Društvo

Panel diskusija „Grad koji mijenjamo ili grad koji gubimo?“ održana je sinoć u Omadinskom klubu u Kotoru, pred brojnom publikom koja prepoznaje aktuelne probleme i izazove sa kojima se grad suočava.

Moderatorka panela, Jelena Vukasović iz OJU „Muzeji“ Kotor, istakla je da je ovo ujedno i prva javna aktivnost Zelenog tima, te da joj je posebno drago što je upravo dijalog prvi korak koji zajedno prave.

„Večeras razgovaramo o gradu koji nije važan samo onima koji u njemu žive. Kotor i prostor Boke Kotorske gotovo pola vijeka nalaze se na UNESCO-voj Listi svjetske baštine kao područje izuzetne univerzalne vrijednosti. To je velika čast, ali i velika odgovornost da razvoj grada planiramo tako da ono što smo naslijedili sačuvamo za buduće generacije“, kazala je Vukasović, podsjetivši da brojni istorijski gradovi, poput Venecije i Dubrovnika, pokušavaju pronaći ravnotežu između razvoja, turizma, očuvanja prirodne i kulturne baštine i kvaliteta života svojih stanovnika.

Na panelu su učestvovali mr Vuk Iković, doktorand bioloških nauka, mr Marina Đurović Radonjić iz Agencije za razvoj i zaštitu Orjena, Paula Petričević, profesorica filozofije i aktivistkinja, i dr Aleksandar Joksimović, naučni savjetnik u Institutu za biologiju mora.

Na pitanje što danas predstavlja najveći izazov za Kotor i što se mora sačuvati po svaku cijenu, panelisti su iz različitih uglova ukazali na značaj očuvanja zajednice, identiteta grada i prirodnih vrijednosti, ističući da se budućnost Kotora ne može posmatrati isključivo kroz razvoj turizma ili izgradnju.

Iković je poručio da najveću vrijednost svakog grada čini njegova zajednica, naglašavajući da će Kotor sačuvati svoj identitet samo ako građani budu aktivno učestvovali u donošenju odluka i zajedno oblikovali njegovu budućnost.

Petričević je ocijenila da je ključno odgovoriti na pitanje „Ko smo mi i ko su danas Kotorani?“, jer upravo razumijevanje sopstvenog identiteta predstavlja osnov za očuvanje grada.

Đurović Radonjić podsjetila je da ekologija nije samo zaštita prirode ili prikupljanje otpada, već odnos između živih bića i njihove životne sredine, dok je Joksimović istakao da jedino ravnoteža između razvoja, zaštite prirode i potreba lokalne zajednice može obezbijediti održivu budućnost Kotora.

Govoreći o cijeni koju priroda plaća zbog razvoja koji nije usklađen s njenim potrebama, Iković je upozorio da se razvoj gradova i dalje posmatra prvenstveno kroz izgradnju puteva, objekata i druge infrastrukture, dok se značaj zelenih površina često zanemaruje.

„Kao što nijedan grad ne možemo zamisliti bez vodovodne, kanalizacione ili saobraćajne mreže, tako ga ne možemo zamisliti ni bez zelene infrastrukture. Drveće nam besplatno pruža hlad, prečišćava vazduh i vodu, snižava temperaturu i čini grad ugodnijim za život. Ako svaki slobodan kvadrat pretvorimo u hotel ili parking, možda ćemo kratkoročno zaraditi, ali ćemo dugoročno mnogo više platiti kroz lošiji kvalitet života i skuplju infrastrukturu“, rekao je Iković, naglasivši da prirodu ne treba posmatrati kao prepreku razvoju, već kao njen sastavni dio.

Na pitanje što se dešava sa lokalnom zajednicom kada se grad sve više prilagođava turistima, a sve manje ljudima koji u njemu žive, Petričević je upozorila da se zajednica polako urušava.

„Zajednica se, nažalost, uglavnom raspada i mi smo svjedoci toga. Ne brinemo dovoljno ni o sebi ni o vlastitoj održivosti, a još manje o odnosima među ljudima. Kratkoročni interesi postali su glavni generator tog raspada. Osudili smo se gotovo isključivo na turizam, a to je stvorilo mentalitet koji razmišlja kako da kapitalizuje svaki kvadrat prostora, ne misleći ni o prirodi, ni o budućim generacijama. Ako se ozbiljnije ne posvetimo obrazovanju, jedni drugima i zajednici, bojim se da o zajednici uskoro više nećemo moći ni da govorimo“, kazala je Petričević.

Govoreći o tome da li je moguće uskladiti razvoj i zaštitu prirode, Đurović Radonjić istakla je da problem nije u nedostatku zakona ili planova, već u njihovoj primjeni i načinu na koji društvo doživljava prirodu.

„Imamo dobre zakone, planove upravljanja i strategije, ali je pitanje da li ih zaista primjenjujemo. Prirodu i dalje doživljavamo kao dekoraciju, a ne kao resurs od kojeg zavisi kvalitet našeg života. Upravo je autentičnost ovog prostora i prirode najveća vrijednost koju moramo sačuvati“, poručila je Đurović Radonjić.

Govoreći o stanju morskog ekosistema, Joksimović je upozorio da se promjene u Boki Kotorskoj već godinama odvijaju, iako ih građani često ne primjećuju jer se najveći dio procesa dešava ispod površine mora.

„More je pod pritiskom sa svih strana. Sve što radimo na kopnu, prije ili kasnije završi u moru. Kada uklonimo zelenilo i ostavimo ogoljene površine, svaka jača kiša odnese zemlju i materijal u zaliv. Zatim dolaze sidra velikih kruzera koja oštećuju morsko dno i uništavaju biljne zajednice koje ne mogu da migriraju. Istovremeno, temperatura Jadrana raste, pojavljuju se nove vrste riba i cijeli ekosistem se mijenja. Zaliv je mali prostor, a pritisci su ogromni i tragovi tih promjena su već vidljivi“, upozorio je Joksimović.

Tokom diskusije otvorena su i pitanja uticaja prihrane plaža, masovnog vodenog saobraćaja i kruzing turizma na morski ekosistem Boke Kotorske. Joksimović je istakao da, uprkos brojnim pretpostavkama, do danas nije sprovedeno sveobuhvatno istraživanje koje bi dalo precizne odgovore o uticaju kruzing turizma na zaliv.

Govoreći o ulozi građana u zaštiti prostora, Iković je poručio da promjene ne mogu doći ukoliko se društvo pomiri sa postojećim stanjem.

„Pušači znaju da im cigarete štete, ali ih ipak ne ostavljaju. Tako je i sa odnosom prema prirodi - svjesni smo problema, ali ih ne mijenjamo. Ne smijemo se zaraziti čekanjem. Vlasti najviše odgovara kada građani čekaju. Bolje je da funkcioneri budu nervozni nego građani“, poručio je.

Podsjetio je i na slučaj izlivanja nepoznate tečnosti na Markovom rtu, kao i na posljedice požara koji uništavaju zeleni pojas iznad Boke, upozorivši da se nestankom šuma smanjuje sposobnost tla da zadržava vodu.

Petričević je dodala da je građanski aktivizam ne samo pravo, već i obaveza, posebno u vremenu kada je mladima sve teže prenijeti vrijednosti koje u društvu nisu dovoljno prisutne.

Tokom večeri govorilo se i o klimatskim promjenama, upravljanju prostorom, zaštiti prirodnih resursa i odgovornosti institucija, a zajednička poruka učesnika bila je da budućnost Kotora zavisi od odgovornijeg planiranja razvoja, očuvanja prirodnog i kulturnog nasljeđa i aktivnijeg uključivanja građana u donošenje odluka.

Mihaela Moškov