Društvo

Stres, mentalno i fizičko zdravlje pomoraca, uslovi rada na brodu, kao i uloga pomorskih kompanija u očuvanju zdravlja zaposlenih, u fokusu su istraživanja koja sprovodi doktorand Pomorskog fakulteta Kotor, mr Filip Mihailović.

Istraživanje se realizuje u okviru njegove doktorske disertacije pod nazivom „Model zdrave organizacije u pomorskoj industriji: menadžment ljudskih resursa za promociju zdravlja pomoraca“, a cilj je da se ukaže na izazove sa kojima se pomorci svakodnevno suočavaju, ali i na mogućnosti unapređenja njihovog zdravlja, radnih uslova i kvaliteta života.

Gostujući u emisiji “Život je more” Radio Kotora, Mihailović je govorio o najčešćim izvorima stresa u pomorskoj profesiji, usamljenosti i odvojenosti od porodice, sindromu profesionalnog sagorijevanja, ali i značaju pravovremenog prepoznavanja psiholoških poteškoća i podrške koju pomorcima mogu pružiti kompanije.

kada je riječ o motivima da se u okviru doktorskog istraživanja posveti upravo mentalnom zdravlju pomoraca, Mihailović ističe da je pomorstvo neraskidivo povezano sa Bokom Kotorskom i brojnim porodicama čiji su članovi život i rad vezali za more.

„Vjerujem da većina nas u porodici ima makar nekoga ko trenutno plovi ili je nekada bio pomorac. Ni moja porodica nije izuzetak. Završio sam Srednju pomorsku školu, a iako me je obrazovanje kasnije odvelo u drugim pravcima, život me je ponovo vratio pomorstvu, makar kroz jedan njegov segment“, kazao je Mihailović.

Poseban podsticaj za istraživanje pronašao je kroz profesionalni angažman u Specijalnoj bolnici za psihijatriju „Dobrota“, gdje je zaposlen posljednjih šest godina.

„Kroz rad, učenje i istraživanja shvatio sam da se mentalnom zdravlju pomoraca, kao jedne veoma specifične profesionalne grupe, ne posvećuje dovoljno pažnje. Biti pomorac, nekada i danas, zaista znači jesti hljeb sa sedam kora“, istakao je on.

Prema njegovim riječima, iskustvo rada u zdravstvenoj ustanovi dodatno mu je ukazalo na značaj prevencije, pravovremenog prepoznavanja problema i traženja stručne podrške.

„Jedna od najvažnijih lekcija savremenog društva jeste da, osim o fizičkom, moramo jednako voditi računa i o mentalnom zdravlju. Pomorci se suočavaju sa brojnim izazovima, prije ukrcaja, tokom boravka na brodu, ali i nakon povratka porodici“, objašnjava Mihailović.

Naglašava, međutim, da pomorce ne treba predstavljati isključivo kao ranjivu profesionalnu grupu.

Iako se o mentalnom zdravlju posljednjih godina sve otvorenije govori, Mihailović smatra da psihološki izazovi pomorske profesije još nisu dovoljno zastupljeni u javnosti.

Podsjeća da se ovom temom bave istraživači širom Evrope, ali da je riječ o širokoj oblasti koja zahtijeva detaljnije proučavanje pojedinačnih problema, poput stresa, depresije, anksioznosti, profesionalnog sagorijevanja i suicida među pomorcima.

Njegovo istraživanje usmjereno je na mentalno zdravlje iz perspektive menadžmenta i razvoja ljudskih resursa, odnosno na pitanje kako pomorske kompanije mogu doprinijeti očuvanju zdravlja svojih zaposlenih.

„Za pomorsku kompaniju izuzetno je važno da ima zdravog i zadovoljnog zaposlenog. Mentalno zdravlje pomorca može direktno uticati na sigurnost broda, posade, tereta i svih ljudi koji se u tom trenutku nalaze na brodu“, objašnjava Mihailović.

Govoreći o najčešćim uzrocima stresa, Mihailović naglašava da stres sam po sebi ne mora uvijek imati negativno značenje, jer predstavlja prirodnu reakciju organizma na izazove i prijetnje.

Problem, međutim, nastaje kada izloženost stresu postane dugotrajna i kontinuirana, što je česta pojava u pomorskoj profesiji.

Kako objašnjava, stresori sa kojima se pomorci suočavaju mogu se podijeliti u četiri osnovne kategorije: fizičke, psihološke, socijalne i organizacione.

,,Fizički stresori obuhvataju duge radne sate, fizičke napore, ekstremne vremenske uslove i poremećaje spavanja. Psihološki su povezani sa izolacijom, monotonijom, nedostatkom privatnosti i opasnostima koje nosi rad na moru. Odvojenost od porodice, osjećaj otuđenosti, čežnja za najbližima, nedostatak prijatelja i problemi u međuljudskim odnosima, kako na brodu tako i nakon povratka na kopno, predstavljaju značajne izvore stresa“, navodi Mihailović.

Zanimljivim smatra paradoks koji je donio razvoj savremenih komunikacionih tehnologija.

„Iako su pomorci danas zahvaljujući internetu, video-pozivima i društvenim mrežama gotovo stalno povezani sa porodicom i prijateljima, osjećaj usamljenosti nije nestao. Naprotiv, nakon završetka razgovora taj osjećaj može biti još izraženiji“, ističe on.

Četvrtu grupu čine organizacioni stresori, među kojima su sve veći administrativni zahtjevi, nejasna očekivanja poslodavaca i brojne procedure i regulative.

Mihailović podsjeća da se način rada na brodovima značajno promijenio.

„Nekada su pomorci duže putovali i teže komunicirali sa porodicama, ali su istovremeno više vremena provodili u lukama. Danas je sve ubrzano, komunikacija je jednostavnija, ali su administrativne obaveze i zahtjevi znatno veći. Tehnologija je riješila određene probleme, ali je otvorila i neke nove“, ocjenjuje Mihailović.

Jedan od važnih izazova u očuvanju mentalnog zdravlja pomoraca jeste stigma koja i dalje prati psihološke poteškoće i obraćanje stručnjacima za pomoć.

Smatra da na odnos prema mentalnom zdravlju u velikoj mjeri utiču porodično vaspitanje, društvene okolnosti i kulturološki obrasci.

„Mentalne poteškoće i dalje su stigmatizovane. Ljudi često nisu spremni da potraže pomoć, a smatram da je upravo odgovoran i zdrav odnos prema sebi prepoznati problem i blagovremeno se obratiti stručnom licu. Svako ima pravo na slabost i na loš dan“, poručuje on.

Prema njegovim riječima, pozitivne promjene ipak su primjetne, što potvrđuju i odgovori koje dobija kroz istraživanje.

Upitnik je podijeljen u nekoliko cjelina. Prva obuhvata demografske podatke ispitanika, druga se odnosi na reakcije na stres, dok se treća bavi sindromom profesionalnog sagorijevanja, odnosno burnout sindromom. Četvrti segment posvećen je ulozi pomorskih kompanija u zaštiti zdravlja zaposlenih, dostupnosti mehanizama podrške i informisanosti pomoraca o mogućnostima obraćanja za pomoć.

Ispitanici imaju mogućnost i da iznesu lična iskustva, komentare i sugestije.

„Važno nam je da saznamo koliko su pomorci upoznati sa mehanizmima podrške, kome mogu da se obrate, da li osjećaju sigurnost i postoji li strah od stigmatizacije ili odbacivanja. Njihovi odgovori mogu nam pomoći da formulišemo konkretne preporuke“, objašnjava Mihailović.

Kako zaključuje, briga o zaposlenima nije samo pitanje individualnog zdravlja, već i odgovornosti pomorskih kompanija i sigurnosti cjelokupnog pomorskog sistema.

Podsjećamo i na link ankete: https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSdUoyUXcK4fy3-3Oedrl3-nRsobPyur2LSXQ3y2mpKSLI24UQ/viewform?usp=header 

Razgovor sa mr Filipom Mihailovićem možete čuti na linku “Život je more”

Tekst i foto: Tamara Vuković