je 1944. godine na Carinama u Risnu strijeljano sedam bokeljskih rodoljuba.

Borci organizacija NOR-a (OBNOR Kotora i Tivta ) sa predsjednicima organizacija Petrom Uljarevićem i Matom Brguljanom posjetili su spomen obilježje na Carinama u dvorištu OŠ “Veljko Drobnjaković” u Risnu. Zbog situacije sa epidemijom korona virusom u Crnoj Gori nijesu organizovani masovni izlasci već delegacije pomenutih organizacija položile su cvijeće na spomen obilježje strijeljanih rodoljuba Boke Kotorske koje su nijemci za odmazdu izveli iz kotorskog zatvora i strijeljali na ovom mjestu. Ovo spomen obilježje opominje i obavezuje da se sjetimo, tih rodoljuba, da su postojali i da će postojati dok se budemo ovako okupljali, odavali im dužnu počast i poklanjali se njihovim sjenima.

Na području Boke od strane okupatora i domaćih neprijatelja izvršena su ogromna stradanja koja su nanjeta narodu Boke. Zato se slobodno može tvrditi da je 1944. g., po rigoroznim odmazdama i svim vrstama terora nad narodom, bila u Boki najteža godina NOR-a i da je u ovoj godini nastradalo, kako partizana, partijsko-političkih i ostalih boraca NOR-a tako i nevinog stanovništva veliki broj, i uništeno mnogo narodnih dobara. Bio bi potreban veliki prostor da nabrojimo sve te brutalnosti okupatora i četnika. Zato ćemo ovdje istaći da su nijemci, kao odmazdu za više partizanskih akcija 7-og jula 1944. g. izveli iz kotorskog zatvora i strijeljali u Risnu 7 bokeljskih rodoljuba: Bućin Rada Marka, Đurović Sava Rada, Marković Đura ILiju, Matković Joza Nika, Petković Šima Tripa i Petrović Toma Pera.

Oni su od strane okupatora i domaćih izdajnika strijeljani na ovom mjestu kako bi zaplašili narod i primorali na pokornost, a što je kod naroda izazvalo još veći revolt, ogorčenje i mržnju prema neprijatelju. Dakle, okupator je sprovodio svoju paklenu ideju “ za svakog ubijenog nijemca ubiti stotinu stanovnika, djece, žene, staraca i slično”.

Na nama borcima, potomcima boraca i njihovih poštovaoca i svim građanima je danas i zauvjek velika obaveza da čuvamo sjećanje na borce za slobodu, posebno poginule slobodare koji su umirali za druge, za nas, za potomke da bi živjeli u slobodi i miru. Sjećanje na slobodare i rodoljube koji nijesu žalili svoje živote za bolje svojeg potomstva iskazujemo nezaborav i poštovanje prema svima onima koji su pali za slobodu a nijesu doživjeli da u njoj uživaju bar malo. (OBNOR, Ljubenko Borović)