Društvo

Tekst: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor/S.Č.

Posljednjeg dana tradicionalnog Zimskog kotorskog karnevala donosimo još jednu zanimljivu i inspirativnu gastro priču.

Zašto su pažljivo odabrane namirnice, ručna izrada njoka i makarula važni u gastronomiji, ali i koliko ljubavi se krije iza svakog obroka, naročito ako se priprema u dobrom društvu i veseloj atmosferi, danas nam otkrivaju članice Nevladinog udruženja “Žene Risna” Radojka Čučković, Vesna Zdravković, Maja Radulović i Vesna Pešikan.

Njoke i makaruli u Boki, kažu nam, nisu samo prepoznatljivo bokeljsko jelo koje se s ponosom prezentuje posjetiocima/teljkama grada, već se dijeli sa porodicom i prijateljima i dio je mnogih svečanosti koje povezuju ljude i običaje sa lokalnom zajednicom.

“Kada ih pripremamo, bilo da je to u vrijeme karnevalskih svečanosti ili kada su naše risanske fešte, taj trenutak postaje više od samog kuvanja. To je posebna strast i za nas predstavlja duboku simboliku, jer nas povezuje u namjeri da za buduće generacije sačuvamo ono što je autentično i po čemu smo prepoznatljivi, ne samo u Crnoj Gori, već i šire”, rekle su gošće u emisiji “Nedjeljni razgovor” Radio Kotora.

Ono što je najvažnije u pripremi osnovnog tijesta je, naglašavaju, kvalitetan krompir.

“Koristimo kvalitetan bijeli i crveni krompir koji kupujemo kod našeg sugrađanina koji ga već godinama uzgaja. Ako je pun vode, onda se potroši puno brašna, pa tijesto bude tvrdo. Međutim, mi uvijek naručimo na vrijeme i imamo dovoljnu količinu za sve što nam treba. Osim pažljivo odabrane sorte krompira, brašno je takođe važna stavka u pripremi. Koristimo bijelo brašno, pola mekog, a pola oštrog. Može se upotrijebiti i zdravija varijanta, kao što je integralno, speltino, meko kukuruzno”, pokašnjavaju naše sagovornice. 

Iako naizgled jednostavne za pripremu, za prave, domaće njoke najvažniji je „osjećaj“ u rukama, koji dolazi sa praksom i ponovljenim pripremama.

“Važno je praviti ih više puta tokom godine, kako biste pod prstima tačno osjetili tijesto i naučili koliko mekano treba da bude. Osnovni recept podrazumijeva da u jedan kilogram kuvanog krompira, stavimo 300 grama brašna, pola oštrog, pola mekog, jedno jaje, malo soli, kašiku masti ili maslaca. Kada se zamijesi tijesto, postepeno se dodaje brašno i potom rukama oblikuje. Za njoke nam trebaju manje i kraće forme, a za makarule, budući da je tijesto gotovo isto, tanke i duge. Sukani makaruli se, recimo, prave uz pomoć dugačke igle. Kuvaju se u vodi i čim isplivaju, zalijemo ih hladnom vodom i stavimo na rešetku da se dobro ocijede”, pojašnjava Čučković.

Najčešće se služe uz preliv od mesa, sa slanim sirom ili pesto sosom.

“Iako je uvriježeno mišljenje da se preliv, odnosno toć za njoke pravi na način da jednako odmjerimo količinu junećeg mesa i luka, mi se tog pravila ne pridržavamo. Na tri kilograma mesa, stavimo tri sitno isjecakana crna luka, istovremeno u šerpu stavimo ulje, luk i meso, ne dodajemo vodu i stalno miješamo, kako bi se sve dobro prodinstalo u sopstvenom soku. Zatim dodamo paradajz pelat, crveno vino, a od začina muskatni orah, karanfilić, bosiljak, origano, biber, so, petrusin. Preliv ne bi trebao biti gust, već rjeđi”, kaže Radojka Čučković, a gošće dodaju da neke od njih stave malo cimeta, čak i po koju štanglu čokolade za kuvanje.

Na takmičarskim njokadama u vrijeme karnevala, članice NVU “Žene Risna” su dva puta osvajale prvo mjesto, a posjetioci/teljke gastro fešti, osim sa mesom i slanim sirom, najviše vole kombinaciju njoka sa pesto sosom, ali i slatke koju vrijedne i maštovite Rišnjanke poslužuju sa orasima i prezlom.

Organizacija “Žene Risna” u ovom sastavu postoji od 2009. godine, a njene članice učestvuju u svim gastro manifestacijama i humanitarnima akcijama na teritoriji Kotora i susjednih opština. 

Ističu svesrdnu pomoć koju im pružaju Specijalna bolnica za ortopediju, neurohirurgiju i neurologiju “Vaso Ćuković”,Dom starih “Grabovac”, Javna predškolska ustanova “Radost” Kotor, područno odjeljenje Risan, Osnovna škola “Veljko Drobnjaković”, a zahvaljuju i opštinskom Sekretarijatu za kulturu, sport i društvene djelatnosti, Turističkoj organizaciji i brojnim sponzorima, bez čije podrške ne bi bilo moguće organizovati brojne manifestacije.

“Jedan od glavnih ciljeva nam je saradnja sa ustanovama iz Risna, posebno sa nastavnim osobljem i učenicima/ama Osnovne škole “Veljko Drobnjaković” s namjerom da prenesemo dio tradicije i risanskih običaja. Smatramo da smo u tome uspjele, jer se djeca i mladi svake godine rado odazovu našem pozivu i marljivo pripremaju njoke, makarule, ali i druge delicije. Poštujemo tradiciju Boke i redovno učestvujemo na karnevalskoj njokadi u organizaciji Šoping centra Kamelija, a kada su u pitanju susjedne opštine, naročito dobru saradnju ostvarujemo sa Organizacijom Žena Tivat. Od samog osnivanja učestvujemo na manifestaciji Žućenica fest, a one su nama gošće na manifestaciji Risanski makaruli”, s osmijehom pričaju gošće. U posluženju prepoznatljivih jela ovog kraja, trude se, napominju, da se ne ponavljaju u odabiru svega što prezentuju.

“Osim njoka i makarula, pripremamo slane kiflice u raznim varijantama, proje, pite, ali i zanimljive kolače. Uvijek imamo posebno dekorisane stolnjake, suvenire I nastojimo da budemo originalne. Gdje god se pojavimo, ispred našeg stola se čeka red, uvijek se traži tanjir više i nikada ne vratimo ni komadić onoga što smo donijele. Kada nam prve šerpe ostanu prazne, to nas uvijek obraduje. Po završetku takmičarske njokade slijedi možda i najljepši dio, a to je druženje sa gostima i našim prijateljima iz svih krajeva Boke. Za takve prilike, uvijek nešto dodatno pripremimo, počastimo se i podijelimo tu radost sa prisutnima. To su nezaboravni trenuci, obavezno uz živu muziku”, poručuju članice Nevladinog udruženja “Žene Risna”: Radojka Čučković, Vesna Zdravković, Maja Radulović i Vesna Pešikan.

Cijeli razgovor možete poslušati na linku Nedjeljni razgovor.