Društvo

Tekst i foto: Biljana Marković

Naša najstarija sugrađanka Danica Popović juče je proslavila stoti rođendan.

Tim povodom, rođendansko slavlje su joj u hotelu „Franca“ upriličili sinovi Blažo i Drago i kćerka Beba, a na veselju su se okupili rodbina, kumovi i prijatelji.

Vitalna baka Dana kaže za Radio Kotor da se osjeća dobro, te da nikada nije bila bolesna.

„Jesam imala tri operacije, ali to za mene nije bilo ništa. Djeca su mi, hvala Bogu, dobro, čuvaju me dobro. Snahe su mi odlične, da su mi kćerke ne bi mi bile bolje, ništa mi sa njima ne fali. Nikada u životu se sa njima nisam posvađala, živimo dobro. Imam dobrog sina, koji me dobro pazi, navodi naša sagovornica.

Ističe da je za vrijeme Jugoslavije završila četiri razreda osnovne škole, pet ženske zanatske škole, domaćinsku i tkalačku. Učiteljica joj je, kaže, bila Antica Dabinović iz Dobrote.

Za supruga Iliju udala se 1936. godine, rodila je četvoro djece. Kada joj je umrla zaova preuzela je brigu i o njeno dvoje djece.

„Živjeli smo onako, ni gladni, ni goli, ni bosi. Muž Ilija bio je magacioner u Kotoru, ja sam držala po dvije krave, gladni nismo bili. Živjela sam sa svekrvom 17 godina. Ona je bila iz Drobnjaka. Imala je šestoro braće i svi su joj poginuli“, prisjeća se baka Dana koja ima desetoro unučadi i dvadesetoro praunučadi.

„Svi su mi zdravi i dolaze kod mene. Vesela sam zbog toga“, poručuje ona.

Ističe da u njenom životu nije bilo mnogo radosnih trenutaka, ali jeste dosta žalosti.

„Umrla su mi dva brata i muž“, objašnjava ona.

Naglašava da nema poseban režim ishrane, niti pravila kada je hrana u pitanju. Mladima poručuje da uveče ne izlaze mnogo napolje, te da slušaju roditelje.

„Malo je njih koji slušaju, nego više ne slušaju, nego slušaju. Mi uveče nismo nigdje ušli, nisu nam roditelji nikad dali vanka. Djevojčice nisu smjele da idu vanka. Nije to bilo kao što je sada da djevojčice od deset, dvanaest idu u osam sati u grad, a dođu u ponoć. Nisi smjela progovoriti, a ne poći vanka, sjeća se naša sagovornica, koja mladima zamjera ako ne poštuju roditelje.

„Znam da sam živjela skromno, pošteno sa mojom familijom. Držala sam stoku, podigla djecu i školovala ih. Sinovi su mi, oba, završili pomorsku školu, oženjeni su, imaju svoju djecu. Živjela sam dobro, ali sam radila od jutra do mraka. Ništa bez rada. Ustajala sam u svanuće. Od 4 ujutro do šest ura uberi travu, pa idi doma, pa muzi krave, pa procijedi mlijeko. Nosi ga po kućama, pa iz Kotora, iz tih kuća, kupi pomine, donosi ih gore za krave i za prasad, a iz Kotora donosi pjacu doma. Teški život je bio“, zaključuje baka Dana.

Našoj najstarijoj sugrađanki kolektiv Radio Kotora je, uz želje za dobro zdravlje, uručio prigodan buket cvijeća.