Društvo

Muo je ribarsko, tri kilometara dugo naselje, koje karakterišu stare kamene kuće, ponte, oleandri. Ranije su mještani živjeli isključivo od prodaje ribe iz Jadranskog mora, a najbolje se prodavala sardela koja se i danas može kupiti na kotorskom markatu.

Muljani su imali i prvu fabriku ribe na ovom dijelu Jadrana.

O običajima mjesta, istoriji, kulturi, tradiciji, gostujući u emisiji “Ljetnje priče” za Radio Kotor govorio je mještanin Ilko Marović. Prenosimo vam djelić tog razgovora.

“Muljani se već u 14. vijeku pominju kao piskatores koji prodaju ribu u Kotoru. Muo se tada prvi put pominje kao ribarsko mjesto, da bi se to isto ponovilo i u kasnijim spisima, za vrijeme mletačke vladavine.

Kao i većina današnjih primorskih mjesta u Boki, Muo je nekada bio na uzvisini dalje od mora, radi sigurnosti od gusara. Još se danas tu nalaze ostaci starih kuća, crkva Sv. Kuzme i Damjana iz 13. vijeka i groblje. U 17. vijeku mještani počinju da se spuštaju bliže obali, grade kuće tako da selo postaje obalno. To se najbolje vidi na Koronelijevoj karti iz 1689. godine gdje je Muo označen kao obalno naselje sa nepunih dvadesetak kuća” – kaže Marović.

Prema njegovim riječima, Muljani, dok su živjeli pod brdom, uglavnom su se bavili zemljoradnjom i stočarstvom, gajenjem svilene bube, pravljenjem svile, da bi se, kada su se spustili na obalu, sve više okretali ribarstvu.

Kako navodi Marović, današnje naselje Muo sastoji se od dva niza kuća: od gornjeg na brijegu sa prizemnim kućama, uglavnom danas ruševinama i donjeg nanizanog uz obalu sa novim kućama.

“Poslije masovne prodaje zemlje strancima, gradi se puno novih zgrada, Muo pomalo gubi svoj prvobitan izgled. Nema više samo niza kuća uz more. Sada niču nove na svim geografskim širinama i dužinama, odnosno na livadama, gomilama, klizištima i šumama” – ističe Marović.

On kaže i da je na Peluzici postojala fabrika ribe, koja je izgrađena 1895. godine.

“Od kad su se spustili na more, Muljani su uvijek bili ribari. Fabrika riba u naselju Muo bila je prva u ovom dijelu Jadrana. Ona je radila neko vrijeme uspješno, riba se tu prerađivala, konzervirala. Nema mnogo podataka koji govore o tome. Na sačuvanim fotografijama vidi se kompletan prostor, kako se riba čistila, obrađivala, stavljala u konzerve, kako su se konzerve letovale. U Prvom svjetskom ratu nestala je u požaru i nikada se nije obnovila. U blizini te fabrike postojalo je i prvo gajilište mušulja na ovom dijelu Jadrana podignuto oko 1910. godine. Radilo je 10 do 15 godina” – oobjašnjava Marović.

Gradnju muljanske rive, navodi Marović, pomogli su mještani Mua.

“Prvi dio je bila donacija austrijske vlade, a kasnije drugi dio rive su napravili sami mještani izdvajanjem dva posto od ukupnog ulova.  To je bio prvi vid nekog samodoprinosa. Na isti način su napravili i školu koja je se nalazi središtu mjesta. Gradnja je završena 1913. godine. Muljani su pomogli i prilikom gradnje crkve” – kaže Marović.

On je govorio i o običajima mjesta među kojima su: svečanost Blažene Djevice Marije, Pomoćnice kršćana i proslava Blagoslova mora.

“Blažena Djevica Marija slavi se 24. maja. Nekada se slavilo mnogo više nego danas. Dolazili su ljudi sa svih strana i bila je procesija sa Gospinom slikom kroz cijelo mjesto. Učestvovalo je mnoštvo raznih horova i postojao je i muzički program. Dosta je bilo sveštenstva. Danas je to mnogo skromnije, ove godine pogotovo zbog pandemije koronavirusa.

Dan ribarskog zavjeta Rusalje obilježava se prvog ponedjeljka poslije Duhova, poslije velikog praznika. Sva naša mjesta imaju zasebne svečanosti jedne ili druge vrste. Muo je od davnina povezan. Dok su živjeli pod samim brdom, kao dosta naroda na ovim prostorima i šire, oni su slavili blagoslov polja, stoke, voća. Međutim, prelaskom na obalu, blagosiljaju more” – priča Marović.

Kao čisto ribarsko naselje, navodi Marović, Muo po tradicionalnim običajima ovaj dan posvećuje moru i ribolovu.

“Svečanost se naziva Rusaljima, ribarski dan ili dan ribarskog zavjeta. To je jedna od najljepših svečanosti, a Muo je jedno od rijetkih mjesta koje je zadržalo tu svečanost. Mislim da jedino Muo na južnom Jadranu obilježava ovaj dan. Nekada je procesija sa slikama svetaca i Gospe išla od stare crkve, cijelom teritorijom od granice na Glavatima prema Prčanju, do granice prema Škaljarima. Mjesto je bilo okićeno, a sve  barke bile su okićene i van mandraća sa kompletnom ribarskom opremom. Kada bi se vraćala procesija pred crkvom molili bi se Bogu, za pomorce, ribare i sve one koji su u međuvremenu nastradali u moru i od mora. Na obali sveštenik bi umočio krst u vodu, moleći se ponovo za ribare i pomorce, za sve koji žive od mora i sa morem” – objašnjava Marović.

U naselju Muo nalazi se četiri sakralna spomenika od, kako kaže Marović,  velike istorijske vrijednosti.

“Prva je crkva Sv. Kuzme i Damjana podignuta 13. februara 1261. godine. Druga je mala crkva podignuta na imanju porodice Vraken. Na mjestu koje se zove Marovo, nalaze se ostaci crkve Svetog Pavla. Ona je ustvari predstavljala kapelu kotorske plemićke porodice Vraken. Godine 1864. napravili su veliku reprezentativnu crkvu Pomoćnice kršćana, sa tri oltara. Smještena je na preglednom mjestu, odakle se pruža prekrasni vidik na Kotor. Četrdeset stepenica koje idu iz dva pravca u dva luka od mora pa naviše sastaju se u polukrugu pred crkvom i podsjećaju na sklopljene ruke u molitvi” – navodi Marović.

On je takođe govorio o pjevačkom zboru “Zvonimiru”. Prisjetio se svojih glumačkih uloga u raznim predstavamaod najmlađih dana do nastupa sa kotorskim “Teatrom 303”. Marović je govorio i o tradicionalnim pučkim svečanostima u Kotoru, među kojima su Bokeljska noć i Karneval.