Društvo

Predstavnici Udruženja boraca NOR-a i antifašista Kotor položili su danas cvijeće na spomen obilježju u Lipcima, povodom obilježavanja 81. godišnjice od strijeljanja pripadnika NOP.

Skupu su prisustvovali i predstavnici: SUBNORA Crne Gore sa podpredsjednikom Milojicom Dakićem i generalnim sekretarom Draganom Mitovim Đurovićem, UBNORA Herceg Novi,sa predsjednikom Svetozarom Bakovićem, UBNORA Tivat sa predsjednicom Jovankom Vujačić i UBNORA Budva sa predsjednikom Vulom Markovićem.

U nastavku prenosimo govor predsjednika UBNORA Kotor, Jova M. Bećira.

,,Početkom 1942. godine pored okupatora, u borbi protiv NOP u Crnoj Gori stupile su i domaće kontrarevolucionarne snage. Opšta vojna i politička situacija, pa i brojni unutrašnji faktori, negativno su djelovali na tok i rezultate NOB, pa su partizanske snage bile prinuđene da napuste slobodnu teritoruju u Crnoj Gori.

Bespoštednom borbom partizanske snage su pokušale da zaustave i odbiju neprijatelja, a bila je i vjera da će se vratiti slobodna teritorija.

Kad je postalo jasno da u datom trenutku to nije moguće, glavnina partizanskih snaga izvršila je prodor ka zapadnoj Bosni a ostavljeno je 700 političara -partijskih radnika sa zadatkom da, u bitnom izmijenjenim i izuzetno teškim uslovima, rade na popravljanju političkog raspoloženja u narodu u duhu narodnooslobodilačke borbe i pripremaju teren za ponovno oživljavanje i jačanje NOP.

Opstanak ilegalaca i njihov politički rad bili su omogućeni u prvom redu doprinosom velikog broja saradnika i prijatelja NOP iz reda mjesnog stanovništva.

Politički rad gerilaca i drugih aktivista NOP dao je dobre rezultate.

Oživljavanje kontrarevolucionarnih snaga u Boki ,razvija se istovremeno kad one jačaju i u drugim krajevima Crne Gore.

Uporedo sa sa akcijama četnika, ustaša i nacionalista, sa vrlo jakim vojnim snagama uključuju se i italijanske vojne jedinice.

Zbog  otežane  situacije u Katunskoj nahiji i drugim terenima data je naredba Nikšićkog odreda, 26.05.1942  da se Orjenski bataljon povuče  u pravcu Hercegovine .

Situacija i prilike koje su zavladale po tom kod bivših partizana kao i kod njihovih prijatelja bile su veome teške. Masovno prijavljivanje bivših boraca Orjenskog bataljona  četnicima u selima bilo je poprimilo takve razmjere koje su prevazilaile okupatorska i četnička  očekivanja.

Okupatorske vlasti da bi što više obezglavile NOP vrše hapšenja pripadnika NOP.Represalije prema rodoljubivom seoskom stanovništvu svakim danom su se povećavale.

Italijanska fašistička vojna i policijska sila, četničke vojne jedinice  i njihove političke organizacije kao i ustaške organizacije koje su bile orgnizovane u Kotoru i susjednim mu mjestima ,djelujući promjenljivim inezitetom ,nijesu odustali od progona ,maltretiranja i hapšenja aktivista NOP i likvidacije partizana-ilegalaca  koji su se  uz znatne žrtve održali pod naročito teškim uslovima.

U borbi protiv partizana-ilegalaca ,okupator je pored svoje sile i izdajničke organizacije koristio domaće špijune ,konfidente i odpadnike NOP koji su da bi sasili svoj bijedni život izdavali svoje ratne drugove .

Pored ubijanja partizana-ilegalaca putem raznih potjera ,zasjeda  i slično ,u čemu su prednjačile pojedine grupe četnika iz Boke,okupator je primjenjivao i tzv.legalne zakonske mjere ,sudske presude  i slično  koje su donosili prijeki ili ratni italijanski  fašistički sudovi.

Jedan među najvećim procesima  protiv partizanskih boraca u Crnoj Gori,održan febrara 1943 godine  u Kotoru.

Osmog februara izriču presudu kojom se 58 drugova osuđuju na smrtnu kaznu, a 30 na doživotnu robiju.

Neoliko dana kasnije Italijani strijeljaju braću Dušana i Lazara Samardzića, braću Obrada i Paska Dabovića, braću Sava i Vuka Bećira,  ima Sijerkovića i Nikolu Šabovića, u Lipcima 11.02.21943 godine.

Strijeljani su bili borci Orjenskog i Primorskog bataljona.

Ostalo je zabilježeno njihovo hrabro držanje od izlaska iz kotorskog zatvora do stratišta .Na sttratištu svi devetorica umirali su prkosno. Jedni su pjevali, a drugi klicali partiji i slobodi. Većina su odbili vjerski obred. Odbili su vezivanje očiju.

Njihovo dostojanstveno držanje pred neprijateljskim cijevima (kasnije je svjedočio je pop Jovo Radulović), najveća je lekcija iz patriotizma svim generacijama poslije njih do danas  kao i onima koji dolaze poslije nas.

Ostalim  partizanima -ilegalcima kazna je zamijenjena vječitom robijom.

Italijani su preinačili presudu, s jedne strane zbog razvoja međunarodne sitacije  i stanja na istočnom frontu,a s druge strane da bi se pred narodom Boke pokazali velikodušnim i humanim,ali isto tako i oštri.

 Brojni zločinima koje su izvršili okupatorska fašistička soldateska i domaći zdajnici četnici,ustaše,ljotićevci i drugi ,nad nevinim stanovništom Boke,mislili su da će ugušiti slobodarsku borbu  koju je narod Boke vodio kroz vjekove protiv raznih okupatora, mletačke, austrougarske, njemačke i italijanske vlasti.

Junačko držanje partizana -ilegalaca  koji su ginuli širom Boke Kotorske ,partizana koji su ginuli na mnogim bojištima širom Jugoslavije, kao i hrabro i primjerno držanje partizana i drugih aktivista koji su strijeljani na nekoliko mjesta u Boki bio je putokaz i primjer kako treba biti postojan i kako izvršavati obaveze koje svaki pošteni građaninin i aktivista NOP treba da ima u borbi za slobodu svog naroda. Junaci, neka vam je vječna hvala i slava, navodi se u govoru predsjednika UBNORA Kotor Jova M. Bećira.