Društvo

More, planina i oporavak

Ove riječi zapisao je Petar II Petrović Njegoš 1844. godine, objašnjavajući svoju namjeru da neko vrijeme provede na Prčanju i koristi se kupanjem:

„Želeći sad u ovo vrijeme polzovati se kupanjem, našao sam radi toga zgodno mjesto u Prčanju…“

Njegoš je na Prčanj stigao krajem avgusta 1844. godine. Tu je učio da pliva i, kada mu je vrijeme dopuštalo, kupao se dva puta dnevno.

Decenijama kasnije, jedan turistički priručnik će, predstavljajući Prčanj gostima, jednostavno zapisati:

„U Prčanju je zdrav morski zrak.“

Danas bismo vjerovatno govorili o zdravstvenom turizmu, blagotvornom uticaju klime, boravku uz more i kvalitetu vazduha. Nekada je bilo dovoljno reći – zdrav morski zrak.

Iza te kratke rečenice krije se jedan važan, a danas pomalo zaboravljen dio turističke istorije Boke.

Jer u Kotor i njegovu okolinu nije se dolazilo samo da bi se vidjeli grad, palate, crkve i planine.

Dolazilo se i zbog zdravlja.

U vremenu kada medicina nije raspolagala mogućnostima koje poznajemo danas, promjena klime, boravak na moru, sunce, vazduh i odmor imali su važno mjesto u oporavku. A Boka je za to imala gotovo prirodno stvorene uslove.

Zaklonjen zaliv, blage zime, more i planina na malom prostoru, morski vazduh i svježina koja se sa okolnih visova spuštala prema obali stvarali su posebnu vrijednost ovog prostora. Stari turistički priručnici upravo klimu unutrašnjeg dijela zaliva navode među važnim preduslovima za turistički razvoj Kotora.

A Prčanj će vremenom postati jedno od mjesta na kojima se ta veza između klime, boravka uz more i oporavka posebno prepoznavala.

Prčanj – mjesto oporavka

Početkom dvadesetih godina XX vijeka, nakon velikih istorijskih lomova koji su uslijedili poslije Ruske revolucije i građanskog rata, na Prčanj stižu i ruske izbjeglice.

Jedan zapis govori o stotinu ruske djece koja su, sa dr Julijom Sliškinovom, upućena na Prčanj radi oporavka, dok su ih u početku primale prčanjske porodice.

Iz tog vremena ostao je i Ruski dom, još jedan trag prisustva ruske emigracije na Prčanju. Prema dostupnim podacima, objekat je nakon 1920. godine korišćen za smještaj ruskih ratnih invalida – Vrangelovaca.

Ove dvije priče ne treba poistovjećivati – priča o djeci upućenoj na oporavak i priča o Ruskom domu nijesu isto – ali zajedno svjedoče o Prčanju kao mjestu na kojem su se već početkom XX vijeka susretali boravak uz more, oporavak i briga o zdravlju.

A onda dolazi 1926. godina.

PRČANJ, 1926.

Iste godine od koje danas računamo 100 godina organizovanog turizma u Kotoru, Jevrejsko žensko društvo iz Beograda otvara vrata svog oporavilišta „Karmel“ na Prčanju.

U listu Židov iz juna 1926. godine nalazimo najavu njegovog svečanog otvaranja, a već u septembru i opširan zapis Jelene S. de Majo o radu i životu „Karmela“ tokom jula i avgusta te godine.

Njegova namjena bila je jasna – oporavak siromašne i slabunjave djece.

I tu istorija odjednom prestaje da bude samo podatak.

Čitamo o djeci koja su na Prčanj pristizala iz Beograda, Sarajeva, Skoplja i Novog Sada. O kupanju i sunčanju, igrama, izletima i vožnjama čamcem. Kada bi se čamac odmakao od obale, začula bi se pjesma. Poslije večere šetalo se ispred kuće, uz more, a kišni dani provodili su se u trpezariji, uz pjesmu, recitovanje i društvene igre.

Možemo gotovo zamisliti jedno ljeto na Prčanju prije sto godina.

Djeca pristigla iz gradova daleko od Boke, more, sunce, kupanje, vazduh i odmor – i nada da će se kući vratiti snažnija nego što su došla.

Oporavak, međutim, nije bio samo lijepa riječ. Djecu je pregledao ljekar, vodila se evidencija o njihovom zdravstvenom stanju i težini, a po završetku boravka ponovo su pregledana.

Ali priča o oporavku u Boki nije se završavala na morskoj obali.

Dovoljno je bilo krenuti prema planini.

U starom Glasu Boke pronalazimo oglas za Odmorište Crkvice, iznad Risna.

Ispod njegovog imena stoji opis koji danas posebno privlači pažnju:

„Ljetovalište, oporavilište i turističko svratište Krivošije.“

Oglas poziva ljubitelje prirode i zimskog sporta i pominje planinarenje, skijanje i sankanje – sasvim drugačiji doživljaj od onoga koji je gosta čekao uz more.

Tako se pred nama pojavljuju dva gotovo suprotna pejzaža iste turističke priče.

Na Prčanju – more.
Na Crkvicama – planina.

Na jednom mjestu „zdrav morski zrak“, na drugom ljetovalište i oporavilište u planinskom ambijentu.

A između njih svega nekoliko desetina kilometara.

Upravo je ta blizina mora i planine bila jedna od posebnosti Boke. Gost je na relativno malom prostoru mogao promijeniti pejzaž, nadmorsku visinu i klimu – od obale zaliva do krševitih visova njegovog zaleđa.

Zato ovu priču ne treba posmatrati samo kao zanimljivost pronađenu u starim novinama.

Ona pokazuje da se turistička vrijednost ovog prostora već tada nije prepoznavala samo u njegovim znamenitostima. Prepoznavala se i u klimi, prirodi, odmoru i oporavku.

Mnogo prije savremenih programa zdravstvenog turizma i današnjeg turističkog rječnika, u Boki je postojala mnogo jednostavnija ideja – da promjena mjesta, vazduha i klime može čovjeku prijati.

Zato istoriju turizma u Kotoru ne čine samo hoteli, parobrodi, automobili, izleti i broj gostiju.

Ponekad je nalazimo u mnogo tišim tragovima.

U Njegoševoj odluci da za kupanje izabere Prčanj.

U starom turističkom vodiču koji govori o „zdravom morskom zraku“.

U ruskoj djeci koja su početkom dvadesetih godina dolazila na Prčanj radi oporavka.

U „Karmelu“, gdje su djeca provodila ljeta uz more da bi se kući vratila snažnija.

U novinskom oglasu koji Crkvice predstavlja kao ljetovalište i oporavilište.

I u moru i planini koji su, svako na svoj način, postajali dio turističke ponude Boke.

A ono što je počinjalo klimom, kupanjem, odmorom i oporavkom, tokom XX vijeka dobiće mnogo organizovaniji, stručniji i medicinski utemeljen oblik.

I ponovo će se priča vratiti na Prčanj i Markov rt.

Poslije Drugog svjetskog rata tu će djelovati Dječja bolnica, a kasnije će se razviti veliki rehabilitacioni centar koji će generacije Kotorana, Bokelja, njegovih zaposlenih i pacijenata sa svih strana pamtiti po jednom imenu: „Vrmac“.

Institut za rehabilitaciju „Vrmac“ godinama je bio poznato mjesto liječenja i rehabilitacije i jedno od važnih mjesta zdravstvenog turizma na ovom dijelu Jadrana.

Tako se jedna duga nit može pratiti kroz gotovo dva vijeka – od Njegoševog Prčanja i „zdravog morskog zraka“, preko prvih oporavilišta, do organizovane medicine i rehabilitacije u „Vrmcu“.

100 godina organizovanog turizma u kotoru | 1926–2026

Izvori: Židov, 1926; Glas Boke – Gradska biblioteka i čitaonica Herceg Novi; Dubrovačka rivijera – Boka Kotorska – Južno Primorje; Jevto M. Milović – zapisi o Njegoševom boravku na Prčanju; izvori i literatura o ruskoj emigraciji i zdravstvenoj tradiciji Prčanja.

Turistička organizacija opštine Kotor