Društvo

Centar za građansko obrazovanje (CGO) objavio je izvještaj  Mediji u Crnoj Gori – između zagrljaja vlasti i borbe za profesiju, koji predstavlja godišnji presjek stanja u oblasti medija. Fokus izvještaja je na ključnim problemima crnogorske medijske scene - od otvorene cenzure odnosno slučajeva napada na novinare i načina njihovog procesuiranja, preko održivosti medija i njihovog pristupa sredstvima iz Budžeta, funkcionalnosti samoregulatornih tijela i regulatora, do javnog medijskog servisa RTCG nakon nezakonite promjene upravljačke i uređivačke strukture, uz niz pratećih preporuka. 

Broj napada na novinare smanjen je u 2019. godini, ali i dalje nije rasvijetljen nijedan od najtežih ranijih slučajeva, poput ubistva suvlasnika, direktora i glavnog urednika dnevnika Dan, Duška Jovanovića, pokušaja ubistva novinara dnevnika Vijesti i nedjeljnika Monitora Tufika Softića i Olivere Lakić. Većina od 92 slučaja napada na novinare i imovinu medija u Crnoj Gori, od 2004. do kraja 2019.godine, nikada nije dobila odgovarajući epilog. Primjetne su i određene akcije i najave policije pred objavljivanje godišnjeg izvještaja Evropske komisije za Crnu Goru, ali bez konačnih ishoda kad je riječ o procesuiranju ovih slučajeva. To ukazuje na to da nadležne institucije ne rade odgovorno ni profesionalno, dominantno zbog političkih ograničenja. Stoga je neophodno ozbiljno i značajno produbljivanje napora i intenziviranje istraga slučajeva napada na novinare i imovinu medija uz konkretne i mjerljive rezultate koji podrazumijevaju i otkrivanje nalagodavaca. 

Prikrivena cenzura se ogleda kroz manje vidljive, ali opasne forme pritiska i primjenjuje se prvenstveno kroz politizovanu, diskrecionu i netransparentnu raspodjelu javnih fondova, subvencija i pratećih olakšica medijima. Istraživanja CGO-a, koji je ovo pitanje prvi otvorio u Crnoj Gori, dokazuju da je finansiranje medija iz javnih fondova, kroz najrazličitije oblike, u direktnoj vezi sa tim koliko povoljno ili kritički medijske kuće izvještavaju o vladinim odlukama i aktivnostima, pri čemu oni koji podržavaju vladajuću strukturu dobijaju najveći dio sredstava, dok su ostali uskraćeni za novac iz Budžeta. Godinama su vlasti pokušavale da ignorišu ili negiraju nalaze istraživanja CGO-a, iako su ista bila uredno, kao relevantna, citirana u brojnim međunarodnim izvještajima. Konačno je problem prepoznat i dobro adresiran kroz novi Prijedlog Zakona o medijima, koji je Vlada Crne Gore usvojila krajem 2019. godine, a koji je sada u skupštinskoj proceduri.

Otvorena i prikrivena cenzura su rezultirale rastom autocenzure odnosno pojavom da je sve manje novinara spremno da se posveti profesionalnom i istraživačkom novinarstvu, a to utiče i na ukupni pad kvaliteta izvještavanja.

Samoregulacija u Crnoj Gori još uvijek nije funkcionalna što za posljedicu ima česta kršenja Kodeksa novinara. Individualni samoregulatori su pokazali veći stepen posvećenosti i profesionalizma nego vlastima bliži Medijski samoregulatorni savjet (MSS). Zato se u preporukama izvještaja naglašava značaj prekida privilegovane podrške vlasti MSS-u uz ocjenu da je to kontraproduktivno za čitav sistem samoregulacije. U tom segmentu, napominje se da je neophodno promijeniti i odredbe Prijedloga Zakona o medija kako bi se funkcionalno uvažila pluralnost i autonomnost rada samoregulatornih tijela uz podsticanje samih medija da ulažu u ovu oblast a bez pokušaja da se samoregulacija kroz budžetsko finansiranje pretvori u koregulaciju ili regulaciju. Takođe, predlaže se podrška samoregulaciji kroz uspostavljanje godišnje novčane nagrade za samoregulatorno tijelo koje najbolje obavlja svoj posao.

Agencija za elektronske medije (AEM), kao regulator, do sada nije dosljedno poštovala Zakon o elektronskim medijima, što je rezultiralo izostankom primjene adekvatnih mjera, uključujući i krajnju mjeru - oduzimanje odobrenja za rad onima koji su drastično ili kontinuirano kršili Zakon. Takav (ne)rad AEM-a stimulisao je nelojalnu konkurenciju na medijskom tržištu i omogućavanje da prihodi od marketinga idu prema emiterima koji ne proizvode značajan obim programa u Crnoj Gori, ali i urušavanje profesionalnih standarda i etičkih normi kroz tolerisanje kršenja programskih principa. Kako bi se ovo unaprijedilo predlaže se usvajanje novog Zakona o audio-vizuelnim medijskim uslugama po modelu nevladine organizacije Media centar, a koji garantuju zakonski okvir za nezavisnost Agencije za audio-vizuelne medijske usluge (sadašnji AEM) i njenih upravljačkih tijela.

Partijsko zauzimanje RTCG predstavlja najdirektniju demonstraciju političkog pritiska na medije u posljednje četiri godine, a kao takvo je notirano i u relevantnim međunarodnim izvještajima. Savjet RTCG je „očišćen“ od nepodobnih članova iz civilnog društva, a nezakonite smjene rukovodstva i uredništva su dokazane i pravosnažnim sudskim odlukama. Posljedično, današnji RTCG je zatvoren za argumentovana, drugačija i kritička mišljenja, uz povremena simuliranja te drugosti kroz već prepoznate i nove snage među “igračima” vladajuće partije. U tom kontekstu se predlažu izmjene postojećeg Prijedloga Zakon o RTCG u smislu obezbijeđenja finansijske i uređivačke nezavisnosti RTCG i upravljačkih organa RTCG, a posebno kroz šire nadležnosti Savjeta RTCG, kao i strukturu, način izbora, imenovanja i razriješenja članova Savjeta, ali i jačanje programske i finansijske transparentnosti rada RTCG i odgovornosti generalnog direktora RTCG.  

U izvještaju se daje i niz drugih preporuka za unaprjeđenje Prijedloga Zakona o medijima i ukazuje na važnost adekvatne primjene seta novih medijskih zakona, a posebno izbora novih savjeta javnog medijskog servisa i regulatora u skladu sa tim sugestijama koje definišu zakonodavni okvir za potrebnu nezavisnost ovih tijela. Dodatno se ukazuje i na značaj podrške inicijativama u oblasti medijske pismenosti.

Izvještaj je objavljen u okviru projekta „Činjenice su važne 2 – za medije koje zaslužujemo!“, koji finansira ambasada Kraljevine Holandije.

(Centar za građansko obrazovanje)