Društvo

Gošća emisije “Radio škola” Radio Kotora bila je psihološkinja i psihoterapeutkinja, Ivana Mihović.

U nastavku pročitajte intervju koji je na temu predrasuda i stereotipa kod mladih zabilježila novinarka Radio Kotora, Sanja Čavor.

• Koji su glavni razlozi porasta broja predrasuda kod mladih ljudi?

Glavni razlozi su isti kao i kod nas, odraslih. Podsjetiću da naše mišljenje funkcioniše po principu stvaranja kategorija (znači, čaša je svaka čaša, bez obzira na boju ili oblik, svaka pripada kategoriji čaše). Naš um tako radi zbog takozvane “mentalne ekonomije”, a to znači da stvaramo kategorije da bi pojednostavili razmišljanje i “uštedjeli” utrošenu energiju. Kako odrastamo, taj način razmišljanja primjenjujemo i na ljude. Znači, pripadnik/ca jedne nacije stavljen/a je u kategoriju i zbog toga ima određene karakteristike koje mi automatski procjenjujemo iako ga/je nismo lično upoznali. I tako za sve što treba biti dijelom neke kategorije. Na to, koliko smo skloni da taj mehanizam adaptiramo, uz malo više kritičkog stava, svakako utiče sredina u kojoj odrastamo, ali i predrasude koje imaju odrasle osobe oko nas i od kojih najčešće učimo. Dakle, ukoliko mladi ljudi imaju sve više predrasuda, onda moramo reći da su to naučili od članova porodice, te društva u kojem odrastaju.

• Jesu li njihovi stavovi zasnovani na vlastitim iskustvima ili su rezultat uticaja društva?

Rekla bih da su svakako većinski uticaj društva. Iako ponekad mogu biti utemeljeni i na nekim ličnim stavovima, koji se značajno razlikuju od onih koji su prisutni u društvu. Ne smije nam biti izgovor da nemamo dovoljno vremena da radimo na ličnom razvoju, iskustvima i znanjima, jer ćemo, u tom smislu nerjetko biti u situaciji da  pojednostavljujemo, iskrivljujemo i generalizujemo sliku o nekom ili nečem.

• U toku procesa socijalizacije dječji emocionalni razvoj je pod uticajem različitih faktora, kao što su emocionalni odnosi u porodici, interakcija s vršnjacima i djetetovi odnosi sa odraslima van porodice. Koji faktori su dominantni?

Svi faktori koji ste naveli su veoma bitni i rekla bih da su prilično ravnomjerno zastupljeni. Zavisi samo od dobi u kojoj se dijete nalazi, koji od njih će zauzeti prioritet. Na samom početku života djeteta roditelji i bliža porodica imaju glavni uticaj na njegov razvoj, a kasnije je dominantan uticaj društva. Mišljenja sam da bismo mi odrasli trebali da osjećamo odgovornost i strogo vodimo računa o potencijalnom razvoju predrasuda, jer svi mi kao društvo treba da smo primjer mladim generacijama. Roditelji, uža i šira porodica su naravno primarne radi stvaranja neke baze na kojoj se kasnije dalje razvija ličnost. 

• Ako stereotipi podrazumijevanju mišljenje, predrasude, osjećanja, diskriminacija podrazumijeva postupanje ili ponašanje koje je nepravedno prema nekoj osobi. Koji oblici diskriminacije su danas najčešće zastupljeni među mladima?

Radi se o polnim, uzrasnim predrasudama, prema  članovima drugih vjerskih zajednica, osobama sa invaliditetom. Smatram da je naše društvo i dalje prilično “strogo” prema bilo kom obliku različitosti. U teoriji smo svi vrlo otvoreni i djelujemo prihvatajuće, međutim, u praksi se onda ispostavi da nismo slobodni od predrasuda. Rekla bih da danas imamo najviše predrasuda u vezi sa slobodom izražavanja mišljenja i donošenja odluka vezanih za lične izbore, bilo da se radi o seksualnoj orjentaciji, izboru svog prezimena, statusa, nacionalne pripadnosti. Vrlo smo strogi prema svemu što je drugačije od onoga što mi smatramo ispravnim. 

• Mnogo toga nam dolazi iz samo jedne od aplikacija na telefonu, tabletu...U toj brzini, predrasude štede puno vremena, a mladi ljudi mogu formirati mišljenje bez potrebe za činjenicama?

Danas sve mnogo brže funkcioniše nego ranije. Sve je mnogo dostupnije. Mladim ljudima je jako teško da se odupru izražavanju predrasuda, jer prihvatajući neke od oblika ponašanja svojih vršnjaka, budu i sami prihvaćeni kao dio grupe. Pojedinac koji je različit često je meta predrasuda, a potom i nekih vrlo neadekvatnih oblika ponašanja. Tu se jako teško oduprijeti i sam/a ne podleći predrasudi već prihvatanju. Mnogo je kategorija koje su danas podložne diskriminaciji. Nekada je to vrlo vidljiva diskriminacija, a nekad je i vrlo suptilna, izražena na prvi pogled na mnogo blaži način, ali je u svakom slučaju jednako pogubna. 

• Većina mladih je aktivna na društvenim mrežama i koriste internet svakodnevno, što stvara priliku za zloupotrebu tog prostora, pod zaštitom virtuelnog okruženja. Svjedoci smo da su posebno ugrožene mlade osobe koje su popularne na društvenim mrežama, jutjuberi, influenseri, tiktokeri?

Mladi su danas veoma aktivni na internetu i često smatraju da su spremni na sve ono što ih čeka. Međutim, kako vrijeme odmiče i raste broj pratilaca, počinju da shvataju kako ih itekako uvrijede i zabole ružni komentari koji drugi o njima slobodno izražavaju. Mnogo je jednostavnije pisati krijući se iza tastature, nego u direktnoj komunikaciji nekome nešto saopštiti. Iza ekrana se, izgleda, lakše pronađe hrabrost za iznošenje različitih stavova, jer je neki od nas nemaju u komunikaciji koja nije on line. 

• Tome u prilog i korišćenje lažnih profila, što im dodatno smanjuje odgovornost, a povećava osjećaj zaštićenosti.

Da. Možete biti bilo ko i pisati bilo šta, a da za to ne morate preuzeti odgovornost. Mnogima to pruža bezrazložni polet, jer te osobe vjerovatno nisu u stanju da gledaju sagovorniku u oči. Između ostalog, zato što bi se plašili posljedica. Ovako, sjedite u svojoj sobi, u comfort zoni i nekako ste sigurni da vas niko ne vidi i ne zna zapravo ko ste.

• Integracija načela rodne ravnopravnosti podrazumijeva princip koji promoviše rodnu ravnopravnost i uključenost, preispitujući rodno-specifične uloge i stereotipe, te promoviše jednaka prava i mogućnosti za žene i muškarce. Koliko mladi danas dovoljno znaju na ovu temu?

Smatram da su mladi danas dovoljno o tome informisani, ali nisam sigurna da djevojke, a i žene mogu to i da praktično sprovedu u svoj svakodnevni život. Sigurno da je situacija mnogo bolja nego što je ranije bila, ali patrijarhalni principi su i dalje jako ukorijenjeni u svima nama. Ne treba odustajati, već treba stalno učiti djevojčice, djevojke i žene, a isto tako i dječake, momke i muškarce, da smo svi isti i da svi imamo pravo na svoje izbore i odluke. Da je svačiji život jednako vrijedan i da se moraju poštovati svačija osjećanja. U društvu su danas postavljeni visoki kriterijumi, kako za žene, tako i za muškarce, rekla bih predimenzionirane u svakom smislu. To se odnosi najprije na fizički izgled. Svjedoci smo da je te standarde koje nameću mediji u stvarnosti teško to dostići, što kod mladih stvara ogromnu frustraciju i nezadovoljstvo. 

• Što može pomoći da predrasuda bude manje i da živimo u tolerantnijem društvu?

Živimo u kompleksnom svijetu i izazovnom vremenu koje traži stalno učenje i napredovanje. Pomoglo bi da se, prije svega od ranog djetinjstva u porodici započne sa razvijanjem empatije i tolerancije. Osim toga, da se kao individue potrudimo da događaje percipiramo iz različitih uglova, jer će to pomoći i bolje razumijevanje istih. Važno je i da se svakodnevno preispitujemo na temu sopstvenih reakcija na određene događaje i kakvo mišljenje zauzimamo prema nekome ko je različit. Jedino tako možemo prevazići  nelagodnost koju osjećamo prema nekome, a čiji se izgled, mišljenej i stav znatno razlikuje od našeg. Empatija je u današnjem društvu, nažalost, na vrlo niskom nivou i možda jedna od najvažnijih koju moramo osnaživati kako bismo bili spremni da je prenosimo na mlađe generacije.  

Intervju je dio projekta “Sloboda govora/govor mržnje, izazovi u komunikaciji” i “Pandemijska realnost-između znanja i pretpostavki”, finansiranog od strane Ministarstva kulture i medija Crne Gore. 

Tekst: Sanja Čavor

Foto: Radio Kotor