Društvo

Dnevni raspored školaraca nerjetko zna biti naporniji od većine odraslih.

Kako je za Radio Kotor kazala psihološkinja i psihoterapeutkinja Ivana Mihović, činjenica je da današnji način života, brojni zahtjevi i očekivanja od djece nose velike pritiske. “Roditelji često, iako svjesni obimnog školskog gradiva, djeci zadaju toliko drugih vannastavnih aktivnosti kako bi se svi njihovi kapaciteti probudili i iskoristili. Upravo zato danas osnovci nemaju priliku za odmor i opuštanje na pravi način. Ukoliko ne pohađaju kurseve stranih jezika, ne idu u muzičku školu, na ples, balet ili sportske aktivnosti, oni svoje vrijeme provode uz mobilne telefone, tablete ili na društvenim mrežama“, navodi Mihović.

Postoje djeca, pojašnjava, koja će sama iskazati želju da se upišu na neku aktivnost, a postoje i ona koju će trebati malo pogurati. “Važno je da kao roditelji prepoznamo talenat, želju i zainteresovanost naše djece za određenu aktivnost ali nikako da ih forsiramo zbog sopstvenih ambicija. Ako dijete samo poželi da trenira neki sport ili recimo, svira neki instrument, roditelji su tu da pripaze kako njihova djeca ne bi olako odustala od svih aktivnosti koje upišu. Postoje i ona djeca koja su sramežljiva, povučena i tiha. I njima treba izaći u susret na način da im porodica bude podrška, da ima  razumijevanja, te da ih ohrabruje da to mogu. Ukoliko nakon određnog perioda dijete nije sretno u aktivnostima koje je prihvatilo, u redu je da odustane. U slobodnim aktivnostima djeca treba da uživaju, jer to svakako može biti dobar temelj za izbor budućeg zanimanja”, poručila je Mihović.  

Što se tiče izrade domaćih zadataka, Mihović kaže da je to zadatak djeteta, a ne roditelja. “Iz dosadašnje prakse mogu da zaključim da se roditelji nekad češće bave domaćim zadacima, nego djeca. To je pogrešan pristup. Djeca moraju svakoga dana imati period za odmor, tokom kojeg možete razgovarati sa njima, osmišljavati zajedničke ativnosti.  Kažnjavanje, osuđivanje i kritika djeteta zato što nije na vrijeme i uspješno odradilo domaći zadatak, imaju kontraefekat. Zato je važno postaviti granice i uvesti pravila ponašanja nakon povratka djeteta iz škole, ali mu biti oslonac i podrška. Pustiti ga da samo odradi domaći zadatak i nakon toga provjeriti urađeno. Nikako sjedati sve vrijeme sa njim i unaprijed odgovarati na pitanja na koja trenutno ne zna odgovor”, zaključila je MIhović.