Društvo

U jednom od izdanja Ljetnjih priča, u sklopu serijala „Glas mladih o baštini Kotora“, imali ste priliku poslušati glasove naših sugrađana i sugrađanki u jednoj kratkoj anketi. Cilj ankete bio je vidjeti koliko zapravo građani razumiju termine koji se svakodnevno koriste. Redovno čujemo priču o UNESCO-u, ali jesmo li sigurni da znamo i razumijemo što ti termini znače?

Ispitanici su dobili punu slobodu odgovaranja na pitanja, bez postavljenih potpitanja i ubacivanja.

Prvo pitanje koje smo postavili ispitanicima glasi: „Kako vi razumijete UNESCO status Kotora?“

Jedna građanka je na prvo pitanje odgovorila: „UNESCO status razumijem kao priznanje da je područje Kotora od izuzetnog kulturnog i prirodnog značaja i da samim tim treba da se posebno čuva i štiti.“

Dok na ovo pitanje jedan građanin kaže: „Pod UNESCO-ovom zaštitom Kotora, da Kotor treba da nastavi, odnosno da prati istorijski dio, da prati izgradnju ne megalomanskih naselja...“, sagovornik se dalje nadovezuje: „...da ostane ono što bi mi rekli nenapadnuto od novokomponovanih biznismena...“, opisavši Kotor kao zaštitni znak Crne Gore s obzirom na UNESCO status.

Na ovo pitanje jedna građanka je odgovorila: „Mislim da nam taj status mnogo pomaže u borbi protiv masovnog turizma, koji je dosta veliki problem u daljem razvoju Kotora kao turističke destinacije na globalnom tržištu.“

Odgovor iz struke na ovo pitanje objašnjava da UNESCO status nije samo titula ili magnet za turiste. UNESCO je skraćenica za Ujedinjene nacije za obrazovanje, nauku i kulturu, i ona je usvojila 1972. godine Konvenciju o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine. Cilj ove konvencije jeste da se podstakne identifikacija, zaštita i prenošenje budućim generacijama kulturne i prirodne baštine za koju se smatra da ima izuzetnu univerzalnu vrijednost za čovječanstvo.

To je, u suštini, međunarodni ugovor. Kada se Kotor upiše na listu, država Crna Gora se zvanično obavezuje da će čuvati vrijednost tog područja. To znači da svaka promjena, bilo da je u pitanju nova zgrada, rekonstrukcija fasada ili sječa drveća, mora proći stroge procjene kako se ne bi narušio onaj izvorni izgled zbog kojeg smo i ušli na listu.

Drugo pitanje je imalo za cilj da razjasnimo ko je zadužen za zaštitu i da li građani misle da UNESCO štiti područje Kotora ili su za zaštitu odgovorne naše institucije?

„Mislim da UNESCO daje status i određene smjernice, ali da su za stvarnu zaštitu odgovorne naše institucije na državnom i lokalnom nivou...“, odgovorila je jedna od ispitanica.

„UNESCO kao organizacija omogućava da jedno određeno područje ima svoj plan razvijanja...“, kaže jedan građanin, te smatra da država treba da bude ta koja time gazduje, ali pod nadzorom UNESCO-a.

Jedan građanin je odgovorio na ovo pitanje da treba da postoji naizmjenična saradnja između naših institucija i UNESCO-a.

Struka kaže da ovdje postoji velika zabluda. UNESCO ne upravlja Kotorom i ne donosi lokalne odluke. UNESCO je samo nadzorno tijelo. Stvarna, svakodnevna odgovornost je isključivo na našim institucijama, na našoj lokalnoj upravi, ministarstvima i zavodima za zaštitu spomenika. Ako nešto krene po zlu, UNESCO može poslati upozorenje, pa čak i staviti grad na listu ugroženih ili ga izbrisati sa liste, ali oni ne mogu da zamijene našu administraciju. Zaštita je 100% naša obaveza.

Treće pitanje je imalo za cilj da saznamo da li građani znaju kolika je teritorija obuhvaćena UNESCO zaštitom, a pitanje sugrađanima glasilo je: „Šta mislite, da li je na UNESCO listi samo Kotor, nekoliko lokacija u zalivu ili čitavo područje Kotora?“

Kroz anketu se od građana čulo da većina ispitanika zna da je zaštitom UNESCO-a pokriveno šire područje Boke. Detaljniji odgovor iz struke iznosimo u nastavku...

„Dio koji je na zaštićenoj listi - Kotorski i Risanski zaliv sa njihovim naseljima (kao primjeri: Muo, Dobrota, Perast, Risan). A ostatak regije od Jaza do Parka prirode Orjen je zaštićen (ili buffer zona).

Dio buffer zone:

1. Dio akvatorijuma Bokokotorskog zaliva sa: Tivatskim zalivom, Kumborskim tjesnacem i Hercegnovskim zalivom, uključujući i ulaz u zaliv sa ostrvom Mamula, Žanjice, rt Arza.
2. Poluostrvo Luštica.
3. Tivat i naselja duž obale Tivatskog zaliva, Tivatski arhipelag (poluostrvo Prevlaka, ostrvo Sveti Marko, ostrvo Gospa od Milosti), zapadnu stranu poluostrva Vrmac.
4. Herceg Novi i naselja duž obale Hercegnovskog zaliva, padine Orjena sa selima (Ratiševina, Trebesin, Kameno, Podi, Sušćepan, Sutorina, Malta, Lučići).
5. Kruševice.“

Četvrto pitanje: „Da li vidite UNESCO status Kotora kao privilegiju ili kao ograničenje?“

„Ja ga vidim kao privilegiju, pečat i istorije i autentičnosti. Kao ograničenje bi to mogli vidjeti ljudi koji ga eksploatišu...“, kaže jedan od ispitanika, zatim se nadovezuje: „...nadam se da će se u skorije vrijeme to više vrednovati kako zbog ekonomskog razloga, tako i zbog kulturnog ličnog razloga.“

Anketa je pokazala da ispitanici vide UNESCO status Kotora kao nešto pozitivno, ali da se prema tom statusu ne ophodi kako bi trebalo.

Naša lična mišljenja na ovo pitanje: „Može se reći da je ovo mač sa dvije oštrice...“ Dakle, odgovor na pitanje da li je to privilegija ili ograničenje zapravo zavisi od toga ko pita i kako se sistem postavi. Za investitora koji želi da gradi brzo i visoko to je najveće moguće ograničenje, dok je za mještanina koji voli svoj grad i želi da ga sačuva od betonizacije najveća moguća privilegija.

Najveća privilegija nije sama titula na papiru, već prilika da Kotor ostane živ grad, a ne samo muzej na otvorenom.

„Mišljenja smo da je ovaj status velika privilegija, sa mnogobrojnim mogućnostima koje ne umijemo da iskoristimo na kvalitetan način...“ UNESCO nije čarobni štapić, već ogledalo u kojem se vidi koliko mi sami vrednujemo ono što imamo.

Cijelu emisiju možete poslušati na linku Ljetnje priče.

Tekst: Isidora Stanišić i Viktor Marković