Društvo

Fondacija ”I ja imam pravo da budem mama” ima za cilj da svaka osoba u Crnoj Gori koja se susrijeće sa bilo kojim oblikom neplodnosti, dobije potrebnu psihološku, emocijalnu i zdravstvenu pomoć.

Svoje aktivnosti usmjerava na podizanje svijesti zajednice o povećanju znanja o dostupnim programima i uslugama koje se nude u našoj zemlji i inostranstvu, kao i na unaprjeđenje svih usluga vantjelesne oplodnje u Crnoj Gori. To je gostujući u emisiji Medikament Radio Kotora kazala predsjednica Fondacije Žana Mihaljević.

,, U  posljednje vrijeme, veliki broj aktivnosti posvećujemo edukaciji mladih, pokrećemo nove projekte i bavimo se kontracepcijom i liječenjem bolesti reproduktivnih organa. Radimo na osvješćivanju mladih ljudi, kako bi bili spremni na neke situacije koje im se mogu desiti u budućnosti, a koje se mogu preduprijediti. Stoga pokušavamo da utičemo na mlade da poprave životne navike i stil života, što više se bave fizičkom aktivnošću, vode računa o ishrani. Trudimo se da im pokažemo šta je to što utiče na njihovu plodnost. Mladi su skloni ka tome da jure za karijerama i uglavnom brzo žive, a u tom  brzom načinom života, dešava se da zapostave svoje reproduktivno zdravlje”- kaže Mihaljević.

Kako podsjeća, prošle godine aktivnosti Fondacije su bile usredsređene na izradu i implementaciju Zakona o finansiranju postupaka liječenja medicinski potpomognute oplodnje i Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji.

,, Nastojali smo da predložimo nove procedure, tako da je sada kroz zakon prepoznat “uvoz i izvoz genetskog materijala”, po prvi put će biti formiran Nacionalni registar podataka za liječenje neplodnosti, a očekuje se u narednim godinama i formiranje banke reproduktivnog materijala. Povećan je broj postupaka vantjelesne oplodnje za primarne neplodnosti (kad par nema djecu) i sekundarne neplodnosti (kada parovi imaju jedno dijete ili djecu , a žele ponovo da se ostvare u ulozi roditelja). Prije stupanja na snagu ovih zakona, parovima su bila omogućena samo tri postupka na teret Fonda zdravstva, a sada je povećan broj postupaka i promijenile su se starosne granice. Takođe, zakonski je  prepoznato i liječenje neplodnosti kod muškaraca, kao i operativni zahvat mikro TESE na teret Fonda zdravstva”- pojašnjava Mihaljević.

Cilj Fondacije  I ja imam pravo da budem mama je kako ističe, da  utiče na unaprjeđenje zdravstvenog sistema u Crnoj Gori.

,, Tim Fondacije vrijedno radi i uskoro krećemo sa surogat programima koji se, za sada, realizuju u inostranstvu. Sklopili smo saradnju sa klinikom iz Irana, a imamo prijavljena četiri para kojima su potrebne usluge surogat materinstva. Surogat majke su ustvari kao pozajmljeni inkubator , kada žena u nedostatku materice ili zdravstvenih problema ili velikog broja neuspjelih vantjelesnih oplodnji, ne može da iznese trudnoću. Pitanje sa kojim se često susrećemo je: Kako majka može da rodi dijete i da ga da drugoj ženi?  Zato imam potrebu da pojasnim da tu ne postoji genetska veza, već u tom procesu surogat majka rađa dijete za drugu osobu.

Kad je u pitanju surogat program, nakon rođenja djeteta potrebno je prikupiti obimnu dokumentaciju koja obuhvata sertifikate, privremene pasoše, registraciju djeteta u Crnoj Gori ili eventualno u nekoj od zamalja regiona. Dosta napora smo uložili i uz pomoć ambasada i konzulata, više puta provjerili sam proces. Bilo je potrebno probiti tu prvu barijeru nepovjerenja, kako bi bili upoznati sa kompletnom procedurom”- ističe Mihaljević.

Ona poziva građane da - ukoliko neko u njihovom okruženju ima problem sa neplodnošću, soasjećaju sa njima, ali da ne propituju.

,, Svi koji su u procesu medicinski potpomognute oplodnje su obično osjetljivi tako da ih ne treba dodatno uznemiravati pitanjima, već im pružiti podršku, jer je parovima zasigurno teško nositi se sa činjenicom da ne mogu da prošire porodicu”- poručuje Mihaljević.

Za sada u Crnoj Gori ne postoje statistički podaci koji govore o broju parova koji imaju problem sa neplodnošću ili broju uspješno obavljenih medicinski potpomognutih oplodnji, ali kako dodaje Mihaljević, implementacijom zakona i osnivanjem samog Nacionalnog registra podataka uskoro će se dobiti relevantni podaci.

,, U Crnoj Gori je potrebno formiranje Centra za liječenje neplodnosti, koji već postoji u susjednoj Srbiji,  kako bi na jednom mjestu dobili svu medicinsku pomoć i uslugu u samom početku liječenja. Problem neplodnosti se detektuje kada žena ne može da zatrudni za godinu dana prirodnim putem u redovnim odnosima. To je znak da je vrijeme da se potraži medicinska pomoć od izabranog ginekologa ili urologa. Naš cilj je da svi oni koji se suočavaju sa neplodnošću ne moraju da idu van Crne Gore na liječenje,  već da se naš zdravstveni sistem unaprijedi i da se sve procedure obavljaju u našoj zemlji”- zaključila je Mihaljević.

Tekst: Tamara Vuković

Foto: Privatna arhiva