Društvo

Tekst: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor/S.Č.

Teške životne priče ne moraju nositi gorčinu. One mogu postati izvor snage i sjećanja koja se prenose generacijama, ocjenjuje Nikola Aleksić, autor romana “Moj dida, posljednji nacistički logoraš”.

Predstavljajući nedavno svoju knjigu u Kotoru učenicima/ama i srednjoškolcima/kama, Aleksić kroz priču inspirisanu životom svog djeda Tomislava Eraka ističe hrabrost i unutrašnju snagu koja loša iskustva može pretvoriti u oprost.

“Puno toga mi je ispričao djed još u ranom djetinjstvu. Dio tog procesa bio je i istraživački rad, jer sam pisao o logorima Dachau i Buchenwald i tražio dokumenta gdje se on spominje. Svaka stranica romana nosi težinu stvarnog iskustva, jer dokumenti postaju temelj za razumijevanje prošlosti i podsjetnik na izdržljivost ljudskog duha”, pojašnjava naš sagovornik za posljednje izdanje emisije “Multikultura” Radio Kotora u ovoj godini.

Erak je preživio italijanske i njemačke logore, a posebno potresan bio je njegov povratak kući.

“Nakon višemjesečnog i napornog puta preko Praga, Budimpešte, Subotice, Zagreba i Rijeke, djed se konačno vratio kući u Šibenik. Susjeda ga je prepoznala i viknula Evo Pipe, a roditelji su izašli. Taj trenutak bio je nevjerovatan i emotivno preplavljujući, jer nisu znali da je preživio tri godine u logorima”, navodi Aleksić.

Nakon rata završio je gimnaziju, studirao, oženio se i dobio troje djece. Redovno je odlazio na ribolov i uživao u životu. Aleksić naglašava lekciju koju njegov djed ostavlja mladima.

“Cijelog života o tome je pričao kao da je neko drugi prošao kroz strahote i svima je oprostio. Takva unutrašnja snaga, sposobnost da nastavi dalje je nevjerovatna. Upravo zbog toga, ovakve priče trebaju da dođu do mladih, 80 godina nakon Drugog svjetskog rata”, smatra on.

Potreba za kreativnošću i pisanjem stalno je prisutna.  “Ponekad odem u kafić uz more, naručim kafu i posvetim sat vremena pisanju. Vodim se idejom da, ako napišemo jednu stranicu dnevno, vremenom se to pretvori u knjigu. Ne pišem svakog dana, ali nadoknađujem kada imam više slobodnog vremena, recimo na godišnjem odmoru”, kaže Aleksić.

Muzika je takođe važan dio njegovog života. Još u tinejdžerskim danima u Splitu osnovao je bend, a kasnije i grupu “Distorzija uma”.

“Iako su članovi dolazili i odlazili, bend i dalje postoji. Snimamo autorske pjesme i uživamo u muzici koju želimo stvarati, daleko od mainstreama”, poručuje on.

Trenutno dovršava treći dio svoje fantastične trilogije “Djeca osvete” i planira da objavi novi roman, ljubavnu priču.

“To će biti drugačije od svega što sam dosad napisao, ali inspirisano stvarnim životom u gradu u kojem živim”, otkriva Aleksić.