Društvo

"Alkohol i vožnju ne smijete spajati, nikada ne sijedajte u vozilo sa vozačima koji su u alkoholisanom stanju i poštujte saobraćajne propise" - poruka je tridesettrogodišnjeg Požarevljanina Milana Mitića. On je prije tačno jedanaest godina doživio tešku saobraćajnu nesreću nakon koje je četrdesetak dana bio u stanju kome, iz koje je uspio da izađe i oporavi se uz ogroman napor, volju, rad i podršku bližnjih, a danas je osoba sa šezdesetpostotnim invaliditetom.

Milan koji je bio gost naše današnje emisije “Nedjeljni razgovor” prisjećajući se nemilog događaja, priča da je tog 22. avgusta vozio motocikl u alkoholisanom stanju i bez kacige, uz brzinu od 170 kilometara na sat.

“ Tog dana sam zajedno sa drugom obilazio gradske lokale i u svakom od njih sam pio alkohol. Na kraju sam napravio neki problem, ali sam krenuo da odvezem druga kući i vratim se u kafić kako bi razriješio situaciju u kojoj sam se našao. Kada sam došao do motora, nije htio da upali, ali sam bio uporan. Konačno smo krenuli, a ja sam bio u alkoholisanom stanju, bijesan zbog svađe u kojoj sam učestvovao i što me drugar sprječava da odmah "razriješim konflikt". Iz ovog ugla mi sve izgleda kao da sam jurio u smrt. U blizini požarevačke bolnice sam doživio saobraćajni udes, a pritom sam se kretao 170 kilometara na sat. Glavom sam polomio drvene grede koje su se nalazile na tom mjestu. Moj drug je prošao sa teškim tjelesnim povredama koje nisu bile opasne po život, a za mene su, bukvalno, mislili da sam na izdisaju” – priča Milan.

U komi je bio više od četrdeset dana, povrede su bile brojne, a ljekari nisu imali dobre prognoze.

“ Kada sam izašao iz Urgentnog bio sam u plitkom stanju svijesti i te dane ne pamtim, ali kada sam se probudio iz kome bio sam srećan jer sam živ, udišem, govorim, trepćem. Samo sam to mogao , a sve ostalo je bilo nemoguće za mene. Nisam mogao da se okrenem u krevetu na samimn počecima. Odjednom ne mogu ništa da radim i pitam se kako ću sada da zaradim novac, da obezbijedim egzistenciju… Onda, ništa mi drugo nije preostajalo nego da se trudim i vježbam, iako su prognoze bile loše. Zapravo su ljekari rekli da ću moći samo da trepćem i po malo govorim. Ipak, imam divne roditelje koji su tada sve zanemarili, samo sam ja bio bitan. Bili su non stop uz mene, zajedno sa terapeutom i po nekim drugarom” – priča Milan.

Kaže da su prijatelji, kako je vrijeme prolazilo, sve manje dolazili kod njega i družili se.

“ Kada sam dobio prvi slobodan vikend iz bolnice, došao sam kući i zatekao roditelje, tadašnju djevojku i četrdeset drugara, što me je jako obradovalo. Narednog vikenda ih je bilo petnaestak, uz majku, oca i djevojku. Već treći put tu su bili samo roditelji i djevojka. Tada sam shvatio da ne mogu da se oslanjam ni na koga niti da očekujem nešto od drugih, iako sam ja davao sve za druge. I danas sam takav, ne žalim, prosto sam taj tip” – priča Milan koji kaže da je u tom periodu prekinuo vezu sa djevojkom za što je, dodaje, kriv njegov ego.

U ranim dvadesetim se, priča, trudio da bude mangup, a to nažalost, poručuje mladim ljudima, može “mnogo da košta”.

“ To su godine kada ste željni dokazivanja na svim poljima. Ja sam se dokazivao svuda, samo ne na mjestu gdje je to trebalo kao što je škola. Bio sam “šampion” - u kafani, na ulici, u brzini… Mislio sam da ništa loše ne može da mi se desi u ovoj mjeri. Prije ovog imao sam manje udese, odnosno one u kojima moj život nije bio doveden u pitanje. Nakon ove nesreće sam imao i operaciju mozga. Sve je bilo mnogo teško” – priča Milan.

On poručuje mladim ljudima da budu odgovorni i poštuju propise.

“ Cilj je da sjutra živite kao i danas, zato ne vozite pod dejstvom alkohola, ne sijedajte u vozilo kojim upravlja vozač u alkoholisanom stanju. Motoristi bi trebalo uvijek da nose kacigu kojom štite cijelu glavu jer je ona najbitnija, dakle – ne šlem, već kacigu. Ja to tada nisam uradio. U jednom trenutku, dakle, sve može da se promijeni. Danas nestabilno hodam, nestabilni su mi pojedini pokreti ali i govor” – ispričao nam je Milan.

Oformio je udruženje koje nosi naziv “ Milan Mitić – jedan u deset miliona”. “ Članova ima dosta. Udruženje se bavi isključivo predavanjima o bezbjednosti u saobraćaju i ja sam predavač. Zašto ovaj naziv udruženja? Kažu da je osoba koja preživi ovakav udes jedna od milion, a onaj ko se oporavi u granicama u kojima sam se ja oporavio – taj je jedan u deset miliona. Ko želi da me kontaktira – može to da uradi preko fejsbuka i instagrama” – kaže Milan.

“Stranac u sopstvenoj koži” – naziv je knjige koju je, prateći njegovu priču odnosno preživljavanja njegovih bližnjih u periodu nakon nesreće, napisala Danijela MilaNova.

“ Danas radim u gradskoj upravi u Požarevcu, svakog dana idem na treninge, koliko god sam u prilici – održavam predavanja u školama. Ne bih želio ni jednom roditelju da se nađe u situaciji u kojoj su se našli moji, iščekivajući ishod moje borbe za preživljavanjem. Nadam se da će moja priča pomoći nekom mladiću koji brzo živi, da uspori. Moja poruka je: Ne brže od života. Bolje je izgubiti trenutak u životu nego život u trenutku” – zaključuje Milan.

Razgovor jer zabilježila Jelena Kljajević, a reprizu “Nedjeljnog razgovora” u kojem smo ugostili Požarevljanina Milana Mitića poslušajte od 19 sati i 30 minuta.

Podsjetimo, Milan je nedavno u okviru programa obilježavanja Međunarodnog dana mladih, u organizaciji opštinskog Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti - Kancelarije za prevenciju bolesti zavisnosti, RE populaciju i rodnu ravopravnost u Kotoru održao predavanje na temu “Bezbjednost mladih u saobraćaju”.

Foto Radio Kotor

       Privatna arhiva