Društvo

Gošća dječje emisije “Radost” danas je bila glavna vaspitačica u dobrotskom vrtiću Mirjana Punošević. Razgovor je zabilježila Jelena Kljajević, a reprizu možete poslušati u utorak 22. marta od 19 i 30.

U nastavku dio intervjua. 

Koliko je mališana upisano u dobrotski vrtić, a koliko ih u ovom periodu dolazi u vrtić?

Ove školske godine u vaspitnu jedinicu Dobrota upisano je 217 mališana. Trenutno vrtić redovno pohađa oko 120 dječaka i djevojčica.

Ima li u ovom trenutku oboljelih od kovida među mališanima i zaposlenima u vrtiću ?

Duga je i naporna bila borba sa kovidom u vrtiću, ali smo se uspješno snalazili u tim situacijama. Trenutno oboljelih nema ali su aktuelni virusi doveli do čestih izostanaka djece.

Koliko je vaspitača i drugog osoblja angažovano za rad u dobrotskom vrtiću i koje su grupe?

Naš kolektiv broji dvadeset zaposlenih od čega je dvanaest vaspitača, zatim vaspitač pripravnik, dvije medicinske sestre, troje zaposlenih u kuhinji i dvije higijeničarke.

Ove godine imamo sedam formiranih grupa i to - dvije mlađe, dvije srednje grupe, jednu mješovitu i dvije starije grupe.

Pretpostavljam da to dosta zavisi od senzibiliteta djeteta, ali – koji su, iz vaše prakse, najbolji načini da se djetetu (naročito onom koje prvi put boravi u vrtiću) boravak u novom okruženju učini manje stresnim?

Najvažnije je djetetu koje prvi put polazi u vrtić stvoriti takvo okruženje da se u njemu osjeća sigurno, slobodno i pružiti mu toplinu i nježnost. Ako krenemo od toga sve drugo malo po malo dolazi na svoje i dijete se iz dana u dan opušta i privikava na nas vaspitače kao i na drugu djecu. Važno je i ponašanje roditelja u periodu adaptacije jer su i oni ključni factor - kako će dijete prihvatiti vrtić.

U vrtiću ste nedavno organizovali maskenbal...Kako su tekle pripreme? Jesu li djeca sama imala određene ideje, koje su maske bile najčešće i kako ste zadovoljni organizacijom ove fešte za najmlađe i njihovim reakcijama? I kakvi su utisci sa karnevala?

Maskenbal je u vrtiću odžan krajem februara u malo izmijenjenim okolnostima u odnosu na period prije pandemije, kada smo u holu vrtica koji ukrasimo za tu priliku imali zajedničko okupljanje svih vaspitnih grupa i veliku maskenbalsku žurku. Sada je to bilo tako da je svako održao u svojoj grupi žurkicu ali su djeca svakako bila zadovoljna. Djeca uglavnom sama izraze želju u šta bi da budu maskirana i zaista se roditelji uvijek potrude da im ispune želje. Tako da bude tu i princeza i vještica, super heroja, pčelica, bubamarica...Što se karnevala tiče ove godine nismo imali jednistvenu masku zbog toga sto se do deset dana pred karneval nije znalo da li će se održati, baš zbog pandemije koja nas je u svemu tome “zaustavila” posljednje dvije godine. Tako da smo iz vaspitne jedinice Dobrota na karnevalu učestvovali kao JUNACI IZ BAJKI i time svojim prisustvom doprinijeli povorci. Nadamo se da će naredne godine sve biti kako treba u vezi sa pandemijom i da ćemo kao i ranije, uz saradnju i pomoć roditelja, moći na vrijeme da se posvetimo kreiranju jedinstvene maske za Javnu predškolsku ustanovu "Radost" koja, složićemo se svi, uvijek prođe zapaženo.

Što po vašem iskustvu djeca najviše vole da rade u vrtiću? Koji su im momenti najdraži, kada su najraspoloženiji i najkreativniji?

Igra je omiljena dječja aktivnost u vrtiću. Vole spontane igre u radnoj sobi, zatim napolju na spravama (tobogani, klackalice itd.). Djevojčice od aktivnosti najviše vole crtanje i sve aktivnosti likovnog kao i dramskog centra, dok se dječaci više opredjeljuju za igre u građevinskom i manipulativnom centru. Vole maskenbale, žurkice sa dosta muzike, proslave rođendana - svoje i svojih drugara. Sve ono što stvara vedru i veselu atmosferu im prija. Vole rituale i pravila baš zbog toga što se osećaju dobro kada ispune svoje male zadatke, operu ruke, nahrane pticu, obuju cipele sami…

Kako opisujete momente rastanka sa predškolcima? Dakle, oni se spremaju za školske obaveze, a vi ih ispraćate, a onda dočekujete novu generaciju? Da li su upravo ovi momenti najdelikatniji u poslu vaspitača?

Teško je kad se rastajete od jedne generacije djece koju nakon tri godine ispraćate u školu. Saživite se sa djecom, počnete ih doživljavati kao vlastitu. Shvatite koliko ste toga sa njima prošli, koliko ste zajedno sa roditeljima unaprijedili sve aspekte njihovog razvoja, koliko su postali samostalniji, svjesniji sebe, koliko su dobili na samopozdanju... Naviknete se i na komunikaciju i saradnju sa roditeljima i treba sada opet sve iz početka da ide, nova djeca, privikavanje itd.

Taj period - kada jedna generacija odlazi u školu, mogu priznati da bude jedan od težih momenata u našem poslu. Ali opet, sa druge strane, znate da je to sve normalan slijed događaja i da tako mora biti. Djeca rastu i slijede svoj životni put i srećni ste što ste bili dio njihovog djetinjstva i odrastanja.

Mirjana, hvala vam lijepo na razgovoru, uspješan rad želim i biće prilike da opet razgovaramo na najljepše teme, one koje se tiču najmlađih.

Hvala vama Jelena što ste me pozvali. Bilo mi je zadovoljstvo. 

Foto Vrtić Dobrota