Društvo

Ljetnji period je pravo vrijeme da praktikujemo jogu na otvorenom, iako se jogom bavimo i zimi u zatvorenom prostoru, između ostalog, jer je važan kontinuitet u vježbanju, toplo vrijeme, ali svakako ne pretoplo, svake subote u ranim jutarnjim časovima izmami građane/ke i turiste u “učionicu na otvorenom” na Benovu gdje sa instruktorkom joge Lidijom Mihaliček vježbaju tehnike disanja, istezanja, opuštanja, meditacije, jačanja mišića i snage.

Joga  je stanje povezanosti koje nam dopušta da osjetimo i iskusimo sami sebe. Da li se tijelo prilagođava jogi ili joga tijelu - pitanja su na koja često tragamo za odgovorom. Šta je najvažnije da znamo kada je ova tema u pitanju i kada počinjemo da se bavimo jogom, sa kakvim motivima i očekivanjima – za naše talase govorila je Mihaliček.

Ističe da jogu mogu praktikovati svi, te da ne postoji starosno, polno ili bilo koje drugo ograničenje.  

“Razne su predrasude, možda i zbog instagrama na kojem gledamo slike savršenih cura u jako čudnim položajima i pozama. I onda ljudi steknu utisak da je to joga i da odmah treba da znamo da napravimo stoj na glavi. Ali zapravo jogom se mogu svi baviti. Kažu ko može i ko je sposoban da diše, taj može raditi jogu” – objašnjava Mihaliček.

Postoji više stilova i pravaca joge.

“Neki su malo zahtjevniji, kompleksniji, treba malo više fizičke snage, ali imamo i neke pravce koji su mirniji, koji veći akcenat imaju na istezanju, opuštanju. Sama riječ joga znači ujedinjenje. Tu imamo ujedinjenje fizičkog, mentalnog i duhovnog na energetskom nivou. Da bi imali zdravlje i balans moramo raditi na sva naša tri tijela: fizičko, energetsko i mentalno. Osoba može biti fizički u jako dobroj kondiciji, ali recimo da je nervozna i da se mentalno dobro ne osjeća. Isto tako imate ljude koji su mentalno jaki, ali nemaju jačinu u fizičkom tijelu. Tu mora da se nađe balans, a upravo nam joga to nudi” – ističe Mihaliček.

Napominje da se na Zapadu ljudi sve više okreću jogi.

“Ne možemo zaobići stresan način života i okolnosti koje nam život donosi. Ali možemo da umirimo sebe iznutra. Kad vi nađete taj mir unutar sebe, lakše pristupate i problemima koji vam uđu u život. Meni je tu najveću prednost dala joga, više nego da li ću neki položaj savladati ili neću. Lijepo je kada pratite neki period vježbanja, pa nešto uspjete uraditi i napredovati, ali taj mir koji nađete u samoj srži vašeg tijela, to je najveći poklon što joga može da vam pruži” – kaže Mihaliček.

Danas se, navodi, joga praktikuje i u školama.

“Vježbama se poboljšava koncentracija, a takođe manje će biti sukoba. U Ženevi rade na projektu u Međunarodnoj organizaciji zdravlja da joga bude obavezna u bolnicama. Sad je imaju samo pojedine sređene države, kao što je Švedska i zapadne zemlje, ali u Ženevi rade na projekti da to bude obaveza. Pacijentima koji boluju od bilo koje bolesti, da li na fizičkom tijelu ili psihičkom, zaista se može naći mir i poboljšati cjelokpuno stanje” – objašnjava Mihaliček.

Navodi da na Balkanu i dalje vladaju predrasude kada je u pitanju praktikovanje joge. Mnogi ljudi su mišljenja da muški pol nije predodređen za časove joge. Međutim, jogu mogu praktikovati svi.

“Ljudi uglavnom misle da je joga za žene, a u stvari to nije tako. Kada pogledamo Indiju, najveći učitelji su upravo muškarci. Opet se vraćamo na činjenicu da svi koji dišemo možemo raditi jogu. Normalno je da su muškarci manje fleksibilni, ali baš bi zato trebali raditi jogu. Oni imaju veću snagu nego mi, pa mogu raditi neke zahtjevnije vježbe poput stojeva itd.

Jako me raduje da sve više sportista uvodi jogu. Imala sam čast raditi sa mladim vaterpolistima koji su došli iz Amerike u kamp kod trenera Saveljića. To su mlade osobe oko 17, 18 godina. Radili smo u parku. Oni svakodnevno rade jogu” – ističe Mihaliček.

Ljudi koji se profesionalno bave sportom, ocjenjuje Mihaliček, poželjno je da praktikuju jogu.

“U svakom sportu se koristi određena grupa mišića. Zato teniseri i fudbaleri koriste jogu. Sa jogom istežu ili dođu do nekih mišića koje ne koriste aktivno kao druge grupe. To je što se tiče fizičkog dijela, a i njima treba mentalni dio jer treba naučiti i imati poraze. Pričala sam sa borcem koji mi je rekao da on kada se bori, toliko je mentalno ojačao, da ima lični osjećaj kao da može da predvidi pokret svog protivnika. Kao što i sama riječ kaže – sa jogom dobijate sve u jedno na svim poljima” – kaže Mihaliček.

Joga se na Zapadu već neko vrijeme priznaje kao pomoćna metoda u liječenju određenih poremećaja i bolesti.

Pored toga što je instruktorka, Mihaliček se bavi i joga terapijom.

“Joga terapija se razlikuje od klasične joge u smislu da se individualno pristupa svakom polazniku. U joga terapiji uzmete sve podatke o vašem pacijentu ili polazniku. Svi mi kada dođemo na jogu dođemo iz nekog stanja. Niko ne dolazi sa balansom. Svi dolaze iz nekog stanja, da li je u pitanju anksioznost ili čak neko želi popraviti svoju fleksibilnost, neko iz znatiželje da proba, da dođe do stoja na glavi ili ljudi imaju problema sa kičmom zbog dugog sjedanja na poslu, napetosti od svih vrsta poslova. Joga terapija, osim godina koje se uzimaju u obzir, uzima se i zanimanje. Ljudi raznih zanimanja imaju različite probleme. Obično stomatolozi i frizeri pate od gornjeg dijela leđa jer su u tom položaju. Svi koji dugo sjede u kancelarijskim poslovima pate uglavnom od kičme i gubi se energija koja se pokreće kroz taj dio tijela” – objašnjava Mihaliček.

Naš najveći energetski kanal, navodi, jeste sušumna koja ide uz kičmu.

“Sve to se uzme u obzir, od čega polaznik ima neki zdravstveni problem i onda se naprave isključivo za njega tehnike disanja i vježbe. Neko ko ima problem nekog dijela kičme, on možda neće moći da se uvrće u tvisteve tako duboko, ali onda se napravi sistem za njega kako da vježba. To polaznik vrlo brzo savlada, pa može kod kuće da vježba jer jako je važno da je vježbanje redovno” – ističe Mihaliček.

Napominje da jogu treba praktikovati svakog dana.

“Za jogu kažu da je bolje vježbati svakog dana 10 minuta, nego da radite dva puta sedmično sat i po. Bolje je da imate kontinuitet u vježbanju a da je kraće praktikujete. Ako nemate vremena za sat, možete naći deset minuta. Osoba koja ima ful radno vrijeme, obaveze, porodicu, obično pita kad da uvrsti jogu. Tih 10 minuta se uvijek može naći ili pola sata. Za jogu se uvijek može naći vrijeme ako jako želite. Sve to polazi iz glave. Žao mi je što se ljudi obično sjete praktikovati jogu kada već imaju neki problem” – kaže Mihaliček.

Mnogo prije dođe do problema na energetskom nivou.

“Na taj način funkcioniše i kvantna medicina. Energija vibrira. Mnogo prije se naše tijelo razboli na energetskom nivou i tek onda dođe do fizičkog. Mi uopšte ne pitamo naše tijelo kako je. Tek kada nas zaboli zub, onda osvjestimo da imamo taj dio tijela” – napominje Mihaliček.

Najbolje vrijeme za praktikovanje joge je u jutarnjim satima.

“Jogu je najbolje raditi ujutru na prazan stomak. Uvijek vodimo brigu da radimo na prazan stomak baš zbog tvistova, uvrtanja, idemo glavom na dolje... da ne bi došlo do mučnine. Dobro je da vam joga ujutru podigne uspavanu ili kundalini energiju i onda je osoba spremna za taj dan i okolnosti koje će joj se desiti, spremnija je da se sa njima bori.

Može da se radi i uveče, s tim što se tada ne praktikuju brža vježbanja iz razloga što se tijelo priprema za san i ne želimo da ga budimo. Tada ne treba praktikovati ni pozdrave suncu i druge vježbe koje podižu energiju, jer se tijelo sprema za počinak. Uvijek vodimo brigu da je prošlo sat i po do dva poslije jela. Jin jogu ljudi praktikuju u kasnijim satima. Bazira se na istezanju, kratkim meditacijama, tehnikama disanja i ona je jako opuštajuća. Ujutru se rade dinamičniji stilovi joge” – navodi Mihaliček.

Neke od osnovnih i sastavnih tehnika joge su meditacija i mantra.

“Svaki čas joge počne sa nekom malom meditacijom da bi se tijelo opustilo jer vi ne možete istezati tijelo koje je napeto.  Joga postoji preko 3 hilajde godina. Oni su je proučavali na ljudskom tijelu. Moramo voditi računa o tome da tijelo istežemo. Zato je uvod uvijek da se utišamo i da uđemo unutar sebe. Možemo početi sa tehnikama disanja koje mogu biti i na početku i na kraju. Te tehnike disanja svako može da uvede u svoj život. I za to nam ne treba puno sati, već nekih 10 minuta malo se umirimo. Naše tijelo može da se reprogramira jedino kada je u  opuštenom stanju, kao i naše ćelije i sva vitalnost” – kaže Mihaliček.

Podsjeća da tehnike disanja čiste naše energetske kanale. NJih je u tijelu 72 hiljade.

“Imamo ih iza uši, na dlanovima, itd.  Osim čišćenja energetskih kanala, te tehnike pomažu nam za pluća, disanje, organe. Uglavnom je danas disanje povezano sa stresom, odnosno našim mentalnim tijelom. Čim smo pod stresom, krećemo da dišemo plitko, dah nam postaje ubrzan” – navodi Mihaliček.

Ne koristimo ni kapacitet pluća, ni ostalih organa koliko bi trebalo.

“Samim tim nema dovoljno kiseonika, ne samo za pluća, već za sve organe, cijelo tijelo. Kiseonik ide preko krvnih sudova do tkiva po cijelom tijelu. Imamo jako puno tehnika disanja. Uvijek idemo sa nekim najosnovnijim za početnike, a to je troslojno disanje. Osoba (polaznik) nauči prvo da diše stomačno, što je jako teško za početnike. Što se tiče stomačnog disanja, ono je jako dobro jer nam se dijafragma odmara. Onda učimo da taj dah od stomaka ide ka gore prema rebrima i grudnom košu. Jer uglavnom kada dišemo in e razmišljamo o tome, držimo mišiće stomaka uvučenim. Troslojno disanje ide od stomaka preko rebara grudnog koša i izdah je u istom pravcu unatrag” – objašnjava Mihaliček.

Postoje i tehnike disanja za čišćenje unutrašnjih organa.

“U Indiji jako daju važnost na unutrašnjem čišćenju. Imate i brzo vatreno disanje kapalabati gdje pomoću te tehnike čistite vaše unutrašnje organe.

U jogi se uvijek može napraviti modifikacija u odnosu na godine i stanje. Ona je prilagodljiva svima.

Što se tiče djece, njima čas ne treba da traje kao odraslima (sat ili duže), već nekih dvadeset minuta do pola sata i to uvijek bude kroz neke animacije. Indijski učitelji su u prirodi dobijali inspiraciju. Oni su mnoge položaje nazvali po životinjama. U jogi imate recimo položaj zeca, mačke, krokodila, žabe, kobre, psa i onda to djeci bude jako zanimljivo” – kaže Mihaliček.

Joga ima više od 74 hiljade položaja. Za instruktora joge potrebne su posebne obuke i licence.

“Ima nekoliko nivoa obuke. Osnovna obuka traje 200 sati. Ja sam osnovnu obuku završila kod Nine Lazić u Beogradu. Željela sam da se malo više obučim pa sam upisala Holističku akademiju Maja u Beogradu. Kada ispunim 600 sati postaću joga učliteljica, a to znači da mogu držati obuke za joga instruktore.  

Ljudi koji uđu u tu priču, oni to toliko zavole da se raduju svakom seminaru, svakom novom znanju” – navodi Mihaliček.

Tekst: Irena Mačić

Foto: Radio Kotor