Društvo

U Riznici Srpske pravoslavne crkve Kotor juče je na temu “Da li je bolest kazna ili opomena”, predavanje održao protojerej stavrofor dr Miloša Vesin, koji je kazao da je “transhumanizam u sprezi sa vještačkom inteligencijom novi savremeni bog, pagan, idol našeg vremena”.  

Govoreći o problemima snalaženja u današnjem svijetu ističe da čovjek “iz nepoznavanja Boga mora da nečim nadomjesti njegovo mjesto”.                   

“Čime? Lažnim bogovima. Ne mislite da sam protiv dostignuća savremene tehniologije, ali nov savremeni bog, pagan, idol našeg vremena, jeste transhumanizam u sprezi sa vještačkom inteligencijom. Prije tri nedjelje se pojavio podatak, koji je buknuo na svim stranama svijeta, da svake nedjelje milion i dvjesta hiljada ljudi razgovara sa vještačkom inteligencijom, samo o jednoj temi. Ne govorimo o drugim temama. O samoubistvu. Kako najlakše da izvedem samoubistvo”, kazao je o. Miloš.  

Za osnovu vještačke inteligencije kaže da je to “na novi način zaodjenuta stara gnostička jeres”.  

“Ona nije samo iz prvih dana hrišćanstva, već iz prvih dana čovječanstva. Kada nastaje ta borba za pobjedom bolesti i smrti?  Još u onom lascivnom razgovoru između zmije i Eve”, kazao je o. Miloš, podsjetivši da rečenica “postaćete kao bogovi”, miluje uši do današnjeg dana, svakoj generaciji. 

Čovjek, kako kaže, danas misli da na osnovu tehnološkog napretka može pobijediti bolest i smrt.  

“Moći ćemo, kako se to kaže, svoje mozgove da aploudujemo tamo negdje, pa jednog dana, kada nauka bude toliko napredovala, onda će ona to da vrati nazad i povezati ponovo našu umrlu tjelesnost sa tim našim mozgovima koji će tamo negdje, na nekom “klaudu 138”, živjeti svježi pod idealnim uslovima. Ne poričem prednost vještačke inteligencije u nekim segmentima medicine, ako ljekar treba nekome da prepiše određenu i to uspješnu terapiju i ako može u roku od odmah da vidi najmanje dva ili dvadeset miliona snimaka pluća, što je bilo sa ljudima koji su imali kancer, koji je bio najbolji i najefikasniji  tretman. Znači u roku od odmah i to je jedna praktična stvar. Međutim, ono o čemu ljudi ne razmišljaju dovoljno jeste čega nas lišava vještačka inteligencija. Lišava nas smisla koji je povezan sa svakom djelatnošću. Znači djelatnost ima smisao bez obzira da li ste vozač autobusa, čistač ulica, čistač cipela na ulici, hirurg, nastavnik, domaćica, političar, sveštenik, advokat… Bilo što. Svaka djelatnost ima svoje dostojanstvo”, rekao je o. Miloš, dodavši da nas vještačka inteligencija lišava ličnih odnosa.  

Govorio je i o nivou na kojem se danas nalazi odnos između mladih ljudi.  

“Na jednom je vrlo siromašnom nivou i svodi se samo na ono što društvene mreže mogu da pruže, što taj njihov skraćeni, osiromašeni jezik, bez znakova interpunkcije sa skraćenicama koje mnogi danas ne razumiju, a oni razumiju, ti “klinci”, koji  i sa četiri godine bolje znaju da barataju mobilnim telefonom i kompjuterom nego ja”, kaže o. Miloš. 

Ono što se tim povodom dešava, kaže, istražuje se i na Istoku i na Zapadu.  

“Posebno istraživači dječijeg razvoja. Sve do 2010. godine svaka sljedeća generacija mladih ljudi bila je naprednija od one prethodne i neuporedivo naprednija od svojih roditelja. Od 2010. mi prisustvujemo jednom nazadovanju. Stalni pad moći koncentracije, moći pamćenja. Ne daj Bože da danas djeci date nešto da nauče napamet”, rekao je o. Miloš.  

Kazao je i da sama tema predavanja govori o onome što nas pogađa na određeni način, direktno, ili kroz one koje volimo i koji su nam bliski. 

Često citiramo, ističe, nepotpunu izreku „u zdravom tijelu zdrav duh“.  

“Pokojni akademik Vladeta Jerotić je vrlo često govorio o tome kako je psihološki potpuno neispravno. Kaže „tamo gdje je duh zdrav, tijelo, iako boluje, ono će na jedan bolji i zdraviji način da se iznese sa bolešću tamo gdje je duh zdrav“. Dakle, izgled, zdravlje, sposobnost nečijeg tijela nije neminovno garancija za apsolutnu harmoniju koja bi trebalo da vlada u tom čovjeku. Harmonija je zapravo ono jedinstvo tijela, duše i duha, sve ono što čovjeka čini da jeste ljudsko biće“, kazao je o. Miloš.  

Otac Miloš Vesin je kazao i da mu je od prošlogodišnjeg predavanja u Kotoru, takođe u novembru, pa do danas, knjiga koju je najčešće imao u rukama, bila „Otac Momo“, u izdanju Srpskog pjevačkog društva „Jedinstvo“ 1839 Kotor, posvećena arhijerejskom namjesniku bokokotorskom, parohu kotorskom, protojereju-stavroforu Momčilu Krivokapiću, koji je preminuo 29. aprila 2020. godine. 

 „U knjizi su sabrani misaoni i emocionalni susreti sa čuvarem duša naših u vječno vjetrovitoj Boki“, piše u slovu izdavača knjige u kojoj su, između ostalih, i tekstovi o ocu Momu koje potpisuju pokojni mitropolit Amfilohije, Matija Bećković, Mihajlo Pantić, Goran Petrović… 

 Otac Miloš Vesin je predavanje završio rečenicom književnice Mirjane Bobić Mojsilović o tome koliko je radost bitna i onome što nosi na svome barjaku. 

“To je uvijek i samo ljubav. Ukoliko to nije smisao i ukoliko to nije cilj, onda zdravlja nema, ni duše, ni duha a ni tijela. Ta rečenica glasi: “Ja sam samo hodočasnik, a ljubav je moj Jerusalim”, kazao je između ostalog o. Miloš Vesin.

Organizator predavanja bila je Srpska pravoslavna crkvena opština Kotor, a gosta i publiku je pozdravio arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej-stavrofor Nemanja Krivokapić, istakavši značaj predavanja za današnjeg  čovjeka.  

Predrag Nikolić