Društvo

U saradnji sa Turističkom organizacijom Kotor nastavljamo prezentaciju tekstova o počecima turizma na našim prostorima…

Listajući stare novine, lako zaboravimo da iza redova vožnje, satnica i kratkih vijesti stoje stvarni ljudi, putovanja i susreti.

Ova stranica „Glasa Boke“ svjedoči o vremenu kada je Kotor već bio važna tačka na turističkoj i saobraćajnoj mapi Jadrana.

Parobrodi „Zetske plovidbe“ povezivali su grad sa Herceg Novim, Dubrovnikom i drugim primorskim mjestima. Autobusi su saobraćali prema Cetinju, Budvi i Podgorici, dok su motorni čamci povezivali mjesta širom zaliva.

Putovalo se sporije nego danas.

Ali možda upravo zato i pažljivije.

Znalo se kada polazi parobrod.

Znalo se kada stiže autobus.

I znalo se da se na rivi uvijek može čuti neka nova priča.

U istom broju novina zabilježen je i dolazak američke jahte „Viking“ sa deset putnika na krstarenju Jadranom.

Takve vijesti nijesu bile samo kratke zabilješke iz svakodnevice.

One govore da je Kotor već tada bio dio međunarodnih turističkih ruta i mjesto koje su posjećivali putnici iz različitih krajeva svijeta.

Za grad pod zidinama svaki dolazak broda bio je mali događaj.

Na rivi su se posmatrali brodovi, nagađalo odakle dolaze gosti i koliko će ostati.

A stari Kotorani bi, uz obaveznu dozu škerca, znali reći:

„Neka ih još koji dan, neće im Kotor pobjeći.“

Možda su se promijenili brodovi, putevi i vozni redovi.

Možda danas putujemo brže nego ikad.

Ali jedna stvar ostala je ista.

I prije sto godina, kao i danas, u Kotor se nije dolazilo samo zbog puta.

Dolazilo se zbog grada.

Zbog ljudi.

I zbog osjećaja da ste stigli na mjesto gdje vas uvijek čeka neka nova priča.

00 godina organizovanog turizma u Kotoru — Vijek vizije.

Kotor se ne posjećuje. Kotor se pamti.

Da ste prije jednog vijeka stajali na kotorskoj rivi, koji biste dolazak prvo čekali – parobrod, autobus sa Cetinja ili jahtu iz dalekog svijeta?

Turistička organizacija оpštine Kotor 

Foto: Siniša Luković