Društvo

Senzibilitet djeteta je jako važan u uspostavljanju različitih relacija, pa je tako i kada su prijateljski odnosi u pitanju.

Roditelji su, nerijetko, u namjeri da “olakšaju djetetu”, spremni da “preuzmu stvari u svoje ruke”. Tako oni koji procjenjuju da je njihovo dijete stidljivo, a u namjeri da ga učine druželjubivim – mališanu nameću situacije u kojima će se naći u većoj grupi vršnjaka, a dešava se i da im i sami “biraju drugare”.

Ukoliko mu kažete da bi bilo lijepo da se što češće druži sa Petrom, na primjer, pa i ukoliko mališan to posluša, vama će biti lakše ali djetetu možda i neće. Nekada ih jednostavno treba pustiti da sami nađu svoje mjesto u društvu ili – reagovati suptilnije. Psihologica Ivana Mihović kaže da je jako važno “dijete spontano uvoditi u različite ambijente, okruženje odnosno omogućiti im komunikaciju sa drugima na suptilan način”

“Više sam za varijantu tog spontanog uvođenja i to ne na silu. Bez onog – hajmo sada kod ovog ili kod onog. Treba djetetu dati mogućnost da se sreće sa drugim ljudima, Na primjer putem nekih zajedničkih aktivnosti. Upisati ga na neki sport ili mu omogućiti neku drugu igru odnosno zajedničko aktivnost koja podrazumijeva prisustvo više djece. To “guranje” stidljivog djeteta u komunikaciju, može imati kontra reakciju. Ta djeca najbolje reaguju kada ih vi pustite malo neko vrijeme, udaljite se, a onda im se neko dijete spontano približi. Dakle, bez forsiranja jer je njima potrebno neko vrijeme” – objašnjava Mihović.

Roditelji se, kaže, vrlo često plaše, misleći da ako sami ne reaguju – dijete neće nikad ovladati socijalizacijom. “To nije tačno jer su djeca socijalna bića, samo što su malo nesigurna, a tim forsiranjem samo tu nesigurnost dodatno pospješujemo. Treba ih pustiti u tu njihovu zonu. Kada oni osjete da im neko drugo dijete prija - oni će ući u komunikaciju sa drugim djetetom. Nekada je dovoljno otići u neki park ili igralište gdje ima druge djece i fizički se udaljiti od djeteta, jer roditelji obično u strahu za svoju djecu budu “zalijepljeni za mališana”. Treba se fizički udaljiti jer dijete može osjetiti da se roditelji plaše, što izaziva još veći strah kod najmlađih. Samo ih pustiti da sve dođe na nekakav prirodan tok, a vrlo brzo će doći - samo kada se roditelj malo opusti” – navodi Mihović.

Vrlo je problematično i “etiketirati djecu” i stalno im ponavljati da su stidljiva ili – sa druge strane nestašna. “U tom slučaju, dijete na osnovu onoga što mu se stalno ponavlja – stekne neku sliku o sebi, formirajući je na osnovu utisaka odraslih. Recimo, djeca koja su nestašna, nerijetko sama  za sebe kažu “da su jako bezobrazna” onda kada ih pitate da se opišu u  par riječi. Dijete, zapravo, vrlo često i ne zna dobro što to znači. Kada mališan ima pet ili šest godina i vi mu kažete da je stidljiv, on možda i ne razumije u potpunosti značenje te riječi, a pripiše sebi tu osobinu. Tako da je vrlo nezgodno u njihovom prisustvu govoriti na taj način. Neophodno je da odrasli budu veoma pažljivi” – zaključuje Mihović.

Repriza emisije “Radost” čija je gošća i ovoga puta bila Ivana Mihović, na programu je u utorak 23. marta od 19 sati i 30 minuta.

Foto Privatna arhiva