Društvo

Raspoloženja su osnovna psihološka stanja koja se mogu javiti kao reakcija na neki događaj, poput smrti bliskog člana porodice, gubitaka posla ili bez nekog spoljnjeg uzroka, a osnovna razlika između depresivnog i lošeg raspoloženja je što depresivno ima karakteristku epizode, dok distimija- loše raspoloženje, ima dugotrajan i hroničan tok. To je gostujući u emisiji „Medikament“ Radio Kotora, kazala specijalistkinja medicinske psihologije u Specijalnoj bolnici za psihijatriju Dobrota i psihoterapeutkinja, Olivera Marković.

Ona je istakla da alarm predstavlja bespomoćnost, kada osoba ima osjećaj da iz iste situacije ne može da se izvuče, osjećaj beznadežnosti i viđenja sebe i svijeta oko sebe kao negativnog, što kako navodi, prestavlja poziv za priključenje nekom vidu terapije.

,,Osnovna podjela je da kada je raspoloženje ugodno govorimo o dobrom raspoloženju, čemu je suprotnost oneraspoložnje. Pojedina somatska stanja kao što je umor ili neka somatska bolest, da naša osjećanja, misli ili brige, mogu izazvati promjenu raspoloženja. Distimija predstavlja sniženo raspoloženje, gdje postoji osnovne emocije tuge, gubitka interesovanja i volje za uobičajne dnevne aktivnosti koje osoba obavlja i aktivnosti u kojima je ranije nalazila zadovoljstvo. Nerijetko tada dolazi i do promjena nekih vegetativnih funkcija, poput gubitka apetita ili pretjeranog apetita, ritma i kvaliteta spavanja, kao što je nesanica ili prekomjerno spavanje, niskog nivoa energije. Takođe, možemo razlikovati i bipolarni poremeća,j gdje se smjenjuju odsilacije depresivnog sa euforičnim raspoloženjem”- pojasnila je Marković.

Ona dodaje da je kod ovih simptoma najbitnije pratiti funkcionalnost u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.

“Sigurna sam da nema osobe koja u nekom periodu nije imala sniženo raspoloženje, emocije tuge nesanicu ili prekovremeno spavanje uzrokovano sniženim raspoloženjem. Suština je u funkcionalnosti, da li  je ta osoba uspjela da obavi svoje svakodnevne aktivnosti kvalitetno. Svaka osoba mora imati pozitivno potkrepljenje, odnosno aktivnosti koje donose zadovoljstvo. Ukoliko pojedinac ili njegov član porodice primijeti da dolazi do pada funkcionalnosti i da se javljaju ovi simptomi zbog kojih dolazi do pada efikasnosti u obavljanju aktivnosti, vrijeme je da se obrate stručnjaku”- ističe Marković.

Ona je dalje objasnila kako izgleda psihološko testiranje.

,,Kada se osoba javi psihologu prvo se obavlja psihološko testiranje, gdje se radi procjena intelektualnih sposobnosti i ispituju osnovne psihičke funkcije, pažnja, pamćenje, mišljenje, volja, socijalno shvatanje, rezonovanje i zaključivanje. Zatim se ispituje ličnost jer je velika povezanost između ličnosti i onoga kako ćemo mi reagovati na spoljašnje dođaje i neka naša unutrašnja dešavanja i radimo takozvanu procjenu aktulenog psihičkog funkcionisanja. Ukoliko se testiranjem ustanovi da je došlo do pada efikasnosti, zajedno sa psihijatrom određujemo da li će biti uključena farmako terapija, koja bi predstavljala početni “vjetar u leđa”, a naše iskustvo je pokazalo da je najbolje kada se ona kombinuje sa psihoterapijom”- dodaje Marković.

Kako navodi, depresivni poremećaj je i u porastu poslednjih decenija.

,,U posljednjih 20, 30 godina imali smo turbulentna dešavanja na našem području, ali ako pogledamo i našu istoriju i ranije su bila teška vremena. Ono što je takođe činjenica je da nam se standard povećao u odnosu na prije nekih 50 godina, kao i kvalitet života i medicina koja je  napredovala u domenu samadskog i psihičkog zdravlja. Smatram da je fokus prije svega na prevenciji, a iz mog dosadašnjeg  iskustva mogu zaključiti da se nivo svijesti promijenio, stručnjacima se obraća veći broj ljudi, nije više tabu tema, međutim, malo se radi na na iznalaženju rješenja. Jedna od osnovnih zabluda kad depresije u pitanju da se ona javi isključivo kada se nešto loše dogodi poput razvoda, gubitka posla, smrti bliske osobe. Ona se ne može nastati tako ali može i iz sasvim nejasnih razloga. Takođe, jedna od zabluda je što depresivne osobe često smatraju slabim. Depresije jeste mentalni poremećaj ali nije u pitanju da li je neko slab ili čvrst i nije pitanje karaktera. Zabluda je takođe da će proći sve samo od sebe, a mala je grupa ljudi kod kojih se i to desi, većini koja ima simptome je neophodan tretman”- zaključila je Marković.

Tekst: Tamara Vuković

Foto: Privatna arhiva