Društvo

Gošća današnjeg izdanja emisije “Nedjeljni razgovor” Radio Kotora bila je izvršna direktorica Instituta za medije Crne Gore, novinarka Olivera Nikolić.
Na naše pitanje, koliko se danas mediji i novinari/ke u svojim redakcijama uistinu bave afirmisanjem i podsticanjem kritičke funkcije javnosti, bez uplitanja političke elite, konstatuje da je evidentan pad profesionalnih standarda u medijima, a uzroci za takvo stanje su, kaže, brojni i slojeviti.
“Počevši od malog tržišta kakvo je crnogorsko, problema sa održivošću, lošeg socio-ekonomskog standarda novinara/ki, ali i tehnoloških promjena koje mijenjaju način informisanja i funkcionisanja medija. Slabi samoregulatorni mehanizam u medijima i sposobnost da sami sebe sagledamo, priznamo greške i ne ponavljamo ih, takođe su dio problema. Svi ovi faktori čine medije ranjivim na brojne uticaje i pritiske koji dolaze iz raznih centara moći, a kojima je uglavnom cilj, kontrola nad informacijama i medija”, pojašnjava Nikolić.
Kako navodi, etika u medijima je na ozbiljnom izazovu.
“Nažalost, sve je manji broj medija koji odolijevaju diktatu tržišta i pritiscima centara moći, te koji ispunjavaju svoju osnovnu misiju-zaštitnika javnog interesa. Umjesto da su zastupljenije teme koje tangiraju živote građana, od stanja u zdravstvu, školstvu, ekonomiji, urbanizmu, medijskim prostorom dominiraju teme nametnute od krupnih političkih i društvenih aktera, bez dovoljnog kritičkog osvrta. Umjesto postavljanja nezgodnih pitanja političarima i javnim funkcionerima, sve češće nekritički mediji prenose njihove poruke, dajući im ogroman prostor”, rekla je Nikolić.
Politička klasa, dodaje, mora i treba imati prostor u medijima, ali mediji ne bi smjeli dozvoliti da budu samo „protočni bojler“ njihovih poruka, već moraju imati zdravu profesionalnu mjeru i distancu, te paziti da ne postanu sredstvo manipulacije od strane političara.
Nikolić je mišljenja da političari mnogo obećavaju po pitanju medijskih sloboda i slobode govora.
“Puna su im usta o važnoj ulozi medija u demokratskom društvu. Koliko su iskreni u toj namjeri, pokazuju izjave i postupci kojma svjedočimo u Crnoj Gori, a to je otvorena i neprimjerena kritika kritički intonranih medija prema određenim političarima i bojkot pojedinih medija od strane tih istih političara. Tako je priča političara o medijima kao stubu demokratije više demagoška nego u realnosti zasnovana, jer im je primarni interes kontrola medija. I to je legitimno. Na medijima da je to prepoznaju i ne dozvole, već da neumorno nastave da propituju političare, postavljaju im nezgodna pitanja i da polažu račune javnosti”, smatra naša sagovornica.
Političari, nastavlja, imaju uticaj, moć i moraju biti spremni na veći stepen društvene kritike, jer, između ostalog, za to su i plaćeni-da polažu račune javnosti.
“Mediji nisu i nikako ne smiju postati isključivo megafon za širenje informacija koje vlast i političari označe kao jedine vjerodostojne. Njihova uloga je mnogo više od toga. Kada građani nemaju informacija o važnim pitanjima i nisu u prilici da ih postave, kada ne mogu ostvariti određena prava ili im se ona u kontinuitetu suspenduju, onda je dužnost medija da pitaju i govore u njihovo ime”, ističe Nikolić.
Po njenim riječima, naraslo nezadovoljstvo u društvu i krize, poput aktuelne pandemijske, zahtijevaju od medija kao prostora javne komunikacije da to nezadovoljstvo artikulišu, kanališu, da signaliziraju kada je javni interes ugrožen.
“Za tako nešto sigurno nijesu zainteresovane tehnološke kompanije koje, posebno tokom pandemije, za razliku od medija, ostvaruju enormne profite i ne dijele osjećaj besperspektivnosti. Naprotiv, njime manipulišu”, naglašava Nikolić.
Nerjetko informacije problematične sadržine medijima plasiraju sami političari koji se tako obračunavaju sa svojim oponentima. Na pitanje da li bi takve političare trebalo medijski ignorisati i uopšte, kako u tom kontekstu zaštititi medijski prostor, Nikolić odgovara:
“Mediji su dužni da se s pažnjom odnose prema informacijama koje dobijaju, pa i onima koje dolaze kroz stranačka saopštenja. To ne znači da svako saopštenje treba objaviti i tu je važna argumentovana i na činjenicama zasnovana urednička odluka. Ukoliko saopštenje sadrži vijest i važnu poruku, svakako da ga treba objaviti, ali u ukoliko nema toga, onda to nije slučaj. Važna je profesionalna granica kako mediji ne bi bili u funkciji pukog megafona instrumentalizovanog od strane vlasti i političara”, poručila je Nikolić.
Partije i političari se sve češće odlučuju za jednosmjernu komunikaciju, slanje poruka i nametanje sopstvene agende. Međutim, ono što Nikolić oscjenjuje kao sporno jeste da se političari, posebno oni na vlasti, nerado odazivaju u dijaloške emisije gdje su spremni da razgovaraju sa neistomišljenicima i da razmjene argumente.
“Mediji su taj prostor za dijalog, a ne društvene mreže. Jer, na ovim drugima istinskog dijaloga i nema. Tamo se najčešće susrijeću istomišljenici kojima je od činjenica i istine, važnija potreba potvrde vlastitog stava. Tako boravimo u balonima istomišljenika i pitanje je gdje se srijećemo da sučelimo mišljenja”, kazala je Nikolić.
Medijski prostor se, napominje, štiti profesionalnim standardima i njihovim, dosljednim poštovanjem, a posao novinara/ki je da artikulišu naraslo nezadovoljstvo u društvu i da u periodima kakva je dugotrajuća politička kriza, otvaraju prostor za komunikaciju i dijalog, da kanališu nezadovoljstvo i signaliziraju kada god je javni interes ugrožen.
“Potpuno sam svjesna rizika da još uvijek nemamo efikasan način borbe protiv političkih demagoga. Jer, ako o njihovim izjavama ne informišemo javnost ili im saopštenja ne objavimo, njihove pristalice će nas optužiti za pristrasnost i cenzuru. Ako pak te izjave prenesemo i činjenicama dokažemo da ne govore istinu, dodatno ćemo učvrstiti njihove poruke i potvrditi već ionako oblikovano mišljenje sljedbenika da ih mediji stalno napadaju. Međutim, ako radimo etično svoj posao, takve stvari ne treba da nas brinu”, zaključila je Nikolić.

Tekst: Sanja Čavor
Foto: Radio Kotor