Društvo

Deklaracija Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima proglašena je 10. decembra 1948. godine i od tada se ovaj datum obilježava kao Međunarodni dan ljudskih prava.

Prvi član Opšte povelje o ljudskim pravima glasi: ”Svi ljudi rođeni su slobodni, sa jednakim dostojanstvom i pravima”. Dalje je navedeno, ljudska prava su zagarantovana, neotuđiva i regulisana nizom međunarodnih dokumenata.
Ovog ključnog datuma u modernoj istoriji, nacije svijeta su se okupile da pokušaju jednom zauvijek zakopati posljedice genocida koji se pokrenuo tokom Drugog svjetskog rata.
Donošenje Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima je jedno od prvih značajnih dostignuća Ujedinjenih nacija i obezbjedilo je osnovnu filozofiju za mnoge pravno obavezujuće međunarodne dokumente koji su usljedili.
Rezolucija 217A (III) usvojena od strane Generalne skupštine Ujedinjenih nacija proglašava “Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima zajedničkim standardom dostignuća za sve ljude i nacije, sa težnjom da svaki dio društva, imajući stalno na umu ovu Deklaraciju promoviše poštovanje za ova prava i slobode putem obrazovanja”.

Ovim povodom prenosimo saopštenje "Akcije za ljudska prava/Human rihgts action"

Povodom Međunarodnog dana ljudskih prava pozivamo građanke i građane da ne popuštaju pred kršenjem svojih prava, da ne okreću glavu od kršenja prava drugih ljudi, da potraže zaštitu i pomognu da Crna Gora dosegne vladavinu prava u opštem interesu.

Tema Međunarodnog dana ljudskih prava UN je zaštita ljudskih prava u doba krize izazvane korona virusom.

Ove godine se pokazalo da Crna Gora nema mehanizme za efikasno suprotstavljanje epidemiji u skladu s ljudskim pravima. Akcije za ljudska prava podsjeća na najvažnijie događaje koji su obilježili 2020. godinu.

U prvom talasu su preduzimane vrlo restriktivne mjere koje su, iako su sveukupno postigle rezultat u vidu iskorjenjivanja zaraze u maju, u pojedinim aspektima bile pretjerane i suprotne ljudskim pravima. Vlada je u jednom periodu, objavljivanjem ličnih podataka osoba u samoizolaciji, prekršila pravo na privatnost ogromnom broju ljudi i potkopala povjerenje u javno zdravlje i povjerljivost zdravstvenih podataka. Povodom ovako grubog kršenja privatnosti, reagovali su prvo specijalni izvjestioci Ujedinjenih nacija, pa tek onda Ustavni sud, koji je po inicijativi za ocjenu ustavnosti Građanske alijanse o tom događaju odlučio tek poslije četiri mjeseca, kada je to postalo beskorisno.

Vlada je tokom prvog talasa, kao i sada, neopravdano sasvim zabranila pravo na mirno okupljanje, bez izuzetka za ostvarivanje prava na protest, iako je okupljanje u tom cilju moralo biti omogućeno manjem broju učesnika, uz maske i poštovanje distance. Jednakost pred zakonom je dovedena u pitanje prilikom primjene mjera zabrane okupljanja na otvorenom i zatvorenom, lišavanja slobode i različitog pristupa u kažnjavanju onih koji su kršili mjere, kao i u odnosu na smještanje u karantin.

Drugi talas epidemije je obilježio utisak da su državni organi odustali od ozbiljne zaštite javnog zdravlja. Kao da je zauzet stav da se treba prepustiti sticanju tzv. „imuniteta krda“ i žrtvovati epidemiji 540 života, koliko ih je izgubljeno u drugom talasu, nasuprot gubitka samo 9 u prvom. Policija i tužilaštvo nisu uopšte ili nisu adekvatno reagovali na više masovnih okupljanja građana od čak pedeset hiljada ljudi na jednom mjestu, nakon čega se Crna Gora popela na žalosno drugo mjesto u svijetu po broju zaraženih u odnosu na broj stanovnika. Umjesto preuzimanja odgovornosti za propuste u procesuiranju svih koji su kršili mjere, državni organi su prebacivali odgovornost jedni na druge.

Pandemija koronavirusa je prikazala neodgovornu pasivnost Ustavnog suda, koji nijednom nije iskoristio ustavno ovlašćenje da se uključi u praćenje ostvarivanja ustavnosti i zakonitosti, iako je faktičko vanredno stanje, to zahtijevalo. Odlučivanje o podnijetim inicijativama za ocjenu ustavnosti i zakonitosti donesenih mjera uslijedilo je ili suviše kasno ili ga nije ni bilo. Ustavni sud nikad nije odlučio o inicijativi HRA i Instituta Alternativa za ocjenu ustavnosti potpune zabrane okupljanja, koja je uvedena u prvom talasu, a koju je uvela i nova ministarka zdravlja, bez predviđanja izuzetka za protestna okupljanja.

S druge strane, Ustavni sud je aktivno prkosio ustavnosti i zakonitosti izabravši sudiju Desanku Lopičić na nepostojeću funkciju „predsjedavajuće sudije“ i insistirajući da ona ostane na toj funkciji punih deset mjeseci u godini parlamentarnih izbora. Uprkos blagovremenom upozorenju šest nevladinih organizacija i Evropske komisije, odluka je kao neustavna i nezakonita ukinuta tek deset mjeseci kasnije, a NVO su zahtijevale od četvoro sudija koji su ugrozili integritet Ustavnog suda da daju ostavke.

Slobodu izražavanja je ove godine ugrozio novi trend hapšenja i kažnjavanja zbog kritike predstavnika vlasti i pronošenja neistinitih informacija na ličnim profilima na društvenim mrežama, isticanja zastava druge države i satiričnih objava, suprotno međunarodnom standardu slobode izražavanja. Pored apela na Upravu policije i državno tužilaštvo da zakone ne zloupotrebljavaju za svrhe represije, HRA je još u januaru Ustavnom sudu podnijela inicijativu za ocjenu ustavnosti krivičnog djela izazivanje panike i nereda iz čl. 398 KZCG, koji je omogućio hapšenje i krivično gonjenje prvo novinara, a onda i drugih osoba zbog pronošenja navodno neistinitih informacija, iako sadržaj koji su objavili nije podsticao na nasilje niti je predstavljao govor mržnje. O toj inicijativi još nije odlučeno.

Nekažnjivost torture je jedan od najvećih problema u zaštiti ljudskih prava u Crnoj Gori. Poražavajuća je bila odluka Višeg suda u Podgorici, kojom su desetorica zatvorskih službenika za koje je utvrđeno da su mučili zatvorenike, kažnjena samo uslovnim osudama, čime im je oprošteno i omogućeno da nastave da rade sa zatvorenicima, suprotno međunarodnim standardima. Posebno je zabrinjavajuće što državno tužilaštvo ni do kraja ove godine nije objavilo rezultate u istragama utemeljenih prijava policijske torture prilikom protesta u maju u Nikšiću i u Pljevljima, i junu u Budvi. Navode u izvještaju Evropskog komiteta za sprječavanje torture (CPT) o tome da kriminalistički inspektori u Crnoj Gori primjenjuju i elektrošokove u cilju iznuđivanja iskaza potkrijepile su i tri prijave zlostavljanja učesnika u istrazi „bombaških napada“. Iako su predstavnici i UN, i EU i ambasade Velike Britanije reagovali povodom ovog slučaja i apelovali da se hitno sprovede djelotvorna istraga, do danas, više od pola godine, rezultata nema.

Ni ove godine nije bilo pomaka u istraživanju ratnih zločina u skladu sa Strategijom koju je 2015. godine donio Vrhovni državni tužilac. Ministarstvo pravde je odbilo da objasni zbog čega već četiri godine traje postupak izručivanja Zorana Vukovića iz Srbije Crnoj Gori, koji je pravosnažno osuđen u Crnoj Gori zbog ratnog zločina nad porodicom Klapuh 1993. godine.

Sudski savjet je nastavio sa praksom postupanja suprotno ovlašćenjima propisanim Ustavom i zakonom. Na sjednici održanoj početkom februara, izabrali su i osmog predsjednika suda suprotno zakonskoj zabrani koja predviđa da jedna osoba može biti birana za predsjednika istog suda najviše dva puta. Uprkos odluci Upravnog suda kojom je poništena odluka o izboru Branka Vučkovića za predsjednika Osnovnog suda u Kotoru, i pored preporuka GRECO i Evropske komisije u pogledu ograničenja prekomjerne koncentracije ovlašćenja u pravosuđu, Sudski savjet je u ponovljenom postupku u novembru ipak odlučio da ponovo izabere Vučkovića, koji sad obavlja funkciju predsjednika suda u osmom mandatu. U maju je izbio novi skandal u postupku izbora sudija, jer je utvrđeno da su neki od kandidata varali prilikom izrade pisanog testa. Do danas nije objavljeno šta je Savjet preduzeo da spriječi da se takve pojave ponavljaju. Uprkos činjenici da je velikom broju sudija prestala sudijska funkcija ostvarenjem uslova za starosnu penziju na osnovu novog Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, Sudski savjet je, skandalozno, odlučio da taj zakon neće primjenjivati dok o njegovoj inicijativi za ocjenu ustavnosti ne odluči Ustavni sud, iako je jedino Ustavni sud nadležan za donošenje takve privremene mjere. Sudski savjet ove godine nije reagovao da zaštiti sudije od neprimjerenog pritiska javnosti i političkih partija, iako mu je i to nadležnost.

Ohrabrenje predstavlja samostalno odlučivanje sudija osnovnih sudova, koji su utemeljenim obrazloženjima odlučili da odstupe od načelnog pravnog stava Vrhovnog suda o tome da redovni sudovi nijesu nadležni da preispituju zakonitost odluka Skupštine.

Pozitivni pomakje napravio Tužilački savjet, istina sa zakašnjenjem od preko godinu dana i posle izbora, i na sjednici održanoj pred kraj godine odlučio da poništi konkurs za izbor rukovodilaca osnovnih tužilaštava na koji su se prijavili kandidati koji su već obavljali tu funkciju u dva mandata, koliko je i zakonsko ograničenje, što je u skladu s ciljem sprečavanja koncentracije ovlašćenja u pravosuđu. S druge strane, i Tužilački savjet je samovoljno odlučio da ne primjeni odredbe Zakona o PIO, na osnovu kojih bi zbog ispunjavanja uslova za starosnu penziju i mnogim tužiocima trebalo da prestane funkcija u skladu sa zakonom.

Pozitivan doprinos ostvarenju ljudskih prava predstavlja i konačno usvajanje Zakona o životnom partnerstvu lica istog pola koji je obezbijedio i onima koji pripadaju seksualnim manjinama da ozvaniče zajednički život s osobom koju vole. Ovaj Zakon predstavlja pobjedu osnovnog načela da ljudska prava pripadaju svima.

Unapređenje Zakona o slobodnom pristupu informacijama u skladu s međunarodnim standardima i dobrom demokatskom praksom je jedan od prvih koraka koji se očekuje od nove vlasti. Na Međunarodni dan borbe protiv korupcije, Akcija za ljudska prava je sa partnerskim organizacijama - Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Institut Alternativa (IA), Centar za monitoring i istraživanje (CEMI) i Centar za građanske slobode (CEGAS) novoj vladi predala nacrt izmjena i dopuna Zakona o slobodnom pristupu informacijama. Ohrabruje brza reakcija Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija, koje je saopštilo da priprema izmjena i dopuna Zakona o slobodnom pristupu informacijama predstavlja prioritet.